U DANAŠNJEM svijetu velik dio reklama u medijima tvrdi mnoštvo stvari koje izgledaju kao da nemaju osobite veze sa stvarnošću.
Često gledamo domaće i međunarodne vijesti koje su možda iskrivljene ili su na njih utjecali ljudi koji nastoje izboriti političke prednosti. Svi nas potiču na to da vjerujemo kako nema dovoljno novca za pomaganje siromašnima, bolesnima i starima. Ipak, vlade često financiraju ratove u dalekim zemljama. Iskrivljenja i laži koje stvara čovjekov ego počesto se pojavljuju u obilju.

Naše poštovanje prema Istini naše je
ulaganje u njezino razumijevanje, dok
je naša patnja cijena njezina poricanja. — Alan Cohen

Jer istina je dragocjena i božanska. — Samuel Butler

Veličanstvene istine pokazuju nam se na
svakom koraku, u svim oblicima. — Denise Levertov 

Što je istina? Koja je to »istina koja
će nas osloboditi«?

Na ta pitanja možda i nema jednostavnog i jednoznačnog odgovora. Međutim, marljivo osobno propitivanje pitanja »istine« i »slobode«, pa potom i samodiscipliniranost u provođenju novih znanja, mogu nam ponuditi praktične i korisne spoznaje. Počinje li otklon od nestvarnog ili lažnog prema autentičnome od srca, uma i duše svakog pojedinca? Kao što kaže Thomas Merton: »Prvo moramo postati istiniti u sebi, a tek tada možemo spoznati istinu koja je izvan nas«. Kako postići tu »Unutarnju istinitost«?
Kako prepoznati istinu? Riječi i opise možda ćemo pronaći u knjigama, no to nije cjelokupna istina. Je li zaštitni znak istine upravo njezina priroda koja obuhvaća sve — činjenica da iz nje ne može biti izostavljen nitko i ni pod kojim uvjetima? Za istinu se kaže da uvijek postoji, da je uvijek dostupna i na raspolaganju onima koji je iskreno vole i koji žude za užitkom u njezinom blistavom sjaju. Istina nije tajnovita; pronaći će nas gdje god se nalazimo.
Kada u svim okolnostima tražimo vrijednost istine, otvaramo li joj vrata tako da se nastani i u našoj svijesti? Može li istina biti očita u ruži kao i u najstručnijoj enciklopediji?

Možemo li se bez obzira na životnu fazu početi oslobađati egoističnih stavova i pokušati razviti osobne duhovne istine koje vanjske sile jednostavno ne mogu nadvladati? Jedan je čovjek jednostavno objavio osobnu želju da u svim aspektima života provodi načela istine i poštenja, te da ne ovisi o povoljnome mišljenju drugih! I uspio je! Svi su u određenoj mjeri možda podložni tuđem utjecaju. Koliko naših stavova nastaje kao posljedica onoga što nam drugi govore ili što misle o nama? Hoćemo li samima sebi dopustiti da nas ti stavovi vežu ili ćemo objaviti postojanje neosvojivog duha istine i proglasiti slobodu? Praksa duhovnog
poštenja možda će tražiti da se zagledamo duboko u sebe i da se upoznamo u još većoj mjeri — moralne su nagrade fantastične!

Indijski duhovni i politički vođa Mahatma Gandhi ovako je govorio o istini: »U rječniku tražitelja istine nema riječi 'neuspjeh'.
On je, ili bi trebao biti, nepopravljivi optimist zbog nepokolebljive vjere u konačnu pobjedu Istine, a to je Bog«. Arapski filozof Rasa'il al-Kindi kaže: »Nikada se ne bismo smjeli stidjeti potvrđivanja ni stjecanja istine, bez obzira na izvor, čak i ako dolazi od stranih naroda i dalekih zemalja. Onome koji traži istinu ništa nije vrjednije. Jednako tako, istinu ne smijemo potcijeniti, niti umanjivati njezina eksponenta. Jer istina uistinu ne ponižava nikoga, a oplemenjuje sve«.

