3. Istaknuti doseljenici
Telegrafi su ve
ć radili u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Prekooceanski kabel bio je polo.en. TelefonAlexandera Granama Bella ve
ć je osvojio kontinent kad se1881. godine pro.irila vijest da
će se u Budimpe.ti uskorootvoriti telefonska centrala. Tako je Budimpešta uvrštena u
č
etiri grada kojima je ukazana počast da postanu europskimpodru.nicama tvrtke Thomasa Alve Edisona.
Tesla je krenuo za Budimpe.tu u sije
čnju iste godine.Odmah je dobio posao u Sredi.njem telegrafskom uredu
ma
đarske vlade, zahvaljujući nekom utjecajnom prijateljusvog ujaka. Naravno, nije to bilo ono .to bi mladi in.enjer sam
odabrao - posao crta
ča s vrlo niskom plaćom. Svejedno, naposao se bacio svojim uobi
čajenim .arom.Potom ga je oborila neka
čudna bolest koju su liječnici, unedostatku boljeg imena, nazvali .iv
čanim slomom.Teslina su osjetila oduvijek bila iznimno izoštrena. Tvrdio
je da je u djetinjstvu vi.e puta spasio susjede da ne izgore u
plamenu vlastitih domova, jer ga je probudio zvuk pucketanja
vatrenih je-zi
čaca. A kad mu je bilo vi.e od četrdeset godina, urazdoblju istra.ivanja obavljanih u Coloradu, govorio je da
č
uje grmljavinu na udaljenosti od 880 km, dok je njegovimmla
đim pomoćnicima granica zamjećivanja zvukova iznosilajedva 240 km.
No, ono .to se dogodilo tijekom tog .iv
čanog sloma bilo jezapanjuju
će čak i po Teslinim mjerilima. Mogao je čutikucanje ru
čnog sata koji se nalazio tri sobe dalje od njegove.Lagano slijetanje muhe na stol izazvalo bi pravu tutnjavu u
njegovu uhu. Ko
čija .to je prolazila na udaljenosti od nekolikokilometara protresla
bi mu čitavo tijelo. Zvižduk lokomotive s udaljenosti odtridesetak kilometara nagnao bi
čak i stolac na kojem je sjedioda se zatrese tako sna.no da bi bol postala nepodno.ljivom. I
zemlja pod njegovim nogama neprestano se tresla. Da bi se
uspio odmoriti, pod noge svoje postelje morao bi namje.tati
gumene podmeta
če.»Zaglušuju
ća buka izbliza i izdaleka«, zapisao je, »često jebila izazvana zvukom izgovorenih rije
či, .to bi me uplašilo danisam bio u stanju razdvojiti je u njezine odgovaraju
ćekomponente. Sun
čeve zrake, kada bi periodično bileprekidane, prouzro
čile bi da mi mozak pretrpi udarce takvesnage da bih ostao omamljen. Morao sam prikupiti svu snagu
volje da pro
đem ispod nekog mosta ili neke druge građevine,jer bih na tjemenu osje
ćao razoran pritisak. U mraku samimao osjete .i.mi.a i jezovitim osjetom na
čelu mogao samosjetiti postojanje predmeta na udaljenosti od tri i pol metra.«
1Tijekom ovog razdoblja puls mu je divlje skakao od
nekoliko slabih pa sve do 260 udaraca u minuti. A neprestano
potresanje
čitavoga tijela izazvano trzajima i drhtajimapreraslo mu je u gotovo nepodno.ljiv teret.
