Barbara Ann Brennan
ISCJELITELJSKE
RUKE
SVE O LIJEČENJU KROZ
LJUDSKO ENERGETSKO POLJE
Novi obrazac ljudskome biću
za zdravlje, uzajamne odnose i bolest

Ova je knjiga posvećena svim putnicima
na putu prema domu.

Ljubav je lice i tijelo Svemira. Ona je vezivno tkivo
svemira, tvar od koje smo sazdani. Ljubav je iskustvo
cjelovitosti i povezanosti s Božanskim.
Svaka je patnja prouzročena osjećajem odvojenosti koji
stvara strah i mržnju prema samome sebi, što konačno
dovodi do bolesti.
Vi ste gospodar vašega života. U stanju ste učiniti mnogo
više nego što ste mislili da možete, uključujući iscjeljenje
samoga sebe od "neizlječive bolesti".
Jedina stvarna "neizlječiva bolest" jest biti čovjekom. A
biti čovjekom nikako ne uključuje "kraj", jer je smrt
samo prijelaz na drugu razinu postojanja.
Želim vas ohrabriti da iskoračite iz normalnih "dopuštenih
granica" vašega života i da sebe počnete drugačije gledati.
Želim vas ohrabriti da živite svoj život na oštrom rubu
vremena, dopustivši si da svakom minutom budete rođeni
u novi život. Želim vas ohrabriti da vašem životnom iskustvu dopustite
blagu zamagljenost forme.

Knjiga Barbare Ann Brennan, Iscjeliteljske ruke: vodič liječenju kroz ljudsko energetsko polje, užitak je slobodoumnoj osobi koja je voljna pogledati iza "zbilje" današnjega shvaćanja i znanja. Barbara je za to zaslužna; s podlogom u fizici i znanjima mnogih tehnika konačno je postala jednom od najboljih duhovnih iscjeliteljica zapadne hemisfere. Ova je knjiga imperativ svim ambicioznim
iscjeliteljima, nadahnuće je svima koji žele shvatiti istinsko ljudsko biće s one strane "vidljivog očima", te dar svim ljudima Novog doba koji žude za razumijevanjem biti života i zdravlja.

ELISABETH KUBLER-ROSS

O AUTORICI
Barbara Brennan je iscjeliteljica, psihoterapeutica i znanstvenica. Bila je
znanstvena istražiteljica NASA-e u Goddardovom centru za svemirske letove (Goddard Space Flight Center) radeći magisterij iz atmosferske fizike na Univerzitetu Wisconsin. Posljednjih petnaest godina proučavala je i radila na ljudskom energetskom
polju te sudjelovala u istraživačkom projektu Drexel univerziteta i Instituta za novo doba (Institute for the New Age). Učila je bioenergetsku terapiju na Institutu za psihofizičku sintezu (Institite for Psvchophvsical Svnthesis), u Zajednici cjelovite osobe (Communitv of the Whole Person), a osnove energetike na Institutu za novo doba. Radila je i s američkim domorodačkim iscjeliteljima.
Barbara danas drži predavanja i vodi radionice koje se bave ljudskim energetskim poljem, iscjeljivanjem i kanaliziranjem. Vodila je radionice u mnogim dijelovima Sjedinjenih Država, Kanade i Europe. Ima privatnu praksu u New York Citvju i East Hamptonu, New York. Član je Pathwork udruženja, Phoenicia, New York.

PREDGOVOR
Ovo je novo doba i, da parafraziramo Shakespearea, "Ima još stvari između neba i zemlje nepoznatih čovjeku". Ova se knjiga obraća onima koji traže objašnjenje svojih fizičkih i osjećajnih procesa izvan okvira klasične medicine.
Bavi se umijećem iscjeljivanja fizičkim i metafizičkim metodama. Daje nove dimenzije razumijevanju pojma psihosomatskog identiteta koji su prvi predstavili Wilhelm Reich, Walter Canon, Franz Alexander, Flandres Dunbar, Burr and Northrup i mnogi drugi istraživači na polju psihosomatike.
Sadržaj daje opis iscjeljivačkoga iskustva te povijest znanstvenih istraživanja ljudskoga energetskoga polja i aure. Knjiga je jedinstvena jer povezuje psihodinamiku s ljudskim energetskim poljem. Opisuje promjene energetskoga polja i njegov utjecaj na funkcije ličnosti.
Drugi dio knjige opisuje uzroke bolesti, a ti se temelje na metafizičkim
pojmovima koji su potom povezani s energetskim poremećajima u auri. Čitatelj će ovdje također naći opis prirode duhovnoga iscjeljivanja s obzirom na iