ISKUSTVO - BLISKO SMRTI:

STEPENICE KA NEBESKOM CARSTVU?

Danas smo na Zapadu postali vrlo dobro upoznati s iskustvom bliskim smrti, imenom danim nizu iskustava pripovijedanim od ljudi koji su preživjeli događaj bliske ili kliničke smrti.

Doživljaji bliske smrti bili su opisivani kroz povijest, u svim tajnovitim i šamanskim tradicijama, i od različitih pisaca filozofa kao što su Platon, Papa Gregory Slavni, nekih od najvećih učitelja Sufi, Tolstoj, i Jung. Moj omiljeni primjer iz povijesti je izvještaj priopćen od slavnog engleskog povjesničara, redovnika Bede, iz osmog stoljeća.

Negdje u ovo vrijeme, čudo vrijedno pažnje, kao ona u stara vremena, dogodilo se u Britaniji. Jer, da ukaže na život iz duhovne smrti, već mrtav čovjek vratio se u tjelesni život i izvijestio o mnogim značajnim okolnostima koje je bio vidio, od kojih sam neke smatrao vrijednima da ih ovdje ukratko iznesem.

Živio je tada glavar obitelji u mjestu zemlje Nortumbrians znano kao Cunningham, koji je vodio pobožan život sa svim svojim ukućanima. Bolest koju je osjećao pogoršavala se sve dok nije došla kriza, i u ranim satima jedne noći on je umro.

Ali u sunčev osvit on je „ustao od mrtvih" i iznenada sjeo na ogromno zaprepaštenje onih koji su plakali oko njegovog tijela, i koji pobjegoše; jedino je njegova žena, koja ga je voljela vrlo nježno, ostala sa njim, iako drhteći i u strahu.

Čovjek ju je razuvjerio i rekao: „Ne boj se; jer ja sam diosta uskrsnuo iz čvrstog zagrljaja smrti, i dopušteno mi je da ponovno živim među ljudima. Ali odsada ne smijem živjeti kao što sam običavao, nego moram prisvojiti vrlo različit način života."... Nedugo zatim, on je napustio sve svjetovne obveze i otišao u samostan Melrose..

Bede nastavlja:

To je bilo izvješće koje je on iznio o svom iskustvu: „Pristao čovjek u sja­jnoj odori bio mi je vodič, i hodali smo u muku činilo se ka sjeveroistoku. Dok smo se kretali dalje, stigli smo u vrlo prostranu i duboku dolinu beskrajno dugu....

On me iznenada izveo iz tame u atmosferu jasne svjetlosti, i dok me vodio ka blistavom svjetlu, ugledao sam ispred nas ogroman zid koji se činio beskonačno dugim i visokim u svim smjerovima. Budući da na njemu nisam vidio vrata, prozor ili ulaz počeo sam se pitati zašto smo došli gore do zida. Ali kada smo mu se domakli, odjednom -znam da je bilo bez pomoćnih sredstava -bili smo mu na vrhu.

Unutar se prostirala vrlo široka ugodna livada... Toliko je bilo svjetlosti koje je preplavljivalo mjesto da je izgledalo veće nego sjaj danjeg svjetla ili sunčevih zraka u podne....

„(Vodič je rekao)" „Sada se moraš vratiti u svoje tijelo i još jednom živjeti među ljudima; ali, ako ćeš ozbiljnije vagati svoja djela, s većom pozornošću i tru­diti se da održiš svoje riječi i postupke kreposnim, tada ćeš kada umreš, ti također zaslužiti dom među tim sretnim dušama koje si vidio.

Jer, kada sam te na čas napustio, učinio sam to da otkrijem što bi tvoja budućnost mogla biti. „Kada mi je to izgovorio bio sam vrlo nesklon da se vratim u svoje tijelo; jer bio sam zane­sen ugodnošću i ljepotom mjesta i društva koje sam tamo vidio. Ali se nisam usu­dio zapitati mog vodiča, i u međuvremenu, ne znam kako, iznenada sam se našao još jednom živim među ljudima."

Bede dovršava svoj izvještaj ovim riječima:

Taj Božji čovjek ne bi razmatrao te i druge pojave koje je vidio sa bilo kojim bešćutnim ili bezbrižnim živim bićem, nego samo s onima koji su bili pri­pravni da njegove riječi uzmu k srcu i da srastu sa svetošću.