Razumljivo, zdravstveni stru
čnjaci u Budimpe.ti bili suzate
čeni. Jedan poznati liječnik propisao mu je velike dozekalija, a samu bolest istodobno proglasio jedinstvenom i
neizlje
čivom.Tesla pi.e: »Vje
čito ću .aliti .to se u to vrijeme nisampodvrgnuo promatranjima stru
čnjaka za fiziologiju ipsihologiju. Gr
čevito sam se uhvatio .ivota, no bez imalonade da
ću se uopće oporaviti.«2Ipak, ne samo .to mu se zdravlje vratilo, nego je uz pomo
ćprivr.enog prijatelja ubrzo postao vitalniji nego ikad. Taj je
prijatelj bio Antal Szigetv, tehni
čar s kojim je Tesla čestoradio i koji se bavio tjelovje.bom. Szigetv ga je uspio uvjeriti
u va.nost vje.banja pa su
često udvoje kretali u dugačke.etnje gradom.
U godinama koje su uslijedile nakon njegova napu.tanja
Visoke politehni
čke .kole u Grazu, Tesla se nije prestajaobaviti problemom nezadovoljavaju
ćeg rje.enja uređajapokretanih istosmjernom strujom. Poslije je svojim
uobi
čajenim kićenimstilom napisao kako se tim problemom nije bavio zato da bi nekim
jednostavnijim rje.enjem postigao uspjeh. »Za mene je to bio sveti
zavjet, pitanje .ivota i smrti. Znao sam da bih propao da sam
pogrije.io.«
Zapravo, već je osjećao da je bitka dobivena. »Negdje u dubini
moje svijesti nalazilo se rje.enje, samo .to mu jo. nisam uspijevao
dati njegov vanjski izraz.«3
Jednog kasnog poslijepodneva on i Szigetv šetali su Gradskim
parkom, a Tesla je recitirao Goetheova Fausta. Zalazak sunca podsjetio
ga je na
čuveni odlomak:»Ve
ć tone sunce, zamire već dan, Al’ ono drugdje novi .ivotstvara. O, imat krila - moj je davni san, O, letjet za ljepotom toga
žara! Da, divna sna! al’ sunce zapada. No
čovjek ima kriladuhovna Al’ tjelesna ne. Bozi nisu dah!«
(Prijevod: Tito Strozzi, Zagreb, 1892 970,
I odjednom, »ideja je sijevnula kao bljesak munje i u trenutku
sam otkrio istinu«.
Tesline duga
čke ruke kojima je gestikulirao zastale su u zraku,kao da ih je netko iznenada zamrznuo. Uznemiren, Szigetv ga je
poku.ao odvesti do najbli.e klupe, no Tesla nije .elio sjesti sve
dok negdje nije prona.ao nekakvu odlomljenu gran
čicu. Njome jeu prašini po
čeo crtati dijagram.»Vidiš li ovdje moj motor? Pogledaj kako sada radi u drugom
smjeru«, uzviknuo je. Dijagram koji je tog dana nacrtao u prašini,
šest godina kasnije pokazao je i pred Ameri
čkim institutomelektroin.enjera, upoznaju
ći tako svijet s novim znanstvenimna
čelom zapanjujuće jednostavnosti i iskoristivosti. Njegova jeprimjena doslovno unijela revoluciju u svijet tehnike.
To .to je osmislio bio je posve novi sustav, a ne tek novi
motor, jer je Tesla otkrio na
čelo rotacijskog magnetskog polja, dobivenog pomoću dviju ili vi.e izmjeničnih struja, koje su bile uraskoraku jedna s drugom.
4 Stvarajući, zapravo, na taj načinmagnetski vihor koji je nastao zahvaljuju
ći tim strujama, uklonioje potrebu za komutatorom (ure
đajem koji se koristio za obrtanjesmjera elektri
čne struje) i četkicama, osiguravajući istodobnoprotjecanje struje. Pobio je tvrdnju svog profesora Poschela.
