"Bajka pripoveda da su ljudi pali na tlo, svladani srecom i bojazni kad je Prometej donio na zemlju vatru sto ju je ukrao bogovima. Slicno se dogodilo i u nasim danima kada se u pustinji Arizone munja prve atomske eksplozije uzdigla na nebo, usplamtjevsi pet tisuca metara visoko. Jedan jedini krik (govori se u izvjestajima) prekinuo je tom trenutku tesku sutnju.
Ljudi su se smijali, plakali i molili.
Potreseni do dna duse, oni su tako pozdravili cas rodjenja novog svijeta." (17*)
Suprotstavljene svom tvorcu, covjeku koji ih je zazvao, one djeluju demonski. Mi ih dozivljavamo kao demonske. Od covjeka se sad ocekuje odgovor i odluka. Napokon, kod njega se probudila svijest, s osjecajem sve prisutnije izgubljenosti u svijetu, on cezne da se vrati natrag u sigurnost majcinog krila koje obuhvaca sve. Vjera u jednog gospodara i vladara svijeta Zeusa koji sa svog dalekog bozanskog prijestolja vlada svijetom, sto mu je podlozan, zasjenila je sliku velike majke zemlje, bozice Here.
Uvijek je bilo i bit ce - "iznova se pokazuje da sile koje su svrgnute s prijestolja i kojih su se ljudi odrekli zive i djeluju skrovito dalje, kako bi jednog dana opet zatrazile svoje pravo. Tako je bilo i ovdje: u misterijskim religijama grcko - rimskog starog vijeka, bude se majcinska bozanstva, pradavnih vremena u novi zivot. Pogotovu se u Indiji i Kini nije posve izgubilo znanje o polaritetu velikih zivotnih sila. Tako u usporedbama i legendama stoji da bogovi mogu upravljati razvojem svijeta, ali im je uskracena moc nad iskonskim snagama. Tu poslednju tajnu poznaje samo velika boginja. Ta ona je sama ona praiskonska sila iz koje izviru svi oblici." (18*)
"Danas, moderan covjek sve gleda sa stanovista rijeke, nista ne ostaje, rijeka tece, ne moze se ponoviti.Stari narodi naprotiv, za njih je vrijeme krug koji se sam po sebi okrece natrag donoseci ono sto je proslo. Kako ne dolazi nista novo, tako se ono i gubi. Covjek je doduse uhvacen u tom prstenu vremena ali je istodobno u njemu i osiguran. Sto god poceo, vec je bilo mnogo puta zapoceto u toku eona. Tako je i sva povijest samo stalno opetovanje mitske povijesti svijeta cija su zbivanja neprekidna sadasnjost, pa se samo u redoslijedu izvrsenja razdvajaju kao ono sto je proslo, ono sto se zbiva sada i ono sto ce se zbiti... Takvo ponavljanje bilo je smisao i sadrzaj gotovo svih obreda i kultskih akcija. Pomocu njega je kozmogonija koja stoji iznad vremena ulazila u ono "sada i ovdje" svakog sata, pa je tako svakom trenutku davala vjecnost. Kult u kojem je svatko sudjelovao nije pratio zivot vec je naprotiv bio oblik u kojem je taj zivot bio izliven i u kojem su ga ljudi dozi vljavali." (19*)Covjek je tvorac nove stvarnosti, kulture i civilizacije, vladarem svih bica, mora se zastititi pred prirodnim silama, da ne bi steceno bilo zauvijek izgubljeno. Stoga je potreba i krajnje vrijeme da se ritam cjelokupnog ljudskog roda prilagodi velikom ritmu prirode. Potrebno je i previse uzdiglog Zeusa napokon vratiti Heri, prizemljiti ga, uciniti pomak u kruznom toku kojeg osjecamo i shvacamo. To bi bio najispravniji odgovor i odluka covjeka u ovom trenutku njegove stvarnosti. Uvijek kada je trebalo primiti tajnu posvetu i sjediniti se s praslikama zivota covjek se vracao u krilo majke. Da li je to danas moguce? Nova era Vodolije u koju smo usli, govori nam da je to ipak moguce. Sukob sila, koji vlada zivotima ljudi izrazen kroz vladara svijeta i oca bogova Zeusa i njegove zene, prastare boginje Here treba izmiriti i staviti pod kontrolu.
Slijedeći NASTAVAK : BOŽICA MAJKA
Tekst je preuzet iz knjige METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka 2006, a zainteresirani se mogu obratiti na adresu borivojbukva@yahoo.com
bglavac
edin.kecanovic
