7. poglavlje
ISTINSKI USPJEH I BLAGOSTANJE

Milijuni djece kreću na životni put bez odredišta. Ponašaju
se poput malih dječjih lokomotiva sa slabom oprugom,
koje voze bez smjera i udaraju u ono što im se nade na
putu. Većina ljudi živi takva besciljna životna putovanja jer
u mladosti nisu usmjereni prema pravome cilju, a nisu ni
primjereno opremljeni sustavnim moćima koje bi im omogućile
napredovati jasno određenim stazama.
Većina je ljudi u toj fazi života nalik marionetama pod utjecajem
okružja, prenatalnih instinkta i sudbine. Nikada ne
doznaju koje bi uloge mogli uspješno ostvarivati, a svoje
vlastite dužnosti ne uspijevaju uskladiti s općim planom
Kozmičke Drame. Mogli bismo reći da milijuni ljudi obavljaju
svoje životne dužnosti u stanju nalik mjesečarenju.
Prije no što nesvjesno skrenete u pogrešnom smjeru, svakako
biste trebali otkriti svoj životni put tako što ćete razmotriti
svoje rano djetinjstvo i sadašnji život. Kad pronađete
svoj put, pokušajte mu pridružiti sve kreativne metode
zarađivanja kojima raspolažete. Međutim, vaše metode
zarađivanja moraju biti u granicama vašega idealizma - u
suprotnom ćete možda imati novac, ali ne i sreću. Sreća je
moguća samo ako vas želja za zarađivanjem ne može odvesti
na pogrešan put.
Probudite se! Nikada nije kasno za dijagnosticiranje vlastita
života. Razmotrite što ste i što je vaš istinski posao kako
biste mogli postati ono što biste trebali biti. Vi posjedujete
neiskorištene darovitosti i moć. Posjedujete svu moć koja
vam je potrebna. Ništa nije jače od moći uma. Uzdignite
svoj um iznad bijednih navika koje vas održavaju na svjetovnoj
razini. Neka na vašem licu bude onaj vječni osmijeh
- osmijeh Boga. Neka na vašem licu bude onaj izražajan
osmijeh uravnotežene bezbrižnosti, onaj osmijeh vrijedan
milijardu dolara, koji vam nitko ne može oduzeti.

Swami Kriyananda piše sljedeće:

Čovjek opterećen svjetovnim odgovornostima upitao je:
"Koje mjesto ima dužnost na putu prema unutarnjoj radosti?"
Sri Yogananda je odgovorio: "Živjeti neodgovorno znači živjeti
za ego, a ne za Boga. Što je čovjek više usredotočen na
zadovoljenje ega, to je manje svjestan istinske radosti.
Obavljanje životnih dužnosti možda nije lako i ne mora
uvijek odmah biti ugodno. Postizanje božanske radosti
dugoročan je posao. Čovjek mora obavljati svoje životne
dužnosti, ne smije ih izbjegavati ako želi postići slobodu u
vječnosti."

Uspjeh postižu ljudi koji su dovoljno hrabri da u svojemu
umu načine neizbrisiv plan onoga što žele izgraditi ili stvoriti
na zemlji. Potom svoju stvaralačku sposobnost primjenjuju
poput financijaša, svoju moć volje poput graditelja,
svoju pomnjivost poput tesara i svoju mentalnu strpljivost
poput radnika te na taj način ostvaruju svoj san.
Nezadovoljni ste jer nedovoljno snažno vizualizirate sve divote
koje doista želite te ne primjenjujete moć volje, stvaralačku
sposobnost i strpljivost kako biste ih ostvarili. Sreća
dolazi sa sposobnošću ostvarenja najprije najmanjih želja, a
potom i najvećih snova.
Pazite da vaše ambicije nisu neostvarive jer biste, pokušavajući
uloviti dugu, mogli godinama mukotrpno koračati
kroz kaljužu siromaštva i sarkazma obitelji i prijatelja. Načinite
mentalne planove malih ciljeva i ostvarujte ih sve dok
ne steknete sposobnost ostvarivanja velikih snova.
Budite sretni zbog konačnoga ostvarenja malih uspjeha pa
ćete, kad ostvarite velike snove svojega života, doznati kako
biti milijunaš sreće. Nezadovoljstvo proizlazi iz neuspjeha.
Trajnu sreću možete postići tako što ničemu nećete dopustiti
da vas omete u napredovanju prema uspjehu.

