Dvanaesta izreka...

Isus je upitao svoje ucenike:

“Pogledajte me malo,

i recite mi kome sam nalik “.

Simon Petar mu rece:

“Liciš na pravednog andela”.

Matej mu odgovori:

“Nalik si mudrom covjeku koji je ispunjen razumijevanjem”.

A Toma mu rece:

“Gospode, moje usne nisu u stanju

da kažu kome si slican “.

Isus im tada odgovori:

“Ja nisam vaš ucitelj

jer svi ste se napili iz pjenušavog izvora

kojeg sam davno odmjerio “.

Zatim se povuce sa Tomom,

i rece mu tri rijeci na uho.

Kada se Toma vratio drugovima,

ovi ga upitaše:

“Što ti je Isus rekao?”

Toma im rece: “

Ako vam ponovim samo jednu jedinu rijec

koju mi je on rekao,

vi cete me kamenovati,

a vatra ce izbiti iz kamena i spržiti vas na mjestu“.

IZAĐI VAN DA TI POKAŽEM TVOGA BOGA

Kada god se pojavi covjek koji je slican Buddhi ili Isusu, vi pokušavate da ga izbjegnete na sve

moguce nacine - jer on je za vas olicenje smrti. Naravno, vi cete obavezno racionalizirati svoje bježanje, naci

cete odredene izgovore da biste prikrili vlastiti strah. Mrmljati cete sebi u bradu: “On nije Krist, ovaj covjek

nema nikakve veze s prosvijetljenjem”. Morati cete da iz njega iskopate nešto pogrešno, nešto što se ne

uklapa u predstavu o Majstoru, i to samo da bi vam laknulo. Jednostavno, težiti cete da ga zaobidete u

širokom luku. Opasno je krenuti mu u susret, jer vi ste za njega providni - on može da pogledom prode kroz

vas kao rendgenski zrak. Ne možete da se krijete pred njim, vi - ta egzistencijalna laž - otvoreni ste pred njim

kao knjiga.

Krili ste se citavog svog života, i vaše postojanje sastojalo se iz pokušaja da živite jedan krajnje istinit

život. Živjeli ste okruženi svakojakim lažima i izmišljotinama, a Majstor ce vidjeti ono što je u vama, kroz sve

te zaštitne zidove. Pred njim cete drhtati kao list na vjetru - biti cete svedeni na ono što je istinito u vama;

pred njim, lažno lice nema buducnost - on ce biti katastrofa za vaša dotadašnja nacela. Dakle, samo oni koji

su izuzetno hrabri mogu izaci Isusu u susret. Prici takvom jednom covjeku podrazumijeva nevjerojatnu

smjelost, jer prilaženje znaci spremnost da se skoci u ponor nepovratnog, spremnost da se covjek izgubi u

onome što ga prevazilazi.

U toj potpunoj nesigurnosti, u krajoliku bez putokaza i toponima, u oceanu bez vidljivih obala - ici sa

Isusom jednostavno zahtjeva zadivljujucu hrabrost. Problem je u tome što ce samo šacica ljudi biti u stanju

da slijedi Isusove stope. Oni koji pobjegnu propustiti ce povoljnu priliku, ali, u isti mah, i svrhu vlastitog

života, jer kada bježiš od Isusa, bježiš od istine u sebi samom. Jer suštinski, Isus nije ništa drugo do vaša

vlastita buducnost - vi ste sjeme, a on je drvo. Isus je procvjetao, pa samim tim, predstavlja ono što cete

postati jednog dana. Ako bježite od njega, bježite od svoje konacne mogucnosti.

Ali oni koji se približavaju nece nužno sresti Isusa. Oni koji su pobjegli, pobjegli su - i gotovo! No cak i

ljudi koji žive u njegovoj neposrednoj blizini mogu ga posredno izbjegavati - jer su mu možda prišli iz potpuno

pogrešnih razloga. Dakle, samo njih par od tisucu prici ce Isusu, ali i ti ljudi ne moraju da mu pridu zbog

istine. Drugim rijecima, Isusa ce promašiti cak i oni koji su postali njegovi ucenici iz pogrešnih motiva.

104

Vi možete biti sa jednom prosvijetljenom osobom iz razloga koji nemaju veze s istinom i preobražajem.

Ispitajte sebe: koji su vaši osnovni motivi? Da li tražite istinu? Takvi su ljudi zaista rijetki, jer možda tražite ne

istinu nego srecu. Sreca se dešava posredno - kada spoznate istinu, no ako tražite srecu samu po sebi,

istinu necete ostvariti zbog toga što je sreca uzgredni plod. Ne možete je dostici neposredno, jer sreca je

sjenka istine. Ako je vaše traganje u osnovi traganja za srecom, ništa necete ostvariti, a do istine svakako

necete doci.

Od sto tragalaca, devedeset i devet su u potrazi za srecom. Njihov raniji život bio je bijedan, propatili

su mnogo, i sada traže protuotrov, nešto što je suprotno onom što su iskušavali do sada. Biti sa Isusom ili

Buddhom zbog srece i slicnih stvari je dobra prilika da se izbjegne suština, jer prilikom takve potrage, vaše

su oci sklopljene. Sreca nikako ne može biti cilj. Ona se automatski ostvaruje preko istine, i zato je glupo

zamajavati se oko nje. Ponavljam, sreca je uzgredni plod: vi se brinite za drvo, zalijevajte korijenje - i doci ce

do cvjetanja! Nema potrebe da preklinjete pupoljke: “Otvorite se, molim vas!” To je smiješno i nepotrebno.

Propustiti cete sve ako ste usmjereni na cvijetove, ali ako se brinete za drvo, cvijetovi ce doci tocno kada

treba. Nema potrebe da u vezi toga lupate glavu - cak nije neophodno ni misliti o tome.

To je poznata cinjenica, cak i u okvirima ovog obicnog, svakodnevnog života, ali vi od toga nikada ne

stvarate duboko iskustvo. Kada god ste sretni... Bili ste sretni i ranije, makar na kratko; teško je pronaci

covjeka koji baš nikada nije bio sretan - jer ako tako nešto niste baš nikada okusili, onda se u vama ne može

javiti želja za traganjem. Ako do neke obicne “srecice” nije došlo, zašto onda tratite srecu koja je trajna? Ako

niste okusili srecu, kako onda može jedno nepoznato iskustvo postati cilj? Vi to stanje jeste iskusili, u to

nema sumnje. Ono je bilo trenutacno: bila je to iskra koja je samo produbila postojeci mrak. Ta vrsta srece

licila je na sicušnu iskru, nakon cega vas je opet progutala tjeskoba. Jutro je kratko trajalo - vjecita noc i dalje

vas pritiska. Iskusili ste srecu, ali niste ušli u nju. Kako se dešava taj ulazak? Pokušajte...

Kada god ste sretni, vi niste tražili to stanje. To je prva stvar koja se mora primijetiti kada je sreca u

pitanju: vi ste gledali u tko zna kom smjeru, i onda se sreca iznenada dogodila. Na primjer, sigurno ste culi

pricu o Arhimedu: on je pokušavao i pokušavao otkriti neku naucnu istinu, pa je radio bjesomucno,

eksperimentirao je na sve moguce nacine, zaista se trudio danonocno - u potpunosti je zaboravio na sebe. I

onda iznenada, dok se kupao u kadi, sve se odigralo u trenutku - ostvario je! Bio je nag, ali je zaboravio na

to, jer kada ste sretni, vi zaboravljate na sebe. Ako niste u stanju da se zaboravite, to je samo znak da još

uvijek niste u stanju ciste radosti. Sreca znaci da vas više nema - ona se dešava samo kada ne postojite.

Problem je bio riješen, i napetost je splasnula u trenutku. Onako nag, Arhimed je istrcao na ulicu i

poceo da se dere: “Eureka! Eureka! Pronašao sam, napokon sam pronašao!” Ljudi su mislili da je naucnik

poludio. Arhimed im je oduvijek bio pomalo sumnjiv, i sada je, izgleda, ispalo da su bili u pravu. Ljudi su bili

ubjedeni: “Previše razmišljanja - to nikada nije dobro. A eto ga sada: pretjerivao je, i završio kao goli

otkacenjak koji vice neke nerazumljive rijeci!”

Što se to dogodilo? Nitko ne može pojmiti u kakvoj je ekstazi Arhimed bio! - a nije došao ni do kakve

vrhovne istine, vec do neke male, svjetovne, naucne istine. Bio je to najobicniji problem, jer kada naucnik

dode do neke cinjenice, ona vremenom postaje najobicnija stvar na svijetu. Ali, Arhimed ju je otkrio, i u

trenutku otkrica bio je presretan, tjeskoba je išcezla, i on je u potpunosti zaboravio na sebe. Kada god ste

sretni, prvi zakljucak do kojeg se mora doci je: u trenutku kada vam se to iskustvo desilo, vi ste bili u potrazi

za svim i svacim, ali nikada neposredno za srecom. Ako srecu tražite neposredno, nikada je necete doživjeti.

Bojim se da cu vam dosaditi, ali moram ponoviti po tko zna koji put: sreca je uvijek uzgredni plod - tražili ste tko zna što, i otkrice “toga i toga” vas je toliko zanijelo da ste se jednostavno opustili. U tom casu nestala je napetost, i tada ste osjetili kako vas sreca preplavljuje. Stvar je, nadam se, jasna.

Drugo: ako tražite srecu, kao cete onda izgubiti sebe? Tragalac se nikako ne može izgubiti. Vi ste

tocka koja je upucena na sebe samu - samim tim, ego preživljava. Kada god sreca nastupi, vi ste odsutni.

Može vam se dogoditi u dubokoj ljubavi, za vrijeme nekog otkrica, ili cak dok igrate karte sa prijateljima - ali

tad ste se zaboravili... i odjednom: uzavrelost! Do srece vas može dovesti bilo što, ali direktno traganje uvijek

je opasno. Promašiti cete smisao traganja ako od srece napravite onaj konacni cilj.

Ako ste došli kod Majstora zbog srece, u njegovoj ste blizini zbog razloga koji je pogrešan. Ostajete

sakriveni iza vlastitog motiva. Majstoru ste blizu u onom fizickom smislu, ali u duhovnom smislu, razdaljina je

nepremostiva. Oci su vam sklopljene, te stoga necete biti u stanju prepoznati suštinu Boga, Isusa ili nekog

treceg prosvijetljenog bica. Ako su vam oci ispunjene pogrešnim ciljevima, do susreta nece doci.

Možda mu vi niste prišli zbog traganja za srecom - razlozi mogu biti cak i niže prirode. Možete biti u

Majstorovoj blizini samo da biste stekli moc, da biste stekli neke natprirodne sposobnosti i ostvarili još

egoisticnije stanje. Ako je to cilj, onda cete promašiti Majstora u potpunosti - od glave do pete. Postoje ciljevi

koji su niži cak i od traganja za srecom ili nadculnim mocima, a što je niži cilj, veca je mogucnost da cete

promašiti suštinu traganja, jer su vam onda kapci zaista neprobojni. Možda ste u blizini prosvijetljenog bica

zbog potpuno svjetovnih razloga - recimo, želite ozdraviti. Bolesni ste i Isus ce vam pomoci da prizdravite.

Nemate sredstava za život, i njegov blagoslov ce postati novac za vas. Ili, nemate dijete; on ce vam pomoci

docite do njega.

Što je niži cilj, to se više toga propušta. Što je niži cilj, to ste dublje u dolini - a Isus se nalazi na vrhu

brda, i razdaljina je sve veca i veca. Mnogi su pobjegli od njega, ali oni koji se nalaze u njegovoj neposrednoj

105

blizini mogu mu biti zaista blizu samo ako su kraj njega zbog istinitih razloga, a jedini istinit razlog je traganje

za istinom. Zbog cega vam nikada ne padne na pamet da potražite istinu?

Istina izgleda užasno suha, bezukusna, neprivlacna, tako da se ni u kome ne rada potreba da se ona

potraži. Sreca je neusporedivo privlacniji cilj, i kada vam kažem da je sreca uzgredni proizvod ostvarenja

istine, vi se slažete sa mnom, klimate glavom, ali sreca i dalje ostaje vaša osnovna preokupacija, cak i ako

ste ubjedeni da cete doci do srece tragajuci za istinom, vaš um ostaje vezan za staru svrhu tragalaštva, a ta

usmjerenost je potpuno pogrešna.

Samo ako tražite istinu, vi zaista prilazite Isusu, Buddhi ili Zaratustri. Zbog bilo kojih drugih razloga, vi

ste im blizu samo fizicki, ali ste duhovno strahovito udaljeni - izmedu vas je nepregledan prostor.

Sada prelazimo na Isusove izreke:

Isus je upitao svoje ucenike: “Pogledajte me malo, i recite mi kome sam nalik”.

Zašto ih je Isus to pitao? Zar njemu nije jasno tko je on? Zar treba da spoznaje sebe kroz odgovore

ucenika? Zašto želi saznati tko je i kakav je kroz njihova poredenja? On želi cuti njihove odgovore samo da

bi vidio koliko su mu blizu - poredenja ucenika nedvosmisleno ce pokazati koliko su se približili ucitelju. Vi

stvarate sliku Majstora kroz svoje vlastite želje. Ako ste u njegovoj blizini zbog toga što ste bolesni, onda

Isusa vidite kao iscjelitelja. Vi zurite u njega kroz licnu potrebu, i to zbog toga što projecirate vlastite želje.

Ako ste kraj njega zbog toga što želite vlast, onda je Isus svemocan, jer samo vam najmocniji može dati

istinsku moc. Ako tražite besmrtnost, ako se bojite smrti, to ce se svakako odraziti i na to kako cete

doživljavati Isusa.

Zašto je Isus upitao ucenike: “Recite mi tko sam?” - želio je da zna tip njihovih projekcija. Ako

projicirate bilo što, budite sigurni da necete ni do cega doci, jer da bi se prepoznao Buddha, Isus ili bilo koje

prosvijetljeno bice, neophodne su vam oci koje su kao prozori, oci koje ništa ne projiciraju. Ne smijete ama

baš ništa projicirati - morate jednostavno gledati i prepoznati cinjenice kao cinjenice.

Isus je cista cinjenica, najživotnija cinjenica ovoga svijeta. Gledajte pravo u njega - ne unosite vlastite

želje izmedu Isusa i vas, jer ce onda Isus postati filmsko platno. Ako se to dogodi, vi cete onda vidjeti samo

svoje želje koje ce biti odražene na njemu.

Isus je upitao svoje ucenike: “Pogledajte me malo, i recite mi kome sam nalik”.

Simon Petar mu rece: “Liciš na pravednog andela”.