Ples nikada nije gotov, ni pjesma dopjevana
dok nas ljubav prema Istini
posve ne ujedini. — David i Jami

Snažan poticaj za prihvaćanje »istine koja nas oslobađa« mogla bi biti i čvrsta unutarnja odluka da uspostavimo nov odnos s istinom. Možemo odlučiti situacije i ljude percipirati jasnije i iskrenije, jednostavno tako što ćemo prenositi okolnosti do kojih dolazi u svakoj situaciji — ni više ni manje od toga. Zahvaljujući tome, moguće je da ćemo utvrditi da se savjetujemo s jednim dubljim dijelom svoje svijesti, onim koji cvjeta i buja u istini, umjesto da popuštamo zahtjevima lažnoga ega.

Kako reagirati u situaciji kada nismo sigurni trebamo li reći istinu jer imamo dojam da bi istina mogla biti bolnija od šutnje i zadržavanja nepromijenjena stanja? Je li šutnja u tom slučaju duhovno prikladna? Kada osjećamo sigurnost u spoznaji o tome tko smo i što smo, postajemo li skloniji živjeti kao slobodne duše, dakle u obliku u kojem smo i stvoreni? Život nam nerijetko donosi nebrojene lekcije i prilike za učenje. Mogu li nam neke od njih biti korisne ako ih ne prepoznamo i ne ostanemo otvoreni prema njihovoj prirođenoj istinitosti i vrijednosti? Možemo li istinu u svojem životu povećati identificiranjem oblika ponašanja i objašnjenja koji nam možda onemogućuju da dosegnemo viši stupanj dobra? Je li prihvaćanje istine u biti način na koji spoznajemo
veći dio Boga? Je li istinski »organ« istine srce, a ne mozak?
Vidio sam istinu. Nisam je izmislio u umu. Vidio sam je, VIDIO, a
njezina živa slika zauvijek mi je ispunila dušu. — Fjodor M. Dostojevski
Tvrdi se da je istina cjelina našeg postojanja. Neki kažu da i ne možemo postojati izvan istine, te da, jednako tako, istina ne može postojati izvan nas. Kada se čovjek uskladi s istinom, iz takve predanosti može izići samo dobro. Je li moguće da istinu slutimo i osjećamo više nego što o njoj mislimo? Je li moguće da je više znamo nego što je razumijemo? Kada pokušamo analizirati istinu, često nam se događa da se gubimo u labirintu uma. Međutim, kada istinu volimo, čini nam se da nam se otvara riznica univerzalne mudrosti.

Kako nas istina oslobađa? Možda se jedan od odgovora sastoji i u tome što smo, kada smo iskreni i pošteni prema sebi i prema drugima, u stanju napustiti okove svakodnevne svijesti. U tim smo okovima možda spoznavali samo ograničenja i prepreke.
Izvan njih doznajemo da život nudi neograničene mogućnosti.

Istina je jedna i zauvijek apsolutna, no
mišljenje je istina filtrirana raspoloženjima,
krvlju i stavom promatrača. — Wendell Phillips

Nećeš žudjeti i nećeš čeznuti, no tradicija odobrava sve oblike nadmetanja. — Arthur Hugh Clough

lobađamo se bijesa, mržnje i ogorčenja. Možemo slobodno voljeti, dijeliti i još plodonosnije služiti. Počinjemo razmišljati iz ideala istine, umjesto da razmišljamo o idealu istine.

U knjizi Snaga svijesti Neville govori: »Koji biste veći dar mogli dobiti nego kad vam netko kaže Istinu koja će vas osloboditi?
Istina koja vas oslobađa glasi da u mašti možete doživljavati sve što želite doživjeti u stvarnosti, a održavanjem tog iskustva
u mašti, vaša želja prerasta u stvarnost«.

I na koncu, niče li autentična sloboda zapravo iz pouzdane svijesti o tome da se naš identitet ne nalazi isključivo u fizičkome svijetu, nego i u vječnome i nepromjenjivome Božjem svijetu?