Prepreke ne postoje: postoje samo mogućnosti!

Yogananda je sljedeći esej napisao kako bi podupro zamisao
Henryja Forda o zamjenjivanju šestodnevnoga radnog tjedna
petodnevnim:

Čovjek je duhovno i materijalno biće. Trebao bi se duhovno
razvijati putem unutarnje discipline, ali mora i razviti svoje
radne sposobnosti kako bi bio materijalno uspješan. Primitivan
se čovjek svim svojim mentalnim sposobnostima
koristio za zadovoljavanje potreba materijalnog života. Vrijeme
je provodio u lovu, jelu i spavanju. Suvremeni čovjek
nastoji sustavno zadovoljavati današnje materijalne uvjete
života. Ono što je primitivan čovjek činio neplanski, suvremeni
čovjek čini planski. Metodičnost težnje materijalnom
uspjehu ujedno je, posredno, poboljšala njegove unutarnje
sposobnosti.
Indijski učitelji vjeruju u izravno razvijanje unutarnjih sposobnosti
moći volje za odupiranje iskušenjima i osjećaja za
služenje drugim ljudskim bićima.
Budući da nam je Bog dao glad i budući da imamo fizičko
tijelo o kojemu moramo skrbiti, potreban nam je novac, zarađen
pošteno i sustavno, zadovoljavanjem odgovarajućih
potreba drugih ljudskih bića. Poslovni život ne mora biti
materijalistički život. Poslovnu je ambiciju moguće produhoviti.
Posao nije ništa drugo doli materijalno služenje
drugima na najbolji mogući način. Neke se prodavaonice
otvaraju isključivo s namjerom zarađivanja. Ali, prodavaonice
potpuno usredotočene na prodaju najbolje robe po
minimalnoj cijeni uvijek će biti uspješne i unaprjeđivati
moralni razvoj svijeta.
Nikada neću zaboraviti što mi je rekao dobar prodavač u
velikoj prodavaonici u kojoj sam birao kaput. "Gospodine,
ne pokušavam vam prodati nešto. Pokušavam točno ustanoviti
što vam je potrebno." Znao je da mogu kupiti kaput
po cijeni od dvije stotine dolara, ali mi je prodao kaput po
cijeni od šezdeset dolara koji mi je savršeno pristajao. Ja sam
bio zadovoljan jer sam po prihvatljivoj cijeni dobio ono što
mi je bilo potrebno. Od mene je stvorio kupca koji će se
uvijek vraćati u njegovu prodavaonicu. Da mi je prodao
skup kaput, više se nikada ne bih vratio onamo.
Ljudi bi na taj način trebali produhoviti svoju poslovnu
ambiciju usredotočenjem na zadovoljavanje potreba drugih
ljudskih bića. Čovjek bi trebao zarađivati i s ciljem stvaranja
filantropskih ustanova koje će služiti potrebama javnosti.
Kad netko mnogo zaradi pomažući drugima da postignu
blagostanje i to bogatstvo ponovno upotrijebi kako bi pomagao
drugima da pomognu sami sebi, to je produhovljena
ambicija. Bogati roditelji, koji svojoj djeci ostave previše
novca, guše razvoj samostalno postignutoga napretka,
uspjeha i sreće.
Slažem se s gospodinom Henryjem Fordom da ljudima treba
pomagati da pomognu sami sebi i da im nije uputno
davati ponižavajuću milostinju koja stvara robove. Duhovni
razlog zarađivanja materijalistički ambiciozni ljudi mogu
pronaći samo putem ambicije okrunjene idealom služenja.
Bez ambicije narušavamo svoje sposobnosti i na taj način
ograničavamo napredak čovječanstva.
Jedan od razloga jače sklonosti istočnjačkih naroda duhovnosti
jest činjenica da životu pristupaju mnogo bezbrižnije,
odbijaju pretvoriti se u poslovne robote i imaju više vremena
za kontemplaciju. Dakako, mnogi su istočnjaci svoju
opuštenost usmjerili na poticanje lijenosti umjesto na duhovni
razvoj, ali oni u pravilu posjeduju osviješteno duhovno
poimanje.
Naša su zapadnjačka braća usredotočena isključivo na razvijanje
materijalnih i intelektualnih čimbenika života. Previše
su zaposleni čak i da bi uživali u plodovima svojega
materijalnog rada ili da bi bolje upoznali mir, opuštanje i
blaženstvo. Mnoga zapadnjačka braća robuju svojim manje
važnim obvezama i zaboravljaju svoju najuzvišeniju obvezu
blaženoga uspostavljanja veze s Bogom.
Zapadnjačka braća moraju pronaći vremena. Premda se
zbog hladne klime moraju više truditi da bi preživjeli, zahvaljujući
raširenoj uporabi strojeva u prednosti su pred
svojom istočnjačkom braćom. Stoga mogu uštedjeti vrijeme
kojim bi se mogli manje koristiti za ples i zabavu, a više
za dublje proučavanje života. Posao i novac služe čovjekovoj
udobnosti, ali mu slijepa pohlepa ne smije oduzeti sreću.
Sest punih dana i noći življenja poput robota i dio samo
jednoga dana za duhovni razvoj ne čine ravnotežu. Tjedan
bi trebao biti raspoređen na rad, zabavu i duhovni razvoj
— pet dana za zarađivanje, jedan dan za odmor i zabavu
te jedan dan za introspekciju i unutarnje spoznaje. Čovjek
mora imati slobodnoga vremena da bi pronašao samoga sebe.
Jedan dan tjedno - nedjelja - nije dovoljan jer mu je to
jedini predah; taj mu je dan potreban za odmor i previše je
umoran da bi meditirao.
Uz petodnevni radni tjedan, kakav predlaže Henry Ford,
ljudi bi petak navečer, subotu i nedjelju mogli iskoristiti za
udaljavanje od bučnoga gradskog okružja pa bi stoga bili
dugovječniji. Načelnik čikaške policije rekao je da bi se
ljudski život mogao produljiti za jedanaest godina kad bi
se mogla ukloniti gradska buka te da bi se čovjekov živčani
sustav smirio. U današnje vrijeme gotovo si svaka američka
obitelj može priuštiti automobil pa tijekom vikenda mogu
otići iz grada i okrijepiti se u mirnim utočištima u prirodi
živeći dvostrukim životom šumskih pustinjaka i ratnika na
polju svjetovne aktivnosti.
Petodnevni radni tjedan Henryja Forda krajnje je potrebno
uvesti u sva poslovna područja. Istinoljubivi, pravi domoljubi
trebali bi se složiti i radnim ljudima dati subotu, dan
za zabavu i opuštanje, te nedjelju, dan koji će biti posvećen
isključivo razvijanju navika meditacije, uspostavljanju duhovnoga
zajedništva i doživljavanju najvišega dobra, božanskoga
blaženstva u unutarnjemu svijetu.
Plan petodnevnoga radnog tjedna iznimno je poželjan i
potreban kako bi ljudi imali više vremena za uživanje u prirodi,
kako bi pojednostavili svoje živote, uživali u istinskim
potrebama svojega postojanja, bolje upoznali svoju djecu i
prijatelje te, najbolje od svega, kako bi upoznali sebe.

Zašto ne bismo svladali umijeće ispravnoga življenja?
Moramo započeti s djecom kao i s odraslim osobama. Samo-disciplinirane
odrasle osobe mogu oblikovati povodljiv
um djeteta na bilo koji način. U djeci je lako stvoriti željene
navike jer je njihova volja za njima uglavnom slobodna,
izuzev malobrojnih prirođenih sklonosti. Odrasli se moraju
boriti i oslobađati se starih navika kako bi ustanovili dobre
navike. Ali, sve je navike, u djece i odraslih, potrebno
razvijati spontanom voljom. Pri poučavanju djece uravnoteženom
životu, kao i pri razvijanju navike posvećivanja
jednake pozornosti zarađivanju novca i postizanju duhovne
sreće, potrebno je razmotriti vrijeme i metodu poučavanja.
Ljudi gube ravnotežu te pate od zaluđenosti novcem i zaluđenosti
poslom samo zato jer nikada nisu imali mogućnost
razvijanja navika uravnoteženoga života. Našim životima
ne upravljaju naše prolazne misli ili sjajne zamisli već naše
svakodnevne navike. Neki vrlo zaposleni poslovni ljudi
zarađuju milijune, ali nisu neuravnoteženi ni napeti. Drugi
se poslovni ljudi toliko zaokupe zarađivanjem da ne uspijevaju
misliti ni na što drugo i ne probude se sve dok im se ne
dogodi nešto strašno, poput bolesti ili gubitka sve sreće.
Mnogi psiholozi tvrde da je ponašanje u odrasloj dobi tek
ponavljanje pouke primljene između druge i desete ili petnaeste
godine.
Duhovne propovijedi potiču dječje umove na bolje ponašanje,
ali to je sve. Potrebna je praktična disciplina spaljivanja
sjemenki prenatalnih navika utvrđenih u podsvjesnom
i nadsvjesnom umu. To je moguće samo putem čišćenja
moždanih stanica od sjemenki navika strujom unutarnje
usredotočenosti. Djecu je potrebno odgajati s duhovnom
ambicijom zarađivanja samo zbog služenja.
Odrasli su odgovorni za odgoj djece i njihovo uvođenje u
uravnoteženi život. Ukoliko odrasli ostanu omamljeni jednostranim
materijalističkim životom, najviši će potencijal
djece ostati neostvaren.
Dakle, da bi spasili budući svijet spašavajući djecu, roditelji
se moraju probuditi i razvijati uravnotežene navike materijalnoga
i duhovnoga života.

Da bi živjeli uravnoteženim životom, odrasli se moraju
obrazovati i shvatiti da poslovne ambicije služe samo usrećivanju
samoga sebe i drugih. Naporne poslovne aktivnosti
bez te spoznaje samo prouzrokuju napetost, pohlepu za
novcem, nedostatak društvenih vrlina, očaj i kršenje svih
krjeposnih načela. Život može biti doista sretan samo uz
spoznaju o služenju drugima.
Poznajem mnoge ugledne, inteligentne poslovne ljude koji
su u srcu nezadovoljni svime te žude za Bogom i mudrošću,
ali su nemoćni pod utjecajem navika i prevelike količine
obveza. Svoju najvažniju obvezu održavanja veze s Bogom
i Istinom, uzvišenije proučavanje i kućni život žrtvuju zarađivanju
ili besmislenim obvezama.
Kao što umijeće ratovanja iziskuje stanovitu obuku, tako
i naša bitka s aktivnim životom iziskuje stanovitu obuku.
Neobučeni ratnici ubrzo pogibaju na bojnom polju, a ljudi
neobučeni umijeću održavanja ravnoteže i mira ubrzo
bivaju izrešetani mecima zabrinutosti i nemira u aktivnom
životu.

Vrlo malo ljudi razmišlja o tome napreduju li ili nazaduju
u životu. Budući da smo kao ljudska bića obdareni razumom,
mudrošću i razumijevanjem, naša je najveća dužnost
ispravno se koristiti razumom i mudrošću kako bismo znali
nazadujemo li ili napredujemo.
Ako opetovano doživljavate neuspjehe, ne obeshrabrujte
se. Neuspjesi bi trebali biti poticaji, a ne otrovi za vaš materijalni
ili duhovni razvoj. Razdoblje neuspjeha najbolje
je vrijeme za sijanje sjemenki uspjeha. Iskorijenite uzroke
neuspjeha i s dvostrukom se snagom posvetite onome što
želite postići.
Čak i ako vas okolnosti shrvaju, ne saginjite glavu. Smrt u
pokušaju uspjeha jest uspjeh; ne održavajte svijest poraza.
Uvijek pokušajte ponovno, bez obzira na to koliko je neuspjeha
za vama. Kad u utrci prema uspjehu date sve od sebe
i više ne možete, ustrajte još minutu. Borite se kad pomislite
da se više ne možete boriti ili kad pomislite da ste u bitci
dali sve od sebe.
Svaki novi pokušaj nakon neuspjeha mora biti dobro isplaniran
i praćen većim intenzitetom pozornosti. Danas počnite
ostvarivati korak po korak, obavljati sve ono što ste
smatrali nemogućim.