Taj Petar je sigurno bio puritanac. Mora da je osjecao krivicu zbog svoje vlastite nemoralnosti, jer ono

što govorite o drugima ne kazuje ništa o “tim drugima”, nego o vama samima. Kakav god sud da donesete,

to u suštini nije sud o drugima, vec nešto u vezi vas i vašeg unutrašnjeg života. Isus je uporno ponavljao:

“Ne sudi!”, jer sve ce se vaše procjene na kraju ispostaviti kao sasvim pogrešne - jer vi ste u svemu tome,

pogrešni da pogrešniji ni ne možete biti. Lopov je za vas veliki grješnik. Zašto? Zato što ste suviše vezani za

svoje posjede. Vaš sud ne govori ništa o lopovu, vec samo objelodanjuje vašu posesivnost.

Cuo sam: jedan je Englez umro, i kada je stigao u pakao, davo ga je upitao: “Reci mi slobodno: u koji

bi pakao volio ici? Mi ovdje imamo sve vrste koje postoje - imamo engleski pakao, pa njemacki, tu je i

kineski, pa ruski, indijski...

“Dovoljno ste nabrajali”, prekide ga Englez. “U svakom slucaju, biram indijski pakao”.

Davo je bio veoma iznenaden njegovim izborom, i pošto je bio radoznao, morao je da ga upita: “Baš

se cudim... Vi izgledate baš kao pravi Englez - zašto ste onda izabrali indijski pakao?”

“Ja jesam pravi Englez, ali sam nekoliko puta bio u Indiji i dobro mi je poznato da kod njih grijanje

nikada ne radi”.

Vaš je um pretovaren iskustvima. Što god da kažete o paklu, raju ili drugim osobama, to je vaše

iskustvo koje govori. Ono se ogleda u svakoj rijeci koju izgovorite.

Simon Petar je odgovorio Isusu da ga ovaj podsjeca na pravednog andela.

Dvije stvari je rekao: “pravednog” - mora da se stalno plašio grešaka, sitnih sagrešenja i grijehova;

bojao se svoje vlastite nemoralnosti. Suprotnost svega toga je isprojecirao na Isusa - zbog toga je s njim.

Zapamtite to jednom za svagda: suprotnosti se privlace. Ako ste muškarac, privlace vas žene - i u

tome je problem! Jer, ona je privlacna samo zbog toga što je vaša suprotnost. No, upravo stoga - što je žena

vaša suprotnost - teško je živjeti s njom. Tako se pojavljuje jad braka: prvo dolazi do privlacnosti, no živjeti sa

svojom suprotnošcu strahovito je teško, jer ona je suprotna na sve moguce nacine. Njena je logika potpuno

drugacija od vaše. Muškarac nikada nece moci shvatiti ženu do kraja. Tako stoje stvari, jer muškarac misli

kao muškarac, a žena kao žena. Njihove dimenzije se razlikuju. Žena je mnogo intuitivnija. Kod nje nema

puno logike, i ona do zakljucka ne dolazi postupno - pa ipak je u pravu, gotovo uvijek! To stvara još vece

probleme. Ona ne može uvjeriti muškarca, jer za to je potrebna istancana logika. Ali, ona posjeduje uvid,

sposobnost da bez posrednika dopre do suštine.

Jednom su sudili Mula Nasrudinu, i kada je ušao u sudnicu, pogledao malo okolo sebe: dvanaest žena

je sjedilo u poroti! Istog trenutka, Nasrudin je pred suca pao na koljena: “Priznajem! Sve priznajem! Ja

nisam u stanju ni u što ubijediti ni onu jednu ženu koju imam u kuci... a sada ovdje dvanaest žena?

Nevjerojatno! Pocinio sam sve zlocine koje mi pripisujete. Eto, sve priznajem - nema potrebe da porota

odlucuje”.

106

Svaki, muž dobro zna koliko je teško prevariti rodenu ženu. Kako god da isplanirate stvar, sve krene

nizbrdo, istog trenutka kada stignete kuci. Žena iz vedra neba pogodi pravo u ranu, ali cak ni, ona nije

svjesna otkud joj takva sposobnost.

Žena ne može razumjeti muškarca, i obrnuto – otuda privlacnost, jer jedna tajna uvijek privlaci drugu.

Ali, živjeti s nekim koga ne možeš shvatiti uvijek stvara probleme, i do sukobljavanja mora doci.

Suprotnosti se privlace: ako ste pohlepni, onda cete sigurno biti privuceni ljudima koji su se odrekli

svega. Ici cete na poklonjenje nekom svecu koji je sve odbacio. Sve to je stvorilo nebrojene probleme.

Pogledajte Daine u Indiji: oni su najbogatiji ljudi u zemlji - a bogatstvo ne dolazi bez pohlepe. Oni

obožavaju samo one svece koji su se odrekli ama baš svega! Daini svojim svecima ne dopuštaju cak ni

odjecu nositi. Ne! - jer i odjeca je posjed za pohlepnog covjeka. Izvorni dainski svetac - digambara – mora

biti gol golcat, kao od majke roden. Može posjedovati samo sopstveno tijelo, ne smije piti iz caše; što ce mu

caša kada se može napiti iz ruke? Dva puta dnevno ne smije uzimati hranu, jednom je dovoljno. Spava

iskljucivo na zemlji - otuda ime digambara: onaj koji je pokriven nebom. Zašto se to dešava,? Kako se sve to

pojavilo.

