ISKUSTVA

Dok nastavljate uvježbavati, mogu vam se dogoditi sve vrste doživljaja, kako dobrih tako i loših. Upravo kao što prostorija s mnogo vratiju i prozora omogućava zraku da ude iz mnogih smjerova, na isti način kada vaš um postane otvoren, prirodno je da sve vrste iskustava mogu ući u njega.

Možete iskusiti stanja radosti, jasnoće, ili odsutnost misli. Na jedan način, to su vrlo dobra iskustva i znaci napredovanja u meditaciji. Jer kada doživljavate radost, to je znak da je žudnja privremeno nestala. Kada proživljavate stvarnu jasnoću, to je znak da je nasilnost privremeno nestala. Kada opažate stanje odsutnosti misli, to je znak da je vaše neznanje privremeno iščezlo. Sama po sebi ta su iskustva dobra, ali ako im postanete privrženi ona postaju smet­nje... Iskustva nisu ostvarenja sama po sebi; ali ako ostanemo slobodni od „vezanosti" uz njih, postaju što ona zaista jesu, a to je, „materijal" za „samo-ostvarenje".

Negativna iskustva nas često navode na najpogrešnije mišljenje jer ih obično uzimamo kao loš znak. Ali u stvari negativna su iskustva u našoj praksi prikriveni blagoslovi. Pokušajte ne reagirati na njih s nesklonošću kako biste obično učinili, nego ih umjesto toga uzmite za ono za što uistinu jesu, tek iskustva, prividna i snu slična. Jasno shvaćanje prave prirode iskustva oslobađa vas štete ili opasnosti samoga iskustva, i kao rezultat, čak i negativno iskustvo može postati izvor uzvišenog blagoslova i ispunjenja. Ima nebrojeno priča o tome kako učitelji prorađuju na taj način s negativnim iskustvima i preobrazuju ih u katalizator za samo-ostvarenje.

Po predaji se kaže da za pravog učenika nisu negativna iskustva nego ona valjana koja donose prepreke. Kada stvari idu dobro, trebali biste biti posebno pažljivi i pomni tako da ne postanete samozadovoljni ili pre-povjerljivi. Sjetite se što mi je Dudjom Rinpoche rekao kada sam bio usred vrlo moćnog iskustva: „Ne uzbuđuj se suviše. Na kraju, to nije niti dobro niti loše." On je znao da sam postao „privržen" iskustvu: ta privrženost, kao bilo koja druga, treba biti prekinuta. Ono što trebamo naučiti u meditaciji i životu, jest osloboditi se od privrženosti dobrim iskustvima i osloboditi od odbojnosti prema negativnima.

Dudjom Rinpoche nas upozorava na jednu drugu zamku: ,,S druge strane, tijekom vježbanja meditacije, mogli biste iskusiti mutno, polusvjesno stanje tijeka misli, kao da imate kapuljaču iznad glave: blago umirujuća pospanost. To nije ništa više nego vrsta „zamagljene" tromosti uma. Kako izaći van iz tog stanja? „Živnite", ispravite leđa, izdahnite ustajao zrak iz  pluća, i uputite svoju svjesnost u jasnu prostranost da osvježite um. Ako ostanete u tom tromo-nepokretnom stanju, nećete napredovati; zato kada god se to sprečavanje pojavi, oslobodite ga se uvijek iznova. Važno je biti što je više moguće pažljiv, i ostati toliko „budni" koliko možete.

Bilo koju metodu upotrebljavali, ostavite ju, ili ju jednostavno pustite da postupno nestane sama po sebi, kada uvidite da ste prirodno došli u stanje „budnosti", puno-osjećajnosti i „lepršavog mira". Samo nastavite ostajati tamo mirno, „nerastreseni", ne upotrebljavajući nužno niti jedan poseban postupak. Postupak je već dosegao svoju svrhu. Bilo kako, ako „odlutate" ili postanete nemirni, tada se vratite na bilo koju tehniku koja je najprimje­renija da vas vrati natrag.

Istinska veličajnost meditacije ne leži u bilo kojoj metodi, nego u njezinu neprekidno živućem iskustvu prisutnosti, u njenoj sreći, jasnoći, miru, i najvažnije od svega, u potpunoj odsutnosti pohlepnog posezanja. Slabljenje pohlepe u vama znak je da ste se oslobodili sebe. I što više doživljavate tu slobodu, jasniji je znak da ego, nade i strahovi koji su ju održavali živom, postupno nestaju te da ćete se približiti beskrajno velikodušnoj „mudrosti bez-jastva". Kada živite s tim ciljem mudrosti, neće više biti prepreke između „ja" i „ti", „ovo" i „ono", „unutra" i „vani". Konačno ćete doći u svoj pravi „dom"- suštinu, stanje ne-dvojnosti.