Promjeni se često pristupa sa zebnjom. Ako se nečega odriču,
ljudi se zapitaju: Hoću li sve izgubiti? Odbacivanje
poznatoga radi nepoznatoga iziskuje hrabrost. Nije lako
odreći se čak i poznate boli radi nepoznate, a time i neizvjesne
sreće. Um je nalik konju koji je godinama vukao kola.
Naviknuo je na svoj svakodnevni put i nije ga lako povesti
novim putem. Ni um ne može lako napustiti svoje stare
navike, čak i ako zna da mu donose samo jad.
Blagotvorne je promjene potrebno hrabro prihvatiti. Dokle
god se nadi u poboljšanje suprotstavlja strah od njegova postizanja,
um ne može biti miran. Stoga prihvatite promjenu
kao jedinu životnu stalnost. Naši su životi beskrajni nizovi
dobitaka i gubitaka, radosti i tuga, nada i razočaranja. U
jednom nam trenutku prijete oluje teškoća, trenutak po-
slije sivi se oblaci počnu razilaziti i nebo je odjednom opet
plavo.
Život je promjena.
Održavajte unutarnji mir. Budite uravnoteženi. U radu budite
smireno aktivni. Jednoga ćete dana ustanoviti da više
niste podložni plimama sudbine. Vaša će snaga proizlaziti
iznutra; vaša motivacija neće ovisiti o poticajima iz vanjskoga
svijeta.
Kao posvećenik na duhovnom putu, nemojte pridavati veliku
važnost nevoljama koje vas snađu. Budite mirni. Živite
hrabro. Iz dana u dan napredujte smireno, s unutarnjom
vjerom. S vremenom ćete prekoračiti svaku sjenu loše karme,
sve kušnje i teškoće te napokon ugledati svitanje božanskoga
ispunjenja. U najvišemu od svih stanja svijesti postići
ćete slobodu i od zadnjega preostalog traga nevolje.

Članovima obitelji potrebno je pomagati da se prehrane,
ali je još potrebnije pomagati im u razvoju mentalnih moći.
Presudno je važno pomagati razvoju njihovih duša usmjeravanjem
meditativnim putovima uspostavljanja veze s Bogom.

Svakodnevno morate učiniti nešto čime ćete zadovoljiti
Kozmički plan zbog kojega ste poslani na zemlju. Mnogi su
ljudi nesretni jer zaboravljaju uravnotežiti svoje zemaljske,
naučene dužnosti s dužnostima vezanima uz zahtjeve Kozmičkoga
plana. Kozmički plan zahtijeva da svojom istinskom
srećom obuhvatite sreću najpotrebitijih ako želite
zadovoljiti svoju dušu.
Svakodnevno nastojte pomagati tjelesno, mentalno ili duhovno
bolesnima, kao što biste pomagali sebi ili svojoj obitelji.
Ako umjesto staroga, sebičnog načina koji donosi jad
od danas odlučite živjeti promišljeno, u skladu sa zakonima
uma i Boga, tada čete, bez obzira na to koliko je mala vaša
uloga na pozornici života, znati da ju ostvarujete dobro, u
skladu s uputama Redatelja svih naših sudbina. I upamtite
da je vaša uloga, koliko god mala, po pitanju doprinosa
sveukupnom uspjehu Drame duša na pozornici Života jednako
važna kao i najveća uloga. Zarađujte malo i budite
zadovoljni time tako što ćete živjeti jednostavno i izražavati
svoje ideale umjesto da imate mnogo novca i beskrajno
mnogo briga.

Teškoće se ne pojavljuju da bi vas uništile, već da biste bolje
upoznali Boga. Nevolje vam ne šalje Bog; sami ste ih stvorili.
Vi samo morate uzdignuti svoju svijest iznad okružja
neznanja. Teškoće u okolini proizlaze iz vaših prošlih svjesnih
ili nesvjesnih postupaka. Krivnju za njih morate snositi
sami. Međutim, ne smijete razviti kompleks manje vrijednosti.
Morate reći: "Znam da Ti dolaziš! Vidjet ću Tvoj
znak nade i utjehe, u ovom uzburkanom moru nevolja Ti si
putokaz mojim nasukanim mislima." Zašto se plašite? Sjetite
se da niste ni muškarac ni žena. Niste ono što mislite da
jeste. Vi ste besmrtno biće.
Navike su vaši najopasniji neprijatelji. Kao što je Isus, uslijed
bolnih kušnji, mogao iskazati svoju ljubav i reći: "Oče,
oprosti im jer ne znaju što čine", tako i vi morate oprostiti
svojim teškim kušnjama i reći: "Moja je duša uskrsnula.
Moja je moć veća od svih mojih kušnji jer sam Božje dijete."
Tako će se vaše mentalne moći razviti, a vaš pehar spoznaje
bit će dovoljno velik da primi Ocean Znanja. Trebali biste
se baviti i svojim vječno gladnim žudnjama te ih hraniti
odgovarajućim okružjem i aktivnošću. Tada ćete biti sretni
i živjeti u blagostanju.

Većina ljudi smatra da o Bogu mogu razmišljati kad postignu
blagostanje, ali najprije morate imati Boga jer je On
ono što vam je potrebno. Ako postignete takvu svijest, postići
ćete istinsku sreću. Bog uvijek mora biti s vama. Ako
jednom uspostavite tu uzvišenu vezu s Bogom, blagostanje
univerzuma bit će vam potpuno na raspolaganju. Stoga ne
zaboravite da Bog skrbi o vama. Istinsko blagostanje nije
u onome što posjedujete, već u onome što možete dobiti
po volji.
Živjeti proturječno znači živjeti neduhovno. Ako je vaša
svijest, bez obzira na vaše nedostatke, u potpunosti usmjerena
Bogu, tišini, to je bivanje s Bogom. Ako sve životne
dužnosti obavljate s veseljem, ne dopuštajući da bilo koja
dužnost poremeti vašu sreću, to se naziva "duhovnom srećom".
Tada se vaš um i vaša svijest u potpunosti vraćaju
izvoru - Bogu, slobodi, svježem zraku, sreći i jednostavnom
življenju. To su najvažnije pouke indijskih učitelja. Indijski
učitelji svoje učenike oduvijek poučavaju jednostavnom
življenju i uzvišenom razmišljanju.
Vi živite pod izravnim utjecajem Božje moći. Pretpostavimo
da Bog odjednom promijeni klimu ove zemlje. Što bi
se tada dogodilo? Odakle hrana? Kako biste živjeli? Zašto
ne biste upamtili da Bog podupire život koji vam je dao?
Premda je taj život učinio ovisnim o hrani, ipak vam je
izravna potpora. On je Uzrok svega pa je patnja neizbježna
posljedica gubitka veze s Bogom.
Zaboraviti Boga i živjeti u zaokupljenosti luksuzom poganski
je način života. "Imajući malo, imam sve jer imam Boga."
Jogiji su otkrili da Boga nikada ne možemo pronaći u
vanjskom svijetu, ali kad proniknete duboko u svoju dušu,
u Božji hram, možete reći: "Nikome na ovom svijetu nije
toliko stalo do mojega zdravlja, blagostanja i sreće kao mojemu
Ocu. On je uvijek uz mene."

Svakodnevno afirmirajte: "Bože, Ti skrbiš za mene. Očituj
Svoje obilje kroz mene. Oče, Ti si moje bogatstvo; ja sam
bogat. Ti si vlasnik svega. Ja sam Tvoje dijete. Ja imam ono
što Ti imaš." Tako biste trebali afirmirati prije no što ujutro
pođete na posao. Upamtite da potpuno živite u skladu s
Božjim zakonima i On će vam pokazati put. Čovjek vam je
pokazao put i ostavio vas ravnodušnim. Božji put donijet će
vam sreću i blagostanje.
Ako uspijemo postići stanje u kojemu ćemo moći reći: "Što
je moje, Tvoje je", bit će mnogo bolje. U današnje vrijeme
sebičnosti iznimno je teško živjeti u blagostanju. Sebičnost
mora nestati. A nestat će samo ako svi postanu nesebični.
Vi morate živjeti nesebičnost. A najbolji način poučavanja
jest vlastiti primjer.