I drugi su znanstvenici nastojali izumiti motore na izmjeni
čnustruju, ah pritom su koristili samo jedan strujni krug, kao i kod
istosmjerne struje, koji ili ne bi uop
će radio ili bi radio lo.e,stvaraju
ći mnogo posve nepotrebnih vibracija. Elihu Thomson,koji je u Americi prvi izgradio generator, izmjeni
čne struje koristioje za napajanje lu
čnih električnih svjetiljaka jo. 1878., tj. 1879.godine. Europljani Gaulard i Gibbs proizveli su prvi transformator
izmjeni
čne struje, koji je bio nu.an za povećanje i smanjivanjevisine napona pri prijenosu energije. George Vvestinghouse, jedan
od prvih velikih poklonika izmjeni
čne struje i vizionar velikihplanova vezanih uz elektrifikaciju Amerike, kupio je prava na
patente Gaularda i Gibbsa za ameri
čko područje.Pa ipak, navedene djelatnosti nisu dovele do pravog uspjeha
motora izmjeni
čne struje sve dok Tesla nije izumio svoj indukcijskimotor, koji je predstavljao samo srce novog sustava i golem
iskorak ispred svoga vremena.
Ali naravno, jedna je stvar ostvariti neki va.an izum, a posve
druga uvjeriti i ostale u njegov zna
čaj. Tesla se već počeozami.ljati bogatim i slavnim, .to ima zahvaliti velikoj snazi svoje
ma.te, budu
ći da je sa svojim prihodima jedva uspijevaopre.ivljavati. Kako je duhovito primijetio, »posljednjih dvadeset
devet dana u mjesecu uvijek je bilo najte.e«. No i neima.tina je
izgledala nekako podno.ljivijom sada kad je znao da se kona
čnomo.e nazvati izumiteljem.
»Bilo je to jedino .to sam ikada .elio postati«, rekao je.
»Arhimed je bio moj idol. Divio sam se i djelima umjetnika, no za
mene svi su oni predstavljali samo sjenke i privide. Izumitelj,
mislio sam, predaje svijetu svoja postignu
ća koja su opipljiva, koja.ive i rade.«
5U danima koji su slijedili u cijelosti se posvetio beskrajnom
u.itku zami.ljanja novih oblika strojeva izmjenične struje.
»Bilo je to tako cjelovito duhovno stanje sreće, kakvo
nisam upoznao nikada ranije u .ivotu«, prisjeća se. »Ideje su mi
navirale u neprekidnom strujanju i jedino .to mi je
predstavljalo stvarne te.koće bilo je kako da ih čvrsto
zadr.im.«
»Dijelovi uređaja koje sam zami.ljao bili su mi posve stvarni
i mogao sam si predočiti sve njihove pojedinosti, pa i do
najsitnijih oznaka ili njihovih znakova habanja. Odu.evljeno
sam zami.ljao motore u neprekinutom radu... Kad se neka
prirodna sklonost razvije u strastvenu .udnju, čovjek napreduje
prema svome cilju divovskim koracima. U nepuna dva mjeseca
razradio sam doslovce sve tipove motora i modifikacije čitavog
sustava...«6
Osmislio je prakti
čne motore izmjenične struje kao .to suvi.efazni indukcijski motor, razdjelno-fazni indukcijski motor
te vi.efazni sinkroni motor, kao i cjelovit vi.efazni i jednofazni
sustav motora za proizvodnju, prijenos i kori.tenje elektri
čnestruje. I uistinu, tijekom vremena
će se praktički sva električnaenergija na svijetu proizvoditi, prenositi, razdjeljivati i
pretvarati u mehani
čku snagu upravo pomoću Teslinavi.efaznog sustava.
Ono posebno .to je ovaj sustav donio bio je neusporedivo
vi.i napon nego .to se mogao posti
ći istosmjernom strujom te -uz prijenos mogu
ć i na daljine od stotina kilometara - novodoba elektri
čne rasvjete i energije .irom svijeta. Edisonovaelektri
čna .arulja s ugljenim nitima mogla je koristitiizmjeni
čnu ili istosmjernu struju, ali se elektrifikacija nijemogla izvesti ekonomi
čno, budući da je na svaka tri i polkilometra bio potreban generator. A sam je Edison zbog svoje
osje
ćajne vezanosti za istosmjernu struju bio manje prilagodljivi od vlastite .arulje.
