Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmaja.

Opjevavši nepobjedivu zaštitu i nježnu ljubaznost Božju u ovoj slavnoj eksploziji poezije, nadahnuti pisac sada ponavlja istu ideju iz znanstvenog i psihološkog kuta. Slavni prosvijetljeni autori Biblije, ispunjeni božanskim nadahnućem, dobro su znali sva učenja moderne psihologije. Razumjeli su ljudsku prirodu više od bilo kojeg učitelja i pisali o njoj na osoben način kao nitko prije i nitko poslije njih. Ideje vezane za podsvijest i njezino djelovanje u velikoj shemi života, koje su kasnije isticali istraživači poput Freuda, Junga i drugih, iako se mogu činiti novinama u modernom svijetu, bile su itekako poznate velikim inicijatorima Biblije - to jest, dijelovi ovih učenja koji su točni, iako, naravno postoje mnoga mjesta u kojima se razmimoilaze s činjenicama.

Mojsije, Izaija, Ivan i autor ovog psalma, na primjer, znali su sve što je trebalo znati o podsvijesti i načinu na koji ona funkcionira. Znali su sve o onome što mi nazivamo kompleksima i neurozama, nesvjesnim motivima, fenomenima odjeljivanja i razdora, i mnogim pojavama koje naši psiholozi još nisu otkrili. Ovdje autor psalma opisuje kontrast između podsvjesne opasnosti i svjesno realizirane neprilike, u stihovima pet i šest u kojima su zmija i zmaj suprotstavljeni lavu. Lav simbolizira nevolju za koju znamo, onu koje se bojimo kao što se bojimo lava na našem putu. Lav ima svoje mane, on je zaista iznimno nedobrodošao kao pratilac: divlji, nemilosrdan, brz kao munja, jak kao čelik, no mora mu se odati priznanje zbog jedne velike vrline - nije podmukao. Lav napada otvoreno, vi znate što vas čeka i možete poduzeti mjere obrane. To se itekako razlikuje od napada ljutice ili zmije, jer je njezin napad prikriven. Ona vas zaskoči u mraku i obično nemate predosjećaj da vam prijeti opasnost sve dok ne napadne. Protiv takvog se neprijatelja ne možete izravno boriti jer ga ne vidite. Ovdje, naravno, ponovo prepoznajemo nevolju iz podsvijesti. U ponovljenoj, paralelnoj frazi tako karakterističnoj za hebrejsku poeziju, lav postaje mlad i izrazito krepak lav, a zmija postaje zmaj. U biblijskom žargonu oni predstavljaju kompleks, izraz kojim se služi moderna psihologija. Kompleks je grupa ideja nabijenih emocijama i sakrivena u podsvijest. Ove emocije obično imaju korijen u nekom od osnovnih primarnih instinkata ljudske prirode. Zbog tih emocija oni imaju moć koja je često nevjerojatno destruktivna.

Kroz Kristovu istinu i kroz spoznaju Boga obećan vam je nestanak vaših kompleksa. Molitva, koja je molba Bogu, različita od svakog oblika pukog mentalnog postupka, upućena je direktno u samo središte problema, bez obzira gdje je ono. Nije potrebno njome upravljati.

Kada molite o nekoj određenoj nevolji, mnogo puta ponovljena molitva uklonit će tu nevolju uklanjanjem njezinog; stvarnog mentalnog uzroka, što god i gdje god on bio, iako ga vi možda niste svjesni, i čak ako mislite da je uzrok drugačiji od onog koji jest. Međutim, bez obzira kako duboko se uzrok nalazio u podsvijesti, Kristova Istina će ga pronaći i iskupiti. (Spustio se u pakao).

Posljednja tri stiha čine završnu strofu i za sebe su slavni psalam odzvanjajuće radosti i pobjede. Ako ih koristite zasebno, čine kompletan i predivan duhovni postupak. Ovdje još jednom nalazimo dramatsku promjenu u prezentaciji, s objektom koji vas prisiljava da izrazite »ja sam« u najvišem tonu. Tako se vaša jednostavna molitva postepeno razvija u ništa manje nego Logos, kreativnu riječ Božju koja progovara kroz vas.

Izbavit ću ga jer me ljubi, zakriliti ga jer poznaje ime moje.

Ovo je jedna od gnomskih izreka kojima Biblija obiluje, u kojima se ocean učenja kristalizira u jednoj frazi, specifičnoj izjavi: bit ćete spašeni od neprilike jer ste svoju ljubav usmjerili Bogu. Samo to, jednostavno i konačno. U tome nema ničeg hipotetskog ili neizvjesnog, nikakvih direktnih ili impliciranih uvjeta. Izjava pokazuje postignutu činjenicu - nepromjenjivu odluku: »Izbavit ću ga.« Zašto? »Jer me ljubi.« »Ali, avaj«, možete reći, »to se na mene ne odnosi, jer, iskreno, ne osjećam snažnu ljubav prema Bogu. Volio bih da osjećam, ali ne osjećam.« Odgovor na to je da vaša ljubav prema Bogu nije emocija. Ona nema nikakve veze s osjećajima. Emocija često zavodi na krivi put. Mi iskazujemo i dokazujemo svoju ljubav prema Bogu molitvom i odbijanjem prihvaćanja pogreške kao moćne. Iz ljubavi prema Bogu mi odbijamo prihvatiti nešto manje od savršenog sklada koji je Božja volja. Ako me voliš, poštuj moje zapovijedi. Činjenica da ste molili zbog nekog problema, na primjer čitajući psalam, vi ste svoju ljubav uputili Bogu, bez obzira koliko depresivni ili puni sumnje bili. Zato će vas Bog izbaviti.

Zakrilit ću ga jer poznaje ime moje.

U Bibliji »ime« nečeg označava prirodu ili karakter imenovanog. Budući da je priroda Boga savršena, sveprisutna, da je Bog svemoguće dobro i bezgranična ljubav, »znati« da je On iznad svih problema, znači da će problemi biti riješeni, a vi oslobođeni, sigurni i sretni. U biblijskom jeziku, znati nešto nije samo intelektualno razumijevanje stvari, već uključuje određeni stupanj spoznaje i poimanja. To znači: kada putem molitve postignemo stvarno prihvaćanje Božje cjelovitosti, naši problemi nestaju.

Posljednja dva stiha, takoreći, obuhvaćaju sve implikacije i obećanja ove najljepše strofe i prezentiraju ih bojažljivom i sumnjičavom srcu kao pjesmu pobjede, obećavajući savjet i vodstvo u trenucima zbunjenosti, spas u nedaći, i dugu i radosnu karijeru koja kulminira u potpunom duhovnom trijumfu.

Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje.

Autor:Emmmet Fox