Muhamed je stalno govorio o miru - i sama rijec “islam” znaci mir – a pogledajte muslimane: nema

agresivnijih ljudi na kugli zemaljskoj. Kako je uopce moguce da ih je privukla religija mira? Kako je moguce

da ih je Muhamed zainteresirao? Pa, upravo zbog toga što se suprotnosti privlace. To je osnovni obrazac

koji je po samoj svojoj prirodi potpuno seksualan, no taj vas seksualni obrazac uporno prati na svakom

nivou, unutar svake dimenzije.

Simon Petar kaže za Isusa da lici na pravednog andela. Sasvim je izvjesno da se negdje u sebi

osjecao kao krivac, i Isus ga je privukao upravo zbog toga što izgleda kao njegova suprotnost: lici na andela,

na nešto cisto, nevino, krajnje bezazleno. Sav je kao beba - nije nacinio nijedan grijeh u životu. Zbog toga

Kršcani i nastavljaju ponavljati kako je Isusa rodila djevica, što je apsurdno! Zašto to uporno naglašavaju?

Zbog toga što im seks lici na nešto sasvim nemoralno i prljavo. I ako si roden iz jednog nemoralnog dijela,

kako onda možeš jednoga dana postati apsolutno moralan? To je nemoguce! Ako je sam izvor otrovan, kako

je moguce da je ušce cisto? Možeš pokušati ostvariti kakav-takav moral, ali to nikada nece biti savršena

moralnost. Ona je izoblicena vec na samom pocetku. Otuda to priglupo nastojanje Kršcana: “Isus je roden iz

utrobe Djevice Marije!”

Nitko se ne rada iz djevicanske utrobe - to je nemoguce! To cak i djeca znaju. Ali, Kršcani su toliko

uporni da su vec postali zavisni od toga. Ako se nekim cudom dokaže da je Isus ipak imao oca, sve mi se

cini da ce Kršcani uglas povikati: “Pa on je baš kao i svi mi. Mi jesmo nemoralni, ali ako je on roden kao i svi

drugi, u cemu je onda razlika? Zašto bi baš on morao biti sin Božji?”

“Liciš na pravednog andela”.

Andeli su samo simboli apsolutne cistoce, apsolutne nevinosti i savršenstva. To poredenje govori

mnogo toga iskljucivo o Svetom Petru, a znamo da je on kasnije postao kamen - temeljac kršcanske crkve.

Zbog toga je Kršcanstvo bilo prisiljeno da odvajkada lupa glavu - što je moralno, što je nemoralno.

Kršcanska crkva postala je moralnost, a ne religija, a osnovni razlog tom pomaku možemo naci u Svetom

Petru: on je stvorio osjecaj krivice, jer kada god si opsesivno upucen na dobro i zlo, osjetiti ceš krivicu - jer

život nema pojma što je bijelo a što crno.

Život je apsolutno amoralan. On nije ni moralan ni nemoralan. Kažem samo jednu stvar: postojanje,

samo po sebi, potpuno je amoralno, i ono se krece u svim pravcima - i lijevo i desno.

Rijeka se izlila iz korita i poplavila okolinu. Da li je ta poplava moralna ili nemoralna? Nekoliko stotina

seljaka se utopilo, na tisuce njih ostalo je bez krova nad glavom, ranjene više nitko ne broji - i da li je rijeka

loša zbog te poplave? Ne, vi sigurno necete upotrijebiti baš tu rijec za rijeku, jer vi dobro znate da rijeka o

dobru i zlu nema pojma, ali Bog je unutar rijeke koliko i unutar vas. Neki svetac sjedi pod drvetom, i onda

odjednom, drvo se sruši i ubije sveca. Da li je ta biljka ubica i grješnik? Da li je mudro ako razmišljamo o

tome da to drvo odvedemo u kazneno-popravni dom? Ne, to svakako necemo uciniti. Samo cemo reci:

“Rijec je o obicnom drvetu, a naša moralnost i nemoralnost - grijesi i dobra dijela - ne mogu da se odnose a

na što drugo do na covjeka”.

Covjek je stvorio moralnost. Po svemu sudeci, Bog je amoralan. Citavo Postojanje je takvo. Biti

amoralan, to znaci ili ne biti ni moralan ni nemoralan, ili biti i jedno i drugo. Ali, ako pridete Isusu s jednim

cisto moralistickim stavom, budite ubjedeni da cete ga promašiti. Potpuno je ocigledno da je Sveti Petar

promašio Isusa od glave do pete. On je u potrazi za moralnim covjekom; njemu treba svetac, a ne mudrac.