Bila je 1882. godina, a Tesli su se ideje i dalje strelovito
rojile u mislima. Kako nije imao vremena ni sredstava za
izradu prototipa, okrenuo se svom poslu u telegrafskom uredu,
gdje su ga ubrzo unaprijedili u in.enjera. Nekoliko je puta
usavr.io ure
đaje u Sredi.njoj telefonskoj stanici (uključujući iizum telefonskog poja
čala koji je zaboravio patentirati), a tajmu je posao zauzvrat
osigurao vrijedno praktično iskustvo. Potom je zahvaljujući
obiteljskim prijateljima - braći Puskas - dobio preporuku za
posao u Edisonovoj telefonskoj podru.nici u Parizu, kamo je
oti.ao u jesen 1882. godine.
Vi.e od svega zanimalo ga je to da du.nosnike tvrtke
Continental Edison Companv uvjeri u ogrorftnu potencijalnu
korist koja bi se mogla dobiti od izmjenične struje. Mladog je
izumitelja obuzelo gorko razočaranje kad su ga obavijestili o
Edisonovoj odbojnosti čak prema samom spominjanju tog
pitanja.
Biti mlad i nalaziti se u Parizu pru.alo je istodobno razne
prigode za utjehu koje Tesla nije propustio. Stekao je nove
prijatelje, kako među Francuzima tako i među tamo.njim
Amerikancima. Obnovio je i svoje staro umijeće u bili jaru te
svaki dan satima .etao i plivao u Seini.
Na poslu su ga zadu.ili poslovima »utvrđivača kvarova«,
.to je značilo da treba pronalaziti manjakvosti u radu
Edisonovih elektrana u Francuskoj i Njemačkoj. Kad ga je
tvrtka slu.beno poslala u pokrajinu Elzas, uzeo je sa sobom
sav potreban materijal te tamo izgradio svoj prvi pravi
indukcijski motor izmjenične struje - »nedotjeran uređaj, ali
mi je najveće zadovoljstvo bilo kad sam prvi put ugledao
rotaciju bez komutatora, izazvanu izmjeničnim strujama«.7
Tijekom ljeta 1883. godine jo. dva je puta sa svojim
suradnikom ponovio ove pokuse. Prednosti izmjeni
čne struje uodnosu na Edisonovu istosmjernu bile su toliko o
čite dajednostavno nije mogao vjerovati kako bi itko pred njima
mogao zatvarati o
či.U Strassburgu su zatra.ili od Tesle da utvrdi .to bi se
moglo u
činiti s planom elektrane koja je trebala rasvjedjavati.eljezni
čku postaju, jer ju je njemačka vlada kao kupac odbilapreuzeti. S valjanim razlogom. Naime, tijekom same
sve
čanosti otvorenja do.lo je do kradcog spoja koji je izazvaoeksploziju i sru.io velik dio zida, i sve to u nazo
čnosti starogacara Wilhelma I. Francuska podru.nica, suo
čena s golemimfinancijskim gubicima, obe
ćala je Tesli posebnu nagraduuspije li usavr.iti dinamo i umiriti Nijemce.
Bila je to pomalo .kakljiva situacija za dosta neiskusnog
čovjeka,no prevagnulo je Teslino poznavanje njema
čkog jezika. Na kraju, nesamo .to je uspio ispraviti problem nastao u elektri
čnim spojevima,nego se sprijateljio i sa gradona
čelnikom, nekim M. Bauzinom, odkojega je poku.ao dobiti podr.ku za svoj izum. Gradona
čelnik jeuistinu prikupio nekoliko mogu
ćih bogatih investitora kojima je Teslaprikazao rad svog novog motora. Ali, iako je motor radio savr.eno,
oni jednostavno nisu bih u stanju uvidjeti njegove prednosti u
primjeni.
Nekoliko boca vina St. Estephe iz 1801. godine, preostalih jo. od
posljednje njema
čke okupacije pokrajine Elzas, koje je gradonačelnikodnekud izvukao, tek je djelomi
čno uspjelo utje.iti razočaranogmladog pronalaza
ča. Nidco, rekao mu je pritom ljubazno, nije vi.e odTesle zavrijedio ku.ati to dragocjeno pi
će.Uspje.no okon
čav.i svoj zadatak, pronalazač se vratio u Parizraduju
ći se preuzimanju obećane nagrade. No na njegov očaj do toganije do.lo. Jer, sva trojica njegovih nadre
đenih slala su ga od vrata dovrata, ne .ele
ći preuzeti odgovornost za isplatu, sve dok im Tesla,razbje.njen zbog prijevare nije uru
čio svoju ostavku.8Upravitelj elektrane Charles Batchelor, ina
če Edisonov dugogodi.nji bliski prijatelj i suradnik, uo
čio je sposobnosti mladogač
ovjeka. Ponukao ga je da krene u Ameriku gdje su i trava a i novčaniceznatno zelenije.
Batchelor je bio engleski in.enjer koji je s Edisonom radio upravo
u doba kad je Edison usavr.avao Bellov prvi telefon. Edison je izumio
oda.ilja
č koji je omogućio da se glasovi čuju na velikim udaljenostima,a Batchelor mu je pomagao pri javnim ispitivanjima telefona, oglasiv.i
se pritom, kako je to opisao neki njujor.ki novinar, »svojim bu
čnimnapomenama i gromoglasnim pjesmama«.
Nakon toga su Englez i Edison zajedno nadzirali izvedbu prve
Edisonove komercijalizirane pokretne elektrane na parobrodu
Columbio, koji je pru.ao prelijepu sliku isplovljuju
ći iz zaljevaDelavvare na svoj put oko Cape Horna prema Californiji.
Prema tome, Batchelor je imao razloga pomi.ljati da dobro poznaje
Edisona te je napisao Tesli sjajnu preporuku, upoznaju
ći takojednog egocentri
čnog genija s drugim. Ipak, razvoj događajać
e pokazati da je Batchelor Edisona poznavao znatno manjenego .to je zami.ljao.
»Rasprodao sam svoju skromnu imovinu«, prisje
ćao se kasnijeTesla, »osigurao si smje.taj i na.ao se na .eljezni
čkojpostaji kad je vlak ve
ć počeo kretati. U tom sam trenutkuotkrio da mi je nestao nov
čanik s voznim kartama i novcem..to u
činiti? Herkules je imao dosta vremena za razmi.ljanje,ali ja sam morao donijeti odluku tr
čeći uz vlak koji jeubrzavao, prepun posve opre
čnih osjećaja .to su mi prolijetalimozgom poput oscilacija kondenzatora. Odluku sam donio u
posljednji tren, ali sam morao upotrijebiti svu svoju
spretnost...«
9U d.epovima je prona.ao dovoljno sitni.a da plati kartu, a
potom je trebalo uvjeriti djelatnike broda Saturnia u istinitost
onoga .to mu se dogodilo. Kad se uistinu nitko nije pojavio i
zatra.io mjesto koje je
čekalo njega, odobri.e mu ukrcavanje.U Ameriku je, osim par kovanica, donio i nekoliko svojih pjesama i
članaka, svitak proračuna vezanih uz ono što je opisao kao nerješivi problem (bez ikakvog daljnjeg pojašnjenja) te svoje nacrte za leteći stroj. Zasigurno, u svojojdvadeset osmoj godini ve
ć je bio jedan od najvećih izumiteljasvijeta. Samo .to osim njega samoga to nije znala nijedna živa duša.