Često sami sebe pitamo tko smo mi u stvarnosti, da li smo dobri ili loši. Dakle, ili se poistovjećujemo s maskom ili negativnim dijelom ličnosti bez da znamo za naše Istinsko ja. U osobi stalno postoji borba, bila ona toga svjesna ili ne, da bi pronašli svoj pravi identitet. To vodi osobu u očaj zbog nedostatka osjećaja o sebi. Ako osoba sagledava samo svoj negativni dio, to dovodi do samookrivljavanja, i tada se osoba ne može odreći negativnih osobina da bi se suočila s njima i istražila ih, jer vjeruje da je to njena jedina stvarnost. Osoba razmišlja ovako: »Ja sam toliko grozan, toliko loš, da nemam pravo postojati, tada se moram kazniti zbog svog postojanja.« Budući da je taj sukob suviše bolan, on se potiskuje u nesvjesno, a rezultat je strah od otkrivanja negativnosti u sebi. Tako nas naša negativnost porobljuje, jer iz nesvjesnog upravlja našim ponašanjem, i mi nismo sposobni da istinski procijenimo sami sebe.

Kad prihvatimo negativne osobine smjesta se događa olakšanje jer smo u istini sa sobom, ali se istovremeno događa shvaćanje da mi nismo svoja negativnost, jer vidimo i Istinski dio ličnosti. Ali, ako ne prihvatimo ono što mrzimo u sebi, onda to i ne vidimo, pa to onda upravlja našim ponašanjem. Međutim kad to prihvatimo, mi automatski imamo izbor da činimo iz Istinskog dijela ličnosti. Tako smanjujemo mržnju prema nama samima. Dakle, nužno je prihvatiti negativne osobine i za njih preuzeti odgovornost, jer jedino tad shvaćamo da imamo izbor i da mi nismo svoja negativnost. Možemo razlikovati stupnjeve u razvoju, ili stanja svjesnosti:

Tako nestaje strah, koji je često nesvjestan, a javlja se uvijek kad želimo procijeniti sebe, ili odgovoriti sebi na pitanje: »Tko sam ja u stvarnosti.«