Kao ispit karaktera najuniverzalnije je
prihvaćena vrlina karaktera
upravo pouzdanost.— Harry Emerson Fosdick

Da bi bio vrijedan i dostojan, karakter
mora biti u stanju stajati čvrsto na nogama
u svijetu svakodnevnoga rada i iskušenja.
—-Samuel Smiles

Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao. — Thomas Macaulay

KAKO ISKORISTITI mnogobrojne prilike koje vas svakodnevno pozivaju da reagirate na raznorazne situacije? Jeste li častan čuvar vlastitih misli, osjećaja i djelovanja i težite li najvišim oblicima njihova izraza?
Jeste li ustrajni u potpori vlastitim vrijednostima? Jeste li u cijelosti iskreni
i otvoreni? Bi li vas netko mogao nagovoriti da zbog nekog razloga varate ili kradete? Kad biste pronašli nešto vrijedno, poput novčarke prepune novca ili skup nakit, biste li pokušali pronaći vlasnika i vratiti vrijednu stvar? Kad bi nešto što je učinjeno u tajnosti ostalo tajnom, kako biste reagirali?

Jeste li dovoljno samousmjereni da održite osjećaj ravnoteže i karaktera, bez obzira na tuđe mišljenje? Donosite li životne odluke na temelju svijesti o plemenitome cilju i duhovnome razvoju? Možete li odustati od osuđivanja drugih koje se možda temelji na izgledu, stjecanju i sličnim postignućima i uzdignuti viziju kako biste u svakom pojedincu ugledali duh koji se razvija? Možete li spoznati i djelovati na temelju vlastite zrelosti u nizu raznoraznih iskustava koja nudi život?
Kada vas drugi prepoznaju i hvale vaše atribute i postignuća, možete li reći »hvala« uz poniznost duha koji priznaje vaše darove i zahvaljuje na njihovu izvoru? Prema kojim mjerilima živite?

Thomas Macaulay rekao je: »Mjera je čovjekova stvarnog karaktera ono što bi učinio kada za to nitko ne bi doznao«. U tim riječima nailazimo na veliku mudrost. Svatko od nas ima profinjeno mjerilo za poštenje i integritet — vlastitu svijest. Taj tihi glas u nama javlja se kada razmišljamo o nečemu neetičnome. A glas savjesti može
biti naš doživotni prijatelj i vodič.

Ako mjeru stvarnog čovjekova karaktera određuje to što bi on učinio kad ga nitko nikada ne bi otkrio, tada takve postupke može osuđivati jedino sam pojedinac. Iako se netko može »izvući« s nečim u vanjskome svijetu, unutarnje biće dobro zna koja je prava istina. Kada god nečim oštetite vlastiti karakter, umanjujete vrijednost vlastitoga bića, a izravna žrtva toga jest vaše samopoštovanje. Jedan vrlo ugledan postariji gospodin često je govorio djeci i unucima: »Ako se svaki dan mogu pogledati u zrcalo i otvorena srca i duševnog mira u molitvi se obratiti svojem Stvoritelju, tada noću mogu mirno spavati«.

Samo vi živite sa svojim motivima i samo vi postavljate mjerila vlastite časti i karakternosti. U sebi raspolažete mogućnošću privlačenja istinski plodonosnog i korisnog života.

Usadi ljubav u cijeli svijet, jer pamti se
samo karakter.

Savjest je Božja nazočnost u čovjeku.— Emmanuel Swedenborg 

Kad se pojave iskušenja koja nas navode na odustajanje od visoko postavljenih standarda, a do toga dolazi kod većine nas, svemir nam upravo kroz savjest govori: »Hej! Probudi se! Pogledaj što se događa! Veliki su izgledi da bi ova situacija mogla biti štetna!« Ako ne slušamo, te poruke
često postaju sve glasnije i glasnije, a bol dublja, bilo da se javlja na fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj ili duhovnoj razini — ili čak na sve četiri! Budući da postajemo ono što sami odaberemo, zašto ne bismo
odabrali karakternost i plemenitost? Plemenit um ne dolazi u iskušenja
lažnih pojava.

Pridržavate li se dosljedno vlastitih etičkih načela, vaš osobni integritet postaje snažnim magnetom za uspjeh na svim životnim razinama.
Važno je shvatiti vlastite unutarnje motive. Krećete li se u smjeru trenutačnog zadovoljenja ili u smjeru korisne i trajne sreće? Spoznavanje odgovornosti stvara sposobnost reagiranja na sve situacije
na najpovoljniji način.

Kad smo iskreni prema sebi i prema svim životnim oblicima i pojavama, dolazimo na ispravan duhovni put. Možete li se osvrnuti na svoj dosadašnji život i biti zadovoljni jer dajete sve od sebe? Odražava li svaka soba u vašoj kući života svjetlo iskrenosti svrhe, poštenja i predanosti trajnome razvoju?

Majka je sinu pomagala s pisanjem zadaće. Tako su došli i do vježbe u kojoj je trebalo pravilno napisati riječi svijest i savjest. Stoga ga je upitala: »Znaš li koja je razlika između tih dviju riječi?«

Dječak je bez razmišljanja odgovorio: »Naravno, mama. Svijest je kada si nečega svjestan. A savjest je kada bi više volio da nisi svjestan«. Savjest je uistinu unutarnja spoznaja o tome da se suočavate sa situacijom u kojoj morate birati između korisne i štetne reakcije.