Iscjeljivanje emocionalnoga tijela

PONOVNO ZAMISLIMO TO DA IMAMO KOŽNU BOLEST S RANAMA KOJE SU SE inficirale. Kada želimo izliječiti kožu, otići ćemo liječniku, a liječnik će uzeti kirurški nož i otvoriti rane. Tada će ih očistiti, staviti lijek i održavati ih čistima dok ne zacijele i dok nas ne prestanu boljeti.

Da bismo iscijelili emocionalno tijelo, učinit ćemo upravo to. Potrebno je otvoriti rane i očistiti ih, staviti lijek i održavati rane čistima dok ne zacijele. Kako ćemo ih otvoriti? Da bismo otvorili rane, kao kirurški nož uporabit ćemo istinu. Prije dvije tisuće godina jedan od najvećih Majstora rekao nam je: »I spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi«.

Istina je nalik kirurškomu nožu, jer je bolno njome otvarati rane i razotkrivati sve laži. Rane našega emocionalnog tijela skrivene su sustavom nijekanja, sustavom laži koje smo izmislili da bismo ih zaštitili. Kad svoje rane promotrimo očima istine, tada ih konačno možemo iscijeliti.

Počnite tako što ćete sami sebi govoriti istinu. Kad ste iskreni prema sebi, počet ćete sve stvari spoznavati takvima kakve jesu, a ne onakvima kakve ih vi želite vidjeti. Uzmimo jedan primjer koji nosi emocionalni naboj: silovanje.

Pretpostavimo da vas je prije deset godina netko silovao i da je to bila istina. Sada to više nije istina. To je bio san i u tome snu netko vas je zlostavljao. Vi to niste željeli. Nije to bilo ništa osobno. To vam se dogodilo zbog bilo kojega razloga, a može se dogoditi bilo komu. Ali hoćete li zbog toga što ste bili silovani osuditi sebe da cijeli ostatak svoga života patite na području seksualnosti? Silovatelj vas ne osuđuje na to. Vi ste žrtva, a ako sami sebe optužite i osudite, na koliko ćete se godina osuditi da ne uživate u nečemu što je jedna od najljepših stvari na svijetu? Katkada silovanje zauvijek uništi ženinu seksualnost. Gdje je tu pravda? Vi niste silovatelj, pa zašto biste vi zauvijek patili zbog nečega što niste napravili? Vi niste krivi zato što ste bili silovani, ali vaš Sudac može vas natjerati da patite i stidite se još mnogo godina.

Naravno, takva nepravda zadat će veliku emocionalnu povredu i stvoriti velike količine emocionalnoga otrova - bile bi potrebne godine terapije da biste se toga oslobodili. Istina je da ste bili silovani, ali nije istina da morate patiti zbog toga iskustva. To je vaš odabir.

To je prvi korak u iskorištavanju istine kao kirurškoga noža: shvatite da nepravda koja je zadala ranu u ovome trenutku, upravo sada, više nije istina. Otkrit ćete da ono za što možda vjerujete da vas je tako jako povrijedilo zapravo nikada nije bilo istinito. Čak i ako jest, to ne znači da je sada istina. Koristeći se istinom, otvarate ranu i nepravdu promatrate s novoga stajališta.

U ovome svijetu istina je relativna stvar; neprestance se mijenja, jer živimo u svijetu privida. Ono što je istinito sada, ne mora biti istinito i poslije. Jednoga dana opet može biti istinito. Istina u paklu mogla bi biti još samo jedan pojam, još jedna laž koja može biti iskorištena protiv vas. Naš vlastiti sustav nijekanja snažan je i jak toliko da postaje jako zamršen. Postoje istine koje prekrivaju laži i laži koje prekrivaju istine. Kao onda kada gulite luk, tako i istinu razotkrivate malo po malo, dok na kraju ne otkrijete da svi ljudi oko vas, uključujući i vas same, neprestance lažu.

