Ljudi me često pitaju je li put na kojem se nalazi čovječanstvo tipičan ili atipičan za ono što su prošli drugi planeti. Mislim da postoji cijeli  spektar mogućnosti i iskustava koja se događaju drugim rasama.

Shvaćam da postoje neke izvanzemaljske civilizacije koje nikada nisu imale sukobe i ratove. A onda postoje druge koje su možda prošle taj put, izvukle pouke i evoluirale u miroljubivi svijet.

Što se neka civilizacija više udalji od duhovnosti, to nasilnija postaje.

Tu mislim na istinsku duhovnost a ne na religioznost. Ono što se danas smatra »religijom« najvećim je dijelom čovjekovo djelo — iskrivljavanje izvornog sadržaja.

Ako se civilizacija odvoji od svoje intrinzične duhovnosti dok u isto vrijeme razvija ogromne intelektualne i tehnološke kapacitete, konflikti su neizbježni. Zemlja u ovom trenutku pokušava srediti tu dinamiku. A do sada nismo bili osobito uspješni u tom pogledu.

Pošteno je reći da izvanzemaljci poznaju opasnosti i zamke burne tranzicije kroz koju mi sada prolazimo. Tu tranziciju ja uspoređujem s čovječanstvom kao organizmom koji napreduje od djetinjstva prema zrelosti; sada se nalazimo u dugotrajnoj adolescentskoj fazi.

Kaotični smo i buntovni i pokušavamo pronaći svoj put, međutim još nismo sazreli. I na žalost, neki od nas slični su adolescenatima koji su se nekako dokopali ručnih bombi i izvlače sigurnosne igle iz njih.

S obzirom na sve to, ako nepristrano promotrite čovječanstvo i današnji. svijet, ako ga promotrite očima izvanzemaljske civilizacije, znat ćete da ima razloga za zabrinutost. Zato su razumljive akcije izvanzemaljaca koje su blokirale neka naša nastojanja i podrezale nam krila dok smo pokušavali instalirati oružje u svemir. (Da se to dogodilo znamo iz iskaza mnogih svjedoka iz Projekta razotkrivanje.)

Te bi se akcije moglo smatrati neprijateljskim Činom. Pa ipak, ja ih promatram kao prosvijetljeni čin suosjećanja. Oni znaju da možemo biti prijetnja ne samo sebi nego i drugim svjetovima.

 Naša tehnologija prestigla je naš duhovni i društveni razvoj i to nas, iskreno govoreći, čini opasnima. Vrijeme u kojem živimo vrlo je bremenito međutim istječe nam. Nismo istinski promijenili svoj smjer u dovoljnoj mjeri da izbjegnemo određene, vrlo ozbiljne posljedice koje su logičan rezultat našeg nazadnog ponašanja.

Spojite li napredne tehnologije s tendencijom da se uništi sve što ne razumijemo ili što nije pod našom kontrolom, nastaje vrlo opasna situacija.

Dakle, te izvanzemaljske civilizacije Zemlju pomno nadziru. Ne dvojim da je to razlog zbog kojeg su mnogi naši svjedoci iz vojnih krugova opisali slučajeve gdje su izvanzemaljske letjelice nadgledale silose za interkontinentalne balističke projektile, skladišta s oružjem, tvornice oružja, lansiranja u svemir i lansiranja interkontinentalnih balističkih projektila.

Oni žele biti sasvim sigurni da to oružje neće biti upotrijebljeno i nadziru naše ponašanje. U slučaju da se potpuno otmemo nadzoru, došlo bi do intervencije kako bi se spriječio najgori scenarij.

Dolazimo do točke kada će Zemlja morati skinuti teret koji smo natovarili na nju, ukoliko ga ne podignemo sami. Imamo još nekoliko naraštaja da ispravimo stvar; iznenadio bih se kada bi još pedeset ili više godina mogli ići putem kojim sada idemo.

Godine 1991. pristupio mi je niz ljudi koji vode supertajne projekte povezane s NLO-ima i naprednim energetskim sustavima. Čitali su jedan od mojih ranijih radova o koncepciji jedinstva i našoj civilizaciji te doživljaju kozmičke svjesnosti i kozmičkih ljudi.

 Istaknuli su važnost dijeljenja tih informacija s njihovom skupinom. To su bili ljudi koji su me zvali iz CIA-e, Lockheeda, McDonell Douglasa i sličnih službi i kompanija. Sve što sam do tada bio napisao bilo je namijenjeno prvenstveno toj skupini.

Najveća većina ljudi na Zemlji želi samo živjeti u miru svoj život. Nije im do toga da jedni drugima zavrnu vratom. Tek vrlo mala manjina ljudi su psihotički nasilni i skloni kontroli. Vatre mržnje i sukoba uvijek se iznova namjerno potiču jer to ide na ruku toj nasilnoj skupini.

Javnost osjeća veliku potrebu za tim informacijama. Ljudi trebaju znati, imaju pravo znati i imaju odgovornost da djeluju na temelju tog znanja, jer oni mogu spriječiti najgore zlouporabe tajnih skupina kao što je ova, ukoliko provedu svoju volju.

 Međutim, ukorijenjenost i fanatičnost određenih elemenata u toj opasnoj skupini su toliki da se mora rastumačiti duhovna perspektiva.

Zbog toga je, sve do sada, kad god bih sjeo i nešto pisao, to bilo pisano prvenstveno za publiku kojoj je najpotrebnije da to čuje.

Većina ljudi na Zemlji voljela bi jednostavno živjeti zajedno u miru, uživati u razlikama među kulturama, posjedovati tehnologije te se razvijati i odgajati svoju djecu, slati ih na koledž i imati dobar život.

Ne radi se o tome da je devedeset i devet posto svjetske populacije sklono bezglavo se spustiti niz Nijagarine slapove bez bačve.

Relativno je malen broj ljudi čiji nazori su nazadni. Takvi gledaju u retrovizor, a ono što u njemu vide brkaju s budućnošću. Stoga je naš zadatak da okrenemo njihove glave prema naprijed.

Važno je zauzeti stav da se te vrlo moćne industrijske, vojne i vjerske interesne skupine može educirati.

Protratili smo posljednjih pedeset godina dok nam se Zemlja obraćala, dok su nas ljudi Zemlje opominjali, planine plakale, polarne kape se otapale a izvanzemaljci nas upozoravali. To je bilo bezglavih pedeset godina. Moramo naučiti slušati i moramo djelovati — odmah.

Ljudi što vode te tajne programe svjesna su bića koja se može educirati, koja mogu učiti i rasti, koja mogu prihvatiti ove informacije i promijeniti svoju paradigmu prije nego što bude prekasno.

Stoga se u svojim osobnim meditacijama i molitvama, umjesto da stvaramo netrpeljivost i napetosti, trebamo moliti za preobrazbu i prosvjetljenje tih ljudi.