Premda je nužno zarađivati, još je nužnije postići sreću. Novac
je stvoren za sreću, a ne obrnuto. Oni koji se usredotoče
na zarađivanje kao svoj jedini izvor sreće, ne nalaze istinsko
zadovoljstvo jer novac, bez obzira na količinu, ne može kupiti
sreću izgubljenu sustavnim pogrešnim postupanjem.
Ljudi koji su okruženi novcem, ali ga ne uspijevaju primjereno
iskoristiti za svoju sreću i sreću drugih ljudi, umiru od
žeđi za srećom. Mnogi ljudi zaboravljaju da je zarađivanje
samo sredstvo za postizanje cilja sreće. Besmisleno je usredotočiti
se na sredstvo i zaboraviti cilj kao što je besmisleno
putovati, a zaboraviti odredište. Besmisleno je razviti na-
viku zarađivanja, a ne iskoristiti ju za vlastitu sreću i sreću
drugih.
Mnogi ljudi griješe u tome što najprije jure za novcem
umjesto da najprije teže sreći. Pokušaj zarađivanja uz ogorčen,
zabrinut um nije samo neuspješan, već prouzrokuje
još veću tjeskobu i nezadovoljstvo. Najbolji put jest pokušaj
zarađivanja nakon utvrđivanja sreće. Zarađivanje uz vedar
i sretan stav ne vodi samo uspjehu, već i osigurava sreću.
Sretni ljudi druge usrećuju svojim primjerom jer djela govore
jasnije nego riječi.

Neki ljudi kažu da je sreća samo u mentalnom zadovoljstvu,
dok drugi kažu da je sreća u posjedovanju mnogo
novca, gomile pokućstva, jahti, posjeda i automobila. Oba
su viđenja jednostrana i nepotpuna.
Asket u špilji možda posjeduje stanovito mentalno zadovoljstvo,
ali ovisi o hrani koju proizvode zemljoradnici ili
tvornice. Mora nositi odjeću koju je izradila tkalja. Ni jedan
asket na svijetu ne može u umu pronaći potpunu sreću ne
koristeći se barem nekolicinom materijalnih stvari.
S druge strane, nije točno da sreća u potpunosti ovisi o neprestanom
kupovanju nebrojenih stvari koje mašta poželi.
Štoviše, ako se sreća traži samo putem stjecanja beskrajne
gomile materijalnih stvari, nije ju moguće pronaći jer sreću
uglavnom čini stav uma, a samo je djelomično uvjetovana
vanjskim čimbenicima. Neki su mučenici radije žrtvovali
vlastiti život nego da izgube unutarnju ugodu svojih umova.
Takvi su ljudi sreću pronašli u stanjima uma, bez ikakvih
materijalnih stvari. S druge strane, vrlo su rijetki sretni
ljudi koji sreću traže samo u stjecanju sve više materijalnih
vrijednosti.
Čovjek čija sreća u potpunosti ovisi o stvaranju i ispunjenju
novih želja, nikada ne može biti sretan jer takva sreća
uvijek ovisi o nečemu što očekuje imati u budućnosti. On
udvara sreći, ali ju nikada ne osvaja, kao što pas uporno
juri za kobasicom koja mu neprestano izmiče ljuljajući se
pred njegovim očima, na kraju dugačkoga štapa svezanoga
za njegova leda.
Čovjek ne može zadovoljiti svoje želje ako zaboravlja da je
sreća uglavnom u umu, a samo djelomično u stjecanju svjetovnih
potrepština.

Upamtite da onaj koji traži samo materijalne užitke, gubi
božanske radosti skrivene iza njih. Onaj tko otkrije kozmičku
radost meditacije, oslobađa se vezanosti uz užitke
materijalnoga života. Onaj tko se oslobodi želje za materijalnim
užicima kako bi u sebi otkrio Kristovu Inteligenciju,
pronaći će vječne radosti skrivene u pozadini materijalnoga
života.
Posvećenik koji odustane od tjelesnih užitaka kako bi osjetio
uvijek novu radost zanosa meditacije, ustanovit će da
prima sve materijalno blagostanje i sve užitke zemaljskoga
života. Onaj tko se odrekne zemaljske sreće za Božju sreću,
doživjet će i zemaljsku sreću, ali onaj tko traži samo
materijalnu sreću, izgubit će ju zbog njezine kratkotrajne
prirode.

Blagoslovi me kako bih Te mogao opažati kroz prozore svih
radosnih aktivnosti. Gledaj me i uvijek me bodri dok se
bavim svojim dužnostima. Neka svaka moja aktivnost - u
budnosti, spavanju i sanjanju - bude prožeta Tvojom Prisutnošću.
Oče, pouči me obavljati svaki zadatak s jedinim ciljem ugađanja
tebi. Dopusti mi osjetiti da si Ti struja mojega života,
koja pokreće stroj mojih kostiju, živaca i mišića. Svakim
otkucajem srca, svakim dahom i svakom bujicom životne
aktivnosti poučavaj me osjetiti Tvoju Moć.