Gotovo sve na ovome svijetu privida jest laž. Zbog toga ja od svojih učenika zahtijevam to da, kako bi spoznali što je istina, slijede tri pravila. Prvo pravilo glasi: ne vjerujte mi. Ne morate mi vjerovati, nego razmišljajte i sami donosite svoje odluke. Vjerujte u ono u što želite vjerovati u odnosu na ono što kažem, ali samo ako je vama to smisleno i ako vas usrećuje. Ako vas vodi do svjesnosti, tada odlučite da ćete vjerovati. Ja sam odgovoran za ono što kažem, ali nisam odgovoran za ono što vi iz toga zaključite. Mi živimo u potpuno različitu snu. Ono što ja kažem, čak i onda ako je apsolutno istinito za mene, ne mora biti istinito za vas. Prvo je pravilo vrlo jednostavno: ne vjerujte mi.

Drugo pravilo malo je teže: ne vjerujte sebi. Ne vjerujte svim onim lažima koje govorite sami sebi - svim onim lažima koje nikada niste sami odabrali, ali ste bili programirani da povjerujete u njih. Ne vjerujte sebi kad kažete da niste dosta dobri, dosta snažni ili dosta inteligentni. Ne vjerujte svojim vlastitim granicama i ograničenjima. Ne vjerujte da niste vrijedni toga da budete sretni i voljeni. Ne vjerujte da niste lijepi. Ne vjerujte ni u što od čega postajete nesretni. Ne vjerujte svojoj vlastitoj drami. Ne vjerujte svome Sucu, a ni svojoj Žrtvi. Ne vjerujte unutarnjemu glasu koji vam govori koliko ste glupi i koji vam govori da bi bilo dobro da počinite samoubojstvo. Ne vjerujte mu, jer ne govori istinu. Otvorite uši, otvorite srce i slušajte. Kad čujete da vas srce vodi sreći, tada donesite odluku i držite je se. Ali ne vjerujte sebi samo zato što je riječ o vašemu unutarnjem glasu, jer je više od osamdeset posto onoga u što vjerujte laž - a ne istina. Drugo je pravilo malo teže: ne vjerujte sebi.

Treće pravilo glasi: ne vjerujte drugim ljudima. Ne vjerujte nikomu jer vam ionako svi cijelo vrijeme lažu. Kada se oslobodite svojih emocionalnih povreda, kada više ne budete imali potrebu vjerovati drugim ljudima samo zato da bi vas oni prihvatili, onda ćete sve vidjeti mnogo jasnije. Vidjet ćete je li nešto crno ili bijelo, postoji li ili ne postoji. Ono što upravo sada jest, možda za nekoliko trenutaka neće biti. Ono što upravo sada ne postoji, možda će postojati za nekoliko trenutaka. Sve se mijenja tako brzo, ali ako ste toga svjesni, uočit ćete tu promjenu. Drugima nemojte vjerovati zato što će iskoristiti vašu vlastitu glupost da bi upravljali vašim umom. Ne vjerujte nikomu tko vam kaže da dolazi s Plejada i želi spasiti svijet. Loše vijesti! Nije nam potrebno da netko dođe i spasi svijet. Svijetu nisu potrebni izvanzemaljci da bi ga spasili. Svijet je

živ; on je živo biće i mnogo je inteligentniji nego svi mi zajedno. Ako vjerujemo u to da je svijetu potrebno da bude spašen, uskoro će se netko pojaviti i reći:

»Evo,  dolazi  komet  i  moramo  pobjeći  sa  svoje  planete.  Ubijte  se  i  bum!

Dosegnut ćete komet i otići u raj«. Ne vjerujte takvim mitologijama. Vi stvarate svoj vlastiti san o raju; nitko ga ne može stvoriti umjesto vas. Vlastiti razum vodit će vas do vaše vlastite sreće i vlastitoga stvaranja. Pravilo broj tri vrlo je teško jer mi imamo potrebu da vjerujemo drugim ljudima. Ne vjerujte im.

