Jedan od primjera Isusove genijalnosti je što je, konfrontirajući se u pojedinim situacijama, postupao veoma mudro. Kada bi, na primjer, pred njega istupio kakav lažov i ispred gomile uzviknuo: Hajde sada, Isuse, objasni šta pokušavaš reći?? Ne želim slušati cijelu Propovijed sa Gore ili nešto slično tome. Samo mi reci, u dvije-tri riječi, o čemu govori tvoja poruka.' Isus bi takvome odvratio: 'Voli Gospoda Boga svoga svim svojim srcem i dušom i svim svojim moćima, i voli bližnjega svoga kao sebe samoga.'

To je tvrdnja o suštini kršćanstva - ili o onome što bi kršćanstvo trebalo biti. Nažalost, većina ljudi ne razumije strast koja se krije iza tih riječi. Voljeti Boga svim srcem, dušom i moćima je prepuštanje sebe Njemu. Prepuštanje sebe Bogu je dug i težak proces. Mnogo godina poslije mog obraćanja u kršćanstvo, otkrio sam da se u mom slučaju to još uvijek nije u potpunosti ostvarilo.

Mislio sam da ću najbolje promovirati Boga ako posvetim pažnju svojim snovima, jer sam vjerovao da snovi imaju određenu funkciju otkrovenja. Zbog toga sam počeo zapisivati snove, ali su to uglavnom bile vrlo jednostavne slike mostova ili vrata i nisu mi ništa govorili što nisam već znao - na primjer, da se nalazim na prekretnici života.

Ali, jedne noći sanjao sam san koji je bio mnogo kompleksniji. U tom snu bio sam posmatrač u kući meni nepoznatih ljudi srednje klase. U toj kući živio je i jedan sedamnaestogodišnji mladić, sin kakvog bi poželio svaki roditelj. Bio je predsjednik svog razreda u srednjoj školi, najbolji đak, kapetan ragbi tima, visok, zgodan. Poslije nastave je radio, a imao je i slatku i vrlo zgodnu djevojku. Štaviše, mladić je imao vozačku dozvolu i bio je vrlo odgovoran i zreo vozač za svoje godine. Međutim, otac mu nije dozvoljavao da vozi. Umjesto toga, otac je inzistirao da svog sina vozi gdje god on želi - na nogometni trening, na posao, sastanke, ples, a da bi poniženje bilo još veće otac je inzistirao da mu mladić za to plaća pet dolara tjedno od svoje zarade. Probudio sam se iz sna sa osjećajem apsolutnog bijesa i žestine zbog ponašanja tog autokratskog kretena od oca.

Nisam znao kako da rastumačim san. Nije mi imao nikakvog smisla. Ali tri dana kasnije, dok sam čitao šta sam zapisao, primijetio sam da je riječ otac napisana velikim slovom O. Zbog toga sam se pitao: 'Možda pretpostavljam daje otac u tom snu Bog-otac? I ako je to zaista tako, zar ne misliš da si ti taj sedamnaestogodišnji dječak?' I tada sam konačno shvatio da sam doživio otkrovenje. Bog mi je govorio: 'Hej, Scotty, samo plati svoje dugove, a vožnju ostavi meni.'

Interesantno je da sam gotovo uvijek razmišljao o Bogu kao o biću vrhunske dobrote. Pa ipak, u snu, dodijelio sam mu ulogu autokrate, nasilnika željnog kontrole, ili, u krajnjem slučaju, odnosio sam se prema njemu sa mnogo bijesa, žestine i mržnje. Problem je, naravno, bio u tome što to nije bilo otkrovenje kome sam se nadao. To nije bilo ono što sam želio čuti. Želio sam neki mali savjet od Boga, savjet kakav mogu dobiti od svog brokera ili knjigovođe, savjet koji bih mogao prihvatiti ili odbiti. Nisam želio veliko otkrovenje, posebno ne onakvo u kom mi Bog kaže: 'Ja sam taj koji će poslije svega sjesti za volan i voziti.'

I dandanas još uvijek pokušavam proživjeti to otkrovenje, posvetiti se Bogu, učeći da mu se dobrovoljno posvetim i da mu prepustim vozačko sjedište svog još uvijek adolescentnog života.