POGLAVLJE  V

Nedostatak individualnosti (to jest, dopuštanje uplitanja u ličnost, ta-kvo uplitanje sprječava pokora-vanje zapovjedima Višeg Sebstva) ima veliki utjecaj na nastanak bolesti, i to obično započinje u ranom životu. Zato sada razmo-trimo istinske odnose između rodi-telja i djeteta, učitelja i učenika. Fundamentalno zadatak roditelj-stva bi trebala biti privilegija, što znači (i uistinu, to se treba smatrati božanskom privilegijom) omogući-ti duši kontakt sa ovim svijetom zbog svrhe evolucije. Ako je to ispravno shvaćeno, možda nema veće prilike koja je ponuđena čovječanstvu od toga, biti posre-dnik fizičkog rođenja duše i brinuti se nekoliko prvih godina postoja-nja za mladu ličnost. Pravi stav roditelja bi trebao biti da maloj novopridošlici pruže duhovno, mentalno i fizičko vodstvo što god to mogu bolje učiniti-uvijek imaju-ći na umu da je to malo biće individualna duša koja je došla ovdje da bi stekla svoje vlastito iskustvo i znanje na svoj vlastiti način u skladu sa zapovjedima svoga Višeg Sebstva, i svaka moguća sloboda joj treba biti data za neometani razvitak. Zadatak roditeljstva je božansko služenje, i treba biti poštovano što više, ili možda čak i više nego bilo koja druga dužnost za koju možemo biti pozvani. Kako je to jedna žrtva, onda na umu uvijek treba imati da se od djeteta zauzvrat ne smije ništa zahtjevati, cijela stvar treba biti u davanju, i samo davaj, nježnu ljubav, zaštitu i vodstvo sve dok duša ne preuzme odgovornost za mladu ličnost. Od početka se treba poučavati individualnosti, neovisnosti i slobodi, i dijete treba što god je to moguće ranije ohra-briti da razmišlja i radi za sebe. Sva roditeljska kontrola se treba postepeno odbaciti prema tome kako se sposobnost samoupravlja-nja razvija kod djeteta, a kasnije se ne smiju sputavati i ometati zapo-vjedi djetetove duše na lažnoj ideji obaveze prema roditeljstvu. Rodite -ljstvo je zadatak u životu koji se prenosi sa jednog na drugog, i u suštini je trenutno pružanje vod-stva i zaštite za kratko vrijeme, nakon tog vremena napori trebaju prestati i ostaviti objekt svoje pažnje da se sam slobodno razvija. Podsjetimo se da dijete za koje mi možemo biti trenutni čuvar može biti daleko starija i veća duša od nas, kao i duhovno nadmoćnija, tako da se kontrola i zaštita trebaju prilagoditi potrebama mlade lično-sti. Roditeljstvo je sveta dužnost, po svome karakteru privremena i prenosi se sa generacije na gene-raciju. Ono u sebi ne nosi ništa osim služenja i zauzvrat od mladih ne traži nikakvu obavezu, i zbog toga im se treba dopustiti sloboda-da bi se razvili na svoj vlastiti način, da bi što god je to moguće više postali sposobniji da za neko-liko godina ispune isti zadatak. Dakle, djetetu se ne bi trebala nametati ograničenja, obaveze i roditeljsko sputavanje, znajući da je roditeljstvo prije bilo posvećeno njegovom ocu i majci i da to može biti i njegova dužnost da je obavi za nekog drugog. Roditelji bi pose-bno trebali biti na oprezu protiv bilo kakvih želja da oblikuju mladu ličnost po svojim vlastitim idejama ili željama, i trebaju se suzdržati od bilo kakve pretjerane kontrole ili zahtjevati iskazivanje sklonosti i privrženosti kao protu-uslugu za njihovu prirodnu dužnost i božansku privilegiju što su bili put za pomaganje duše da stupi u kontakt sa ovim svijetom. Bilo koja želja za kontrolom ili želja za oblikovanjem mladog života za svoje lične ciljeve je strašan oblik pohlepe i nikada se ne smije podr-žavati, jer ako to kod mladog oca ili majke uhvati korjena to će ih u kasnijim godinama dovesti do toga da budu pravi vampiri. Ako postoji i najmanja želja da se dominira (vlada nad drugima) ona se mora odstraniti u samom početku.

Mi se moramo oduprijeti tome da budemo robovi pohlepe koja u nama izaziva želju da posjedujemo druge. Mi u sebi moramo potak-nuti umjetnost davanja, i razvijati je sve dok svojom žrtvom ona ne odstrani svaki trag suprotnog djelovanja. Učitelj uvijek na umu mora imati da je njegov zadatak da bude posrednik u pružanju mladi-ma vodstva i priliku da nauče stvari ovoga svijeta i života, tako da svako dijete može upiti znanje na svoj vlastiti način i ako mu je data sloboda, da instiktivno izabere ono što mu je potrebno za uspjeh u njegovom životu. Ponovo, ništa drugo do ljubazna briga i vodstvo treba biti pruženo-tako da učeniku bude omogućeno da stekne ono znanje koje mu je potrebno. Djeca se trebaju sjetiti da je svrha roditeljstva kao simbola stvarala-čke moći i da je božansko u svojoj misiji, ali da to ne znači ograniča-vanje razvitka i nema obaveze koje bi mogle ometati život i rad koji im nalaže njihova vlastita Duša. U sadašnjoj civilizaciji je nemoguće procjeniti svu neizrecivu patnju, oštećenja naravi i razvijanje domi-nantnih karaktera što je nastalo zbog nedostatka shvaćanja ovih činjenica. Skoro u svakoj kući roditelji i djeca između sebe samih stvaraju zatvore, zbog u potpunosti krivih motiva i pogrešnog shvaća-nja o odnosu između djece i rodite-lja. Ti zatvori koje oni stvaraju sputavaju slobodu, skupljaju život, sprječavaju prirodan razvitak i donose nesreću svima kojih se to tiče, i mentalni, nervni i čak psihički poremećaji koji zahvataju takve ljude uistinu doprinose u velikoj mjeri bolestima u našem sadašnjem vremenu. Ne može to tako lako biti shvaćeno da je svaka duša u inkarnaciji (utjelovljenju) ovdje dole zbog posebne svrhe sticanja iskustva i znanja, i usav-ršavanja svoje ličnosti ka onim idealima koje im nalaže njihova duša. Bez obzira kakvi mogu biti naši međusobni odnosi, bilo da je to muža i žene, roditelja i djeteta, brata i sestre, ili učitelja  i čovjeka, mi griješimo protiv našega Tvorca i protiv naših bližnjih ljudi ako sputavamo motive personalne želje za evolucijom druge duše. Naša jedina dužnost je da se pokora-vamo zapovjedima naše vlastite savjesti i to neće nikada ni za jedan trenutak trpjeti dominaciju druge ličnosti. Neka se svatko podsjeti da je njegova Duša za njega odredila neki određeni zadatak, i sve dok on to ne čini iako možda nesvijesno, on će neizbježno stvoriti sukob iz-među svoje Duše i ličnosti što će se iz nužde odraziti u obliku fizi-čkih poremećaja. Premda može biti istinito da neki pojedinac može biti pozvan da svoj život posveti dru-goj osobi, ali prije nego li to učini treba biti apsolutno siguran da je to zapovjed njegove Duše, i da to nije sugestija neke druge dominantne osobe koja ga previše – ubjeđuje u to, ili da je to osjećaj po lažnim idejama dužnosti koje ga krivo zavode. Neka se isto tako sjeti da smo mi došli dole u ovaj svijet da budemo pobjednici u bitkama, da steknemo snagu protiv onih koji nas kontroliraju i da napredujemo do stepena kada prolazimo kroz ži-vot obavljajući našu dužnost tiho i smireno, neometani i ne pod utje-cajem bilo kojeg živog bića, mirno vođeni uvijek glasom našeg Višeg Sebstva. Za mnoge će njihova bor-ba biti vođena u njihovim vlastitim kućama, gdje će oni prije nego steknu slobodu da mogu pobijediti u svijetu - morati sebe osloboditi od štetne (negativne) dominacije i kontrole od strane nekih veoma bliskih srodnika. Bilo koji pojedinac, bilo odrasli ili dijete kojima je zadatak da se u ovom životu oslobode od dominira -juće kontrole drugih se moraju prvo sjetiti sljedećeg: Prvo - da njegov tobožnji ugnjetavač treba biti shvaćen na isti način kao što je to protivnik u sportu, kao ličnost sa kojom mi igramo igru Života, bez i malo ogorčenosti - i da nije bilo takvog protivnika mi ne bi imali priliku za razvijanje naše vlastite hrabrosti i individualnosti.

Drugo-da stvarna pobjeda u životu dolazi kroz ljubav i blagost, i da u takvom natjecanju i borbi ne smije biti upotrebljena nikakva sila - da nepokolebljivo rastući u svojoj prirodi, imamo simpatije, ljubazno -sti i ako je to moguće, naklonosti ili čak još bolje ljubavi prema protivniku, on tako s vremenom može razviti vještinu da sa mirom sljedi poziv savjesti bez da dopušta i najmanje mješanje. Oni koji su dominantni njima je potrebnija veća pomoć i vodstvo da bi im se omogućilo da shvate univerzalnu istinu o Jedinstvu i da razumiju užitak bratstva.

Propustiti te stvari jeste propušta-nje stvarne sreće Života, i mi takve ljude moramo pomoći koliko je to u našoj moći. Slabost sa naše strane - koja im dopušta da prošire svoj utjecaj, njima nikako neće pomoći-blagim odupiranjem koje će biti pod njihovom kontrolom i naporom da ih privedemo ostvare-nju užitka pružajući im pomoć na putu napretka. Za postizanje naše slobode, sticanje naše individual-nosti i nezavisnosti u mnogim slu-čajevima će zahtjevati više hrabro-sti i vjere. Ali u najmračnijim satima, kada izgleda da je uspjeh nedostižan, sjetimo se uvijek da se Božja djeca nikada ne smiju bojati, da nam naše Duše daju samo one zadatke koje smo sposobni izvršiti i da sa našom vlastitom hrabrošću i vjerom u unutrašnju Božanstve-nost, pobjeda mora doći za svako-ga tko se nastavi truditi i boriti.