Ne vjerujte meni, ne vjerujte sebi i ne vjerujte drugim ljudima. Kad ne vjerujete u ono što nije istinito, to će u ovome svijetu privida nestati kao dim. Sve jest ono što jest. Ne morate opravdavati ono što je istinito; nema potrebe da to objašnjavate. Onomu što je istinito nije potrebna ničija potpora. Potpora je potrebna vašim lažima. Vama je potrebno da nešto izmislite da biste poduprli prvu laž; potrebna je još jedna da biste poduprli drugu i još više laži da biste poduprli sve one dotadašnje. Vi gradite veliko ustrojstvo sastavljeno od laži, a kada se pokaže istina, sve se raspada. Ali, stvari stoje tako. Nema potrebe da se osjećate krivima zato što lažete.

Najveći dio laži u koje vjerujemo jednostavno se raspada onda ako prestanemo vjerovati u njih. Ono što nije istinito, neće preživjeti sumnjičavost, ali istina će je preživjeti uvijek. Ono što je istinito, istinito je, vjerovali vi u to ili ne vjerovali. Vaše tijelo sastavljeno je od atoma. Vi u to ne morate vjerovati. Vjerovali ili ne vjerovali, to je istina. Svemir je sastavljen od zvijezda; to je istina, vjerovali vi u to ili ne vjerovali. Preživjet će samo ono što je istinito, a to uključuje i načela koja imate o sebi.

Rekli smo da kao djeca nismo imali prigode odabrati ono u što bismo vjerovali, a u što ne bismo. Ali sada je drukčije. Sada kada smo odrasli, imamo moć odlučivanja. Možemo vjerovati ili ne vjerovati. Čak i onda ako je riječ o nečemu što nije istinito, ako odlučimo da ćemo povjerovati u to, slobodni smo to učiniti samo zato što želimo vjerovati. Možete odabrati to kako želite živjeti svoj život. A ako ste iskreni prema sebi, znat ćete da ste uvijek slobodni donijeti nove odluke.

Kada smo spremni promatrati očima istine, razotkrit ćemo laži i otvoriti rane. Ipak, u ranama se i dalje nalazi otrov.

Kada otvorimo rane, očistit ćemo ih od otrova. Kako ćemo to učiniti? Isti Majstor prije dvije tisuće godina dao nam je rješenje: opraštanje. Da bi se rane očistile od otrova, nema drugoga načina osim opraštanja.

Morate oprostiti onima koji su vas povrijedili, čak i ako je prema vašem mišljenju ono što su učinili neoprostivo. Oprostit ćete im ne zato što zaslužuju da im oprostite, nego zato što želite prekinuti svoju patnju koja se pojavljuje svaki put kad god se prisjetite toga što su vam učinili. Bez obzira na to što su vam učinili drugi, vi ćete im oprostiti zato što ne želite zauvijek ostati bolesni.

Opraštanje je važno zbog vašega osobnoga mentalnog iscjeljivanja. Oprostit ćete, jer prema sebi osjećate sućut. Opraštanje je čin ljubavi prema samome sebi. Kao primjer uzmimo razvedenu ženu. Zamislite da ste bili u braku deset godina i zbog neke velike nepravde jako ste se posvađali sa svojim suprugom. Razveli ste se i uistinu ga mrzite. Kada čujete njegovo ime, u želucu osjetite snažan bol koji vas tjera na povraćanje. Emocionalni otrov snažan je toliko da ga više ne možete podnijeti. Potrebna vam je pomoć, pa odete terapeutu i kažete: »Jako patim. Prepuna sam bijesa, ljubomore i zavisti. Ono što je on učinio neoprostivo je. Mrzim ga«.

Terapeut vas pogleda i odgovori: »Trebate otpustiti svoje emocije. Morate izraziti svoj bijes. Trebali biste mu se prepustiti. Uzmite jastuk, grizite ga, udarajte i oslobodite se svoga bijesa«. Vi odete, prepustite se svojemu bijesu i oslobodite sve te emocije. Čini vam se da to uistinu pomaže. Terapeutu platite stotinu dolara i kažete mu: »Mnogo vam hvala. Osjećam se mnogo bolje«. Konačno se na vašemu licu pojavio širok smiješak.