Sva razlika izmedu mudraca i sveca je u sljedecem: mudrac je amoralan baš kao i život; on je postao

jedno s njim i više ne razmišlja u terminima suprotnosti; svetac je, s druge strane, izabrao moralnost a

osporio sve ono što smatra pogrešnim. On uopce nije spiritualan, jer svaki duhovan covjek prihvaca život u

potpunosti. On ništa ne osporava, jer poricati bilo što, to je isto kao i osporavati Boga. Izborom, vi

pokušavate dokazati da ste bolji i od samog Boga! Bog je stvorio i seks - tko je drugi mogao da ga stvori? A

vi to poricete, osporavate. Možete postati svetac, ali vaše ce svetaštvo onda biti iskljucivo moralna, ali ne i

duhovna stvar.

Hindusi su to sasvim dobro shvatili. Ako se sjetimo vedskih vremena, vidjeti cemo da su drevni rišiji

živjeli veoma obican život: imali su žene i djecu - bili su kucedomacini i nisu se nicega odricali. Odricanje je

zapocelo da se primjenjuje dolaskom Daina i Budista. Inace, rišiji su oduvijek znali da se život mora prihvatiti

107

u potpunosti. Svi su oni znali da nema potrebe da se nešto osporava, jer to je ono što se podrazumijeva pod

teizmom; asrika je covjek koji govori “da” cjelini života; on ništa ne porice. Taj Sveti Petar je možda mogao

postati dobar svecenik, ali mudrac nije bio ni slucajno. Imao je svoje sopstvene koncepcije, pa je iskljucivo

zbog njih došao do Isusa.

Kada ste prepuni moralistickih koncepata, što onda radite? Vi onda osudujete sebe, jer u vama

postoje stvari koje ne išcezavaju cim ih proglasite za negativne. Nekog tamo covjeka ce privuci odredena

žena; žene su predivne, i želja mora postojati - to je dar s neba. To je duboko u vama, u svakoj vašoj pori, u

svakoj celiji tijela. Citavo vaše bice je seksualno obojeno! Gdje god da pobjegnete - u samocu, na Himalaje,

možete sklapati oci odavde do vjecnosti - ali ljepota ce vas privlaciti.

Cvijece je prelijepo, no i to je seksualna pojava. Ptice umilno pjevaju u blizini kolibe nekog sveca, ali

sva ta pjesma nije ništa drugo do seksualni poziv drugoj ptici. Ptice tako dozivaju svoje moguce partnere. A i

što je cvijet, ako ne seksualna pojava, i njegove boje nisu ništa drugo do biljni trik. Pošto se drvo ne može

kretati, ono cvijecem mami pcele, pticice i ostala šumska stvorenja koja ce prenijeti seksualne celije do

nekog drugog stabla. Zapamtite: postoje muške i ženske biljke, i sve su one nepokretne, jer su ukorijenjene

u zemlji. Cvijet je trik da se namami odredeni insekt. Bubica ce doci do cvijeta, a kada ode, imati ce pelud na

svojim udovima - i tako ce pelud sa muškog cvijeta završiti u središtu ženskog cvijeta.

Gdje god je ljepota, tu je i seks. Citav život je seksualni fenomen. Što vi tu možete uciniti? Možete

osporiti, ali odbijanjem cete u sebi stvoriti osjecaj krivice, jer ono što ste osporili ostati ce živo unutar

nesvjesnog. Vi neprestano osjecate krivicu u grijeh; nešto nije u redu. Sreca je nemoguca ako je osjecaj

grijeha još uvijek u vama; s krivicom nema slavlja ni plesa. Krivica vas jednostavno paralizira iznutra: gdje

god da idete, nema smijeha nema ekstaze u pokretu, jer onaj koji potiskuje živi u neprestanom strahu od

onog što je jednom osporio.

Jer - ako plešete, i ako osjecate blaženstvo, što ce se dogoditi s onim potisnutim sadržajem? On ce

možda izbiti na površinu, tako da vi morate danonocno biti na oprezu. Vi postajete pas cuvar; ne gospodar

vlastitog života vec portir. Citava stvar vremenom postaje neizdrživo ružna, jer sukob ne prestaje. Energija

se uludo rasipa, a covjek koji sve to cini sam sebi uvijek ce gledati druge s osudom u ocima - a tako zaista

mora biti!

Jedan moralista... s njim je jako naporno živjeti, jer njegove vas oci osuduju nemušto, bez upotrebe

rijeci: vi postajete pogrešni zato što ste, recimo, popili šalicu caja. Zar vi pijete caj? Pijete! Zar je moguce?

Zbog toga cete biti baceni u pakao - to se ne smije raditi. U Gandijevom ašramu bilo je zabranjeno uživati u

hrani - aswad. Zašto? Zašto biti protiv ukusa? Možete jesti, ali ne i kušati, ne i uživati u ukusu. Zašto? Zato

što je ukus isto što i radost, a sveci su oduvijek bili protiv svakog uživanja. Ne možete naci sveca koji se

smije - to je nemoguce. On izgleda nekako blijed, upalili obraza, ozbiljan, stalno osudujuci druge, a i sebe

samoga. On ne može biti sretan, jer vodi jedan potpuno bolestan život.

Sveti Petar je sjajan simbol. On kate da ga Isus podsjeca na pravednog andela. Drugim rijecima:

“Došao sam kod tebe zbog toga što si cist: roden si iz djevicanske utrobe, nikada se nisi ženio, nikada nisi

uživao u životu... Djeluješ bespolno i nevino - kao pravi andeo”.

Prelazimo sada i na drugo poredenje:

Matej mu odgovori: “Nalik si mudrom covjeku koji je ispunjen razumijevanjem”.

Matej ne traži razrješenje nekih moralnih pitanja, ali je u potrazi za znanjem - on je više sklon nauci

nego Sveti Petar. Isus mu izgleda kao covjek pun razumijevanja, pa zato misli da ce mu ovaj ponuditi

odredene tajne: “Vjerojatno cu od njega moci dobiti neke važne podatke. Vidi se da zna, pa bi bilo dobro da

od njega saznam što više mogu”. Matej je covjek koji je Isusu prišao zbog znanja.

Ali, kada prilazite Isusu ili covjeku koji mu je slican po nivou svjesnosti, ne idite ka njemu zbog znanja i

slicnih stvari. On izgleda kao mudar covjek, jer sve ono što govori udara u srž i potresa bice iz temelja.

Svaka njegova rijec zvuci potpuno istinito, ali vi ste više usmjereni na ono što on prica nego na ono što Isus

jeste. Taj Matej podsjeca na ucenjaka: sada je u potrazi za teorijama, principima, filozofskim sistemima. Ako

idete ka Isusu s tim tipom uma, do istinskog preobražaja nece doci jer on je covjek bica a ne znanja. U cemu

je razlika izmedu znanja i bica?

Znanje je površno, uvijek skupljeno ispred tudih vrata, nešto mrtvo i nevažno, a Isus je živ da življi ne

može biti. On vlastito znanje nije pozajmio ni od koga - Isus je samog sebe ostvario, i sve što je spoznao,

spoznao je iskljucivo kroz sebe. On može sa vama podijeliti vlastito bice, ali vi ste nepopravljivo glupi ako

vrebate samo rijeci i rijeci i rijeci. One se mogu pokupiti iz knjiga - nema potrebe da gnjavite Isusa. Biblioteka

je u tom smislu bogatija od njega - tamo je mnogo više znanja - naravno, onog znanja koje VAMA treba.

Došli ste do covjeka koji može da ugasi vašu najdublju žed, a od njega odnosite samo rijeci, nove

rijeci, i ništa više. To je isto kao kada biste došli do nekog kralja koji vam kaže da možete uzeti što god želite,

a vi uzmete koricu suhog kruha, i odete kuci ludujuci od radosti. Citava imperija nalazi vam se pod nogama,

a vi nabubate fraze, naucite teorije i postanete jadni teolog. Matej je praotac kršcanske teologije.

I tako se citava crkva upetljala u te dvije stvari: Petar je udario temelje moralu, a Matej teologiji.

Kršcanstvo se nije razvilo uz pomoc Krista, nego uz pomoc Petra i Mateja: uz moralnost - što je ispravno a

što pogrešno, i teologiju - teorije o Bogu i kraljevstvu nebeskom. Teologija nije ništa drugo do puko

teoretiziranje o Bogu - a u vezi Boga i slicnih stvari svaka je teorija cist idiotizam.

108

Bog nije hipoteza koja treba da se dokaže ili ospori. Oko toga ne može da se digne akademska

prašina. A kada je Isus u blizini, On se može sresti - tada je s Bogom moguce suocenje. Bog je ušao u to

bice - ali onda je potraga za znanjem samo jedna prepreka i ništa drugo. Nemojte Isusa pitati za znanje,

pitajte ga za bice. Skupiti znanje, napabirciti podatke veoma je jednostavno - jer tu vam preporod i nije

neophodan. Samo slušate rijeci i pamtite. Nikakav se preobražaj ne traži s vaše strane. Ali, ako ste došli

zbog bica, onda je neophodno biti tihi, jer onda je duboka meditacija više nego nužna. Tada morate da se

svedete na prisustvo: bez rijeci, bez “ispravnog i pogrešnog”, bez obavještenja i slicnih gluposti. Tek nakon

toga, Isus ce biti u stanju da vlastito bice prelije u vas.

Matej Isusu govori da ga podsjeca na mudrog covjeka koji je pun razumijevanja.

Isus nije mudar covjek - on je mudrost sama po sebi - jer vi možete biti mudri iako niste prosvijetljeni.

Bilo ih je mnogo slicnih: Konfucije je mudar, ali neprosvijetljen; Manu nije glup, ali od prosvijetljenja ni traga

ni glasa. Buddha i Lao Tzu su prosvijetljeni, ali njihova mudrost dolazi iz potpuno drugacijeg izvora. Oni su

dospjeli do samog središta života, do srcike postojanja - oni su spoznali. Njihovo znanje nije ostvareno

intelektom nego bicem. Zbog toga ja Isusa zovem covjekom bica, a ne covjekom znanja.

Mudrost možete da sakupite kroz iskustvo - gotovo svaki starac je u nekoj mjeri mudar. Cak i kreten

postaje mudar, jer ako istrajavate u vlastitoj gluposti, vremenom postajete mudri. Dovoljno je vrijeme da biste

stekli mudrost: griješeci, skrecuci s puta, pomocu stecenog iskustva, cak i najobicniji covjek vremenom

stekne kakvu-takvu mudrost.

Isus nije mudar na taj nacin: on nije starac, tek je ušao u cetvrtu deceniju, i nema mnogo iskustva. Ne

može se reci da je iskusio život do kraja, ali je spoznao sam temelj postojanja. Sa stabla nije krenuo ka

krošnji, nego ka korijenju, a to je potpuno razlicita stvar - Matej ju je zasigurno propustio. On ce sakupljati

bilješke; jednostavno: što god Isus bude rekao, on ce zapisati. Iz svih tih zapisa on ce stvoriti evandelje. I

Simon Petar i Matej nisu uspjeli shvatiti Isusa u potpunosti.

Toma, treci Isusov ucenik, koji je uspio da od zaborava sacuva ove izreke, bio mu je najbliži, ali

njegovo evandelje nije zapisano u Bibliji, jer su Isus i najbliži ucenici morali biti iskljuceni iz Svetog Pisma -

oni su odviše opasni.

A Toma mu rece: Gospode, moje usne nisu u stanju da kažu kome si slican”.

“Teško je reci, jer ti si u najvecoj mogucoj mjeri - toliko je dimenzija u tebi da ja ne mogu ni jednu

jedinu izdvojiti kao nešto posebno. Nisam sposoban promucati, zbog toga što nisam u stanju usporediti te ni

sa cim na svijetu. Za mene, ti si neusporediv, Što god da kažem biti ce pogrešno, jer nece biti dovoljno.

Rijeci su plitke za tvoju nepreglednost, moj Gospode”.

Tako kaže Toma: “... moje usne nisu u stanju da kažu kome si slican”. Toma je odlucio da ne kaže

ni jednu jedinu rijec, jer on dobro ma da se Isusovo bice ne može izraziti putem rijeci i poredenja.

Toma mu se najviše približio, ali cak i izmedu njih postoji jaz. Premda je najbliži, još uvijek je poprilicno

daleko.

Slicna je prica o Bodidarmi koji je devet godina živio u Kini. Poducavao je ljude meditaciji, i kada je

došao trenutak da napusti Zemlju, sazvao je svoje ucenike i rekao im da kažu nešto u vezi dharme, u vezi

istine. Prva tri su bila ista kao i Simon Petar - najpovršniji, covjek morala; Matej, nešto malo bliži, covjek

znanja, ali i on predaleko; i treci je slican Tomi koji je rekao da ništa ne može kazati.

Ali Bodidarma je bio daleko sretniji od Isusa - jer njegov cetvrti ucenik nije prozborio ni jednu jedinu

rijec. On cak nije rekao ni: “Ja ništa ne mogu kazati”. Jer, cak i kada kažeš da nisi u stanju da prozboriš ni

rijec, ipak si nešto rekao! On je samo pogledao Bodidarmu pravo u oci, i kada je dodirnuo celom njegova

stopala, Bodidarma je rekao: “Prvi je ucenik moje kosti, drugi je meso, treci je moja krv - a ti si moja vlastita

srž”. Taj cetvrti ucenik je rekao sve ne prozborivši ni koliko Toma na Isusovo pitanje. Taj cetvrti se najviše

približio svom ucitelju, i postao je jedno sa suštinom.

Isus nije bio sretan kao Bodidarma, a za to postoje i odredeni razlozi. Situacija se razlikovala: Kina je

poznavala jednog Lao Tzua, Cuang Cea, dok Židovi nisu mali za ljude na tom nivou svijesti. Lao Tzu je

pripremio tlo, i Bodidarmino sjeme je moglo niknuti bez problema. Kada je stigao u Kinu, sve je bito savršeno

- sve je bilo spremno. Bilo mu je lako prenijeti Buddhinu poruku u Kinu, jer su Lao Tzu i Cuang Ce u

potpunosti izveli pripremne radove. Isus nije bio toliko sretan, jer židovsko tlo nije bilo dovoljno spremno. U

povijesti Židova bilo je proroka i proroka, ali ne i mudraca. Simon Petar mogao se pronaci na svakom cošku,

ali ne i Lao Tzu. Od samog pocetka židovska religija, uz pomoc Mojsija, postala je cisto moralisticka

dogodovština: Deset Božjih Zapovjedi to je temelj, zar ne?

Bilo je ljudi kakav je kasnije bio Simon Petar, jer ništa ne može da postoji bez osnovnog uzroka, bez

duge tradicije. Sveti Petar nije slucajnost - prethodila mu je citava povijest. Mojsije je temelj, a Petar je jedna

od cigli u zidu. Bilo je Zapovjedi, ali ne i ljudi kakav je bio Lao Ce - koji je govorio da su sve razlike lažne, i da

ubija život onaj koji ga dijeli - on je bio sav za cjelinu, i nije pristajao na podjele. Bodidarma je stvarno imao

srece: imao je cetiri ucenika. Da je imao trojicu, proveo bi se kao Isus.