Stručnost moderne medicinske tehnologije dodala je novu i uzbuđujuću dimenziju domašaju iskustva bliskog smrti; sada su mnogi ljudi oživljeni od „smrti", primjerice, nakon nezgoda, srčanih udara, ili ozbiljnih bolesti, ili tijekom operacije ili borbi.

Iskustvo bliske smrti bilo je predmetom velikog zanimanja znanstvenog istraživanja i filozofskog nagađanja. Prema jednoj mjerodavnoj 1982 Gallup anketi, nevjerojatan broj Amerikanaca - čak 8 mili­juna, ili jedan od dvadeset u populaciji - imao je bar jedno iskustvo bliske smrti.

Iako dvoje ljudi nemaju točno isti doživljaj, kao što i dvoje ljudi neće imati istovjetno iskustvo u bardou, zajednički model različitih faza u iskustvu bliske smrti, „srž iskustva", ipak se pojavljuje:

1. Oni proživljavaju jedno promijenjeno stanje osjećaja, spokoja i udob­nosti, bez boli, tjelesnih dojmova ili straha.

2. Mogu biti svjesni zujećih i šumećih zvukova, opaziti se odvojeni od njihovog tijela: To je takozvano „van-tjelesno iskustvo". Mogu promatrati tijelo, često s točke negdje iznad njega; njihov osjet vida i sluha je povećan njihova svijest je živahno budna, i oni čak mogu prolaziti kroz zidove.

3. Oni su svjesni jedne druge stvarnosti, ulazeći u tamu, Iebdeći u bezdimenzionalnom prostoru i tada hitrog promicanja kroz tunel.

4. Oni vide svjetlo, prvo točku u daljini, i magnetski su privučeni prema njoj a tada omotani u svjetlo i ljubav. To je svjetlo opisano kao zaslijepljujuće svjetlo uzvišene krasote, ali ne zadaje bol očima.

Neki ljudi izvješćuju o susretanju „bića svjetla", svjetlosnog, koje se čini sve-prisutno tako da ga nekolicina zove Bog ili Krist, koje je suosjećajno i puno ljubavi.

Ponekad u toj prisutnosti oni mogu svjedočiti ponovno istraživanje života, gledajući sve što su počinili u njihovim životima, dobro i loše. Oni komuniciraju telepatski sa sadašnjošću, i nalaze se u bezvremenskoj i obično blaženoj dimenziji u kojoj su svi uobičajeni pojmovi kao vrijeme i prostor besmisleni. Čak i ako doži­vljaj traje samo jednu ili dvije minute u običnom vremenu, može biti neizmjerno pomno razrađen i raskošan.

Neki dožive jedan unutarnji svijet nadnaravne ljepote, rajske krajolike i građevine, sa nebeskom muzikom, i imaju osjećaj sjedinjenosti. Samo neko­licina, čini se, izvještava o strašnim vizijama paklenih carstava.

Oni mogu dosegnuti međe onkraj kojih ne mogu nastaviti; neki sretnu pomrle rođake i prijatelje i razgovaraju s njima .

Oni odluče (često neskloni) ili im je kazano da se vrate u tijelo ovoga života, ponekad u smislu poslanstva: pomoći, ili da zaštite i pobrinu se za obitelj, ponekad jednostavno da ispune -svrhu njihova života, koja nije bila obavljena.

Najvažnije stajalište iskustva prijevremene - bliske smrti, koje je iznašano uvijek iznova u literaturi o tome, je potpuno probražavanje koje se često čini u životima, stajališta, karijere i međuljudskih odnosa ljudi koji su imali to iskustvo.

Možda neće izgubiti strah od bola umiranja, ali gube strah od same smrti; postaju tolerantniji i s više ljubavi; i zainteresiraniji za duhovne vrijednosti, za „put mudrosti" i obično za univerzalnu duhovnost prije nego za dogmu bilo koje religije.

Kako bi, onda, iskustvo blisko smrti trebalo biti objašnjeno? Neki zapadni pisci, koji su čitali Tibetansku knjigu mrtvih, izjednačuju ta iskustva s iskustvima bardoa opisanim u tibetanskoj tradiciji.

Na prvi pogled čini se da tamo postoje močne paralele između to dvoje, ali kako točno te pojedinosti doživljaja bliske smrti dovesti u vezu s učenjem o bardoima? Čini mi se da bi to zahtijevalo posebno proučavanje izvan namjere ove knjige, ali postoje sličnosti i različitosti koje se mogu vidjeti.

 

nastavlja se...