Kada izidete od terapeuta, pogodite koga ćete susresti? Čim ste ugledali svoga bivšeg supruga, onaj isti bijes vraća se ponovno, ali sada u još gorem obliku. Opet odlazite k terapeutu i platite mu stotinu dolara za još jedno oslobađanje od bijesa. Oslobađanje emocija na taj način samo je privremeno rješenje. Ono vas može osloboditi jednoga dijela otrova, pa ćete se neko vrijeme osjećati bolje, ali takav postupak neće iscijeliti ranu.

Jedini način na koji možete iscijeliti ranu jest opraštanje. Morate oprostiti svojemu bivšem suprugu zbog uvrede koju vam je nanio. Da ste oprostili, znat ćete onda kada vidite tu osobu i ne osjetite odbojnost. Čut ćete ime te osobe i neće se pojaviti nikakva emocionalna reakcija. Kad dodirnete ranu a ne zaboli vas, tada ćete znati da ste uistinu oprostili. Naravno, ožiljak će postojati i dalje, baš kao da se nalazi na koži. Sjećat ćete se onoga što se dogodilo, onoga što je bilo, ali kad rana jednom zacijeli, više vas neće boljeti.

Možda ćete pomisliti: »Pa, lako je reći to da bih trebala oprostiti. Pokušala sam, ali ne mogu«. Postoji mnogo razloga i opravdanja zbog kojih ne možete oprostiti. Ali to nije istina. Istina je da ne možete oprostiti zato što niste naučili oprostiti, jer ste živjeli ne opraštajući, jer niste ovladali umijećem opraštanja.

Postojalo je razdoblje u našemu djetinjstvu kada je opraštanje bilo dio naše nagonske naravi. Prije nego smo se zarazili mentalnom bolešću, oprostiti bilo nam je prirodno i nenaporno. Bili smo naviknuti opraštati gotovo odmah. Dvoje se djece igra i počnu se tući i udarati, a onda u plaču otrče svako svojoj majci.

»Ona me udarila!« Jedna majka ode na razgovor drugoj majci. Njih se dvije jako posvađaju, ali pet minuta poslije dvoje se djece igra zajedno kao da se ništa nije dogodilo. A majke su se zamrzile zauvijek.

Nije riječ o tome da bismo trebali naučiti to kako opraštati, jer smo se rodili sa sposobnošću opraštanja. Ali, pogodite što se dogodilo? Naučili smo se ponašati na suprotan način i tako smo se ponašali cijeli život, a sada nam je oprostiti jako teško. Kada nas netko povrijedi, dolazi do prekida i mi tu osobu izdvajamo iz svoga života. To se pretvara u rat u kojemu sudjeluje naš ponos. Zašto? Zato što naša osobna važnost raste kad ne opraštamo. Kada možemo reći: »Što god ona učinila, ja joj nikada neću oprostiti. Ono što je učinila neoprostivo je«, tada naše mišljenje postaje jako važno.

Stvarna teškoća krije se u ponosu. Zbog ponosa i časti mi samo dodajemo ulje na vatru nepravde koja nam je nanesena, kako bismo se neprestano podsjećali na to da ne možemo oprostiti. Pogodite tko će patiti i nakupljati sve više i više emocionalnoga otrova? Mi ćemo patiti zbog svega onoga što rade ljudi oko nas, čak i onda ako to nema nikakve veze s nama.

Isto tako naučili smo patiti samo zato da možemo kazniti onoga tko nas zlostavlja. Ponašamo se kao malo dijete koje dobije napadaj bijesa da bi privuklo  pozornost  na  sebe.  Sebi  nanosim  bol  samo  da  bih  mogao  reći:

»Pogledaj što sve radim samo zbog tebe«. To je smiješno, ali postupamo upravo

tako. Mi zapravo želimo reći: »Bože, oprosti mi«, ali ni jedne riječi nećemo reći dotle dok Bog prvi ne dođe k nama i ne zamoli nas da Mu oprostimo. Često niti ne znamo to zašto naši roditelji, prijatelji i partneri u nama izazivaju takvu ljutnju. Ljutiti smo, a ako nas ona druga osoba zamoli za oproštaj, zaplakat ćemo i reći: »Ne, ne, ti bi meni trebala oprostiti«.

Pronađite ono maleno dijete koje u kutu vrišti od bijesa. Uzmite svoj ponos i bacite ga u kantu za smeće. Nije vam potreban. Jednostavno otpustite svoj osjećaj vlastite važnosti i zamolite oproštaj. Oprostite drugima i vidjet ćete da se u vašemu životu počinju događati čudesa.

Najprije napravite popis svih onih ljudi za koje vjerujete da od njih trebate zatražiti oproštaj. Zatim ih zamolite da vam oproste. Čak i ako nemate vremena svakoga od njih nazvati, njihov oproštaj zatražite u svojim molitvama i snovima. Nakon toga sastavite popis svih onih ljudi koji su vas povrijedili, svih onih ljudi kojima vi trebate oprostiti. Počnite sa svojim roditeljima, braćom i sestrama, djecom, supružnikom, prijateljima, ljubavnikom, mačkom, psom, vladom i Bogom.

Sada ćete oprostiti tim ljudima shvaćajući da sve ono što su vam učinili zapravo nije imalo nikakve veze s vama. Svatko sanja svoj vlastiti san, sjećate li se? Riječi i djela koja su vas povrijedila samo su reakcija na demone koji se nalaze u umu te osobe. Ona sanja svoj san u paklu, a vi ste u njezinom snu po važnosti drugorazredan lik. Ništa od onoga što drugi ljudi čine nema nikakve veze s vama. Kada to jednom spoznate i kad to više ne shvaćate osobno, sućut i razumijevanje odvest će vas do opraštanja.

Počnite raditi na opraštanju; počnite ga provoditi. U početku će biti teško, ali uskoro jednostavno postaje navika. Jedini način na koji opraštanje ponovo možete učiniti dijelom svoje naravi jest taj da počnete opraštati. Vježbajte i vježbajte dotle dok na kraju ne budete mogli oprostiti i sebi. U nekome trenutku shvatit ćete to da sebi morate oprostiti za sve one povrede i sav onaj otrov koji ste stvorili u svome snu. Kad oprostite sebi, počet ćete prihvaćati sebe i počet će rasti vaša ljubav prema sebi. To je vrhunsko opraštanje - kad konačno oprostite i samome sebi.

Izvedite čin moći i oprostite si za sve ono što ste učinili u dosadašnjem životu. A ako vjerujete u prošle živote, oprostite si sve ono za što vjerujete da ste učinili u prošlim životima. Zamisao karme istinita je samo zato što vjerujemo da je istinita. Zbog naših uvjerenja o onome što je dobro a što loše, stidimo se onoga za što vjerujemo da je loše. Okrivljujući se, vjerujemo da zaslužujemo kaznu, pa se kažnjavamo sami. Vjerujemo da je ono što stvaramo prljavo toliko da ga moramo očistiti. I samo zato što vjerujete u to, »neka bude volja tvoja«. Za vas je to stvarno. Vi stvarate svoju karmu i vi je morate otplatiti. Eto kako ste snažni. Sasvim je jednostavno rastvoriti staru karmu. To uvjerenje prekinut ćete onda ako odbijete vjerovati u njega - i karma nestaje. Nema potrebe da patite, nema potrebe da plaćate za bilo što; gotovo je. Ako sami sebi možete oprostiti, karma jednostavno nestaje. Od tada nadalje možete početi ispočetka. Tada život postaje jednostavan, jer opraštanje je jedini način da očistite emocionalne povrede. Opraštanje je jedini način njihova iscjeljivanja.

Kad jednom očistimo rane, uzet ćemo snažan lijek da bismo ubrzali proces iscjeljivanja. Naravno, i taj lijek dolazi nam od onoga istoga velikog Majstora, a taj je lijek Ljubav. Ljubav je lijek koji ubrzava proces iscjeljivanja. Nema drugoga lijeka osim neuvjetovane ljubavi. Ne ovako: volim te pod uvjetom da, volim sebe pod uvjetom da. Nema uvjeta. Nema opravdavanja. Nema objašnjavanja. Jednostavno treba voljeti. Voljeti sebe, svoje bližnje i svoga neprijatelja. To je jednostavno i zdravorazumski, ali mi ne možemo voljeti druge, ako ne volimo sebe. Zbog toga moramo početi od ljubavi prema sebi.

Postoji milijun načina na koje možete izraziti svoju radost, ali postoji samo jedan način da budete sretni, a to je da volite. Nema drugoga načina. Ne možete biti sretni onda ako ne volite sebe. To je činjenica. Ako ne volite sebe, nemate nikakve mogućosti biti sretni. Ne možete dijeliti ono čega nemate. Ako ne volite sebe, ne možete voljeti ni nekoga drugoga. Ali možete osjećati potrebu za ljubavlju, a ako postoji netko komu ste potrebni, to je ono što ljudska bića nazivaju ljubavlju. Nije to ljubav. To je posesivnost, sebičnost, to je upravljanje nečijim životom bez ikakva poštovanja. Ne lažite sebi; to nije ljubav.

Ljubav koja izvire iz vas jedini je način da budete sretni. Neuvjetovana ljubav prema samome sebi. Potpuno se predajete toj ljubavi prema samome sebi. Više se ne odupirete životu. Više ne odbacujete sebe. Više ne nosite svu onu krivnju i

stid. Jednostavno prihvaćate to što jeste i svaku drugu osobu prihvaćate onakvom kakva jest. Vi imate pravo na to da volite, da se smijete, da budete sretni, da dijelite svoju ljubav i da se ne plašite primiti je na isti način.

To je iscjeljivanje. Tri jednostavne stvari: istina, opraštanje i ljubav prema sebi. Uz pomoć tih triju stvari cijeli će se svijet iscijeliti i više neće biti mentalna bolnica.

Ta tri ključa koja vode do iscjeljivanja uma dao nam je Isus, ali on nije jedini koji nas je učio kako se iscijeliti. Buddha je činio isto; Krišna je činio isto. Mnogo je drugih Majstora došlo do istih zaključaka i učilo nas tim istim stvarima. U cijelome svijetu, od Japana do Meksika, Perua, Egipta i Grčke, bilo je ljudi koji su se iscijelili. Spoznali su to da se bolest krije u ljudskome umu, pa su se koristili tim trima metodama: istinom, opraštanjem i ljubavlju prema sebi. Ako sadašnje stanje svoga uma možemo shvatiti kao bolest, otkrit ćemo da postoji i lijek. Više ne moramo patiti; ako smo svjesni toga da nam je um bolestan, da je naše emocionalno tijelo ranjeno, možemo se iscijeliti.

Samo pokušajte zamisliti što bi se dogodilo onda kada bi svi ljudi postali iskreni prema sebi, kada bi počeli svima opraštati i sve voljeti. Kada bi svi ljudi voljeli na taj način, više ne bi bili sebični; bili bi otvoreni i davanju i primanju i više ne bi prosuđivali jedan drugoga. Sva bi ogovaranja nestala, a emocionalni otrov jednostavno bi se rastvorio.

Sada govorimo o potpuno različitome Snu planeta. To ne nalikuje planetu Zemlji. To je ono što je Isus nazvao »rajem na Zemlji«, Buddha »nirvanom«, a Mojsije »Obećanom zemljom«. To je mjesto na kojemu svi mi možemo živjeti u ljubavi, jer svi svoju pozornost usmjerujemo na ljubav. Odabiremo voljeti.

Što god vi nazivali novim Snom, to je još uvijek san koji je stvaran ili nestvaran, upravo kao i san o paklu. Ali sada možete odabrati to u kojemu ćete snu živjeti. Sada u rukama imate oruđe kojim se možete iscijeliti. Pitanje je samo: što ćete učiniti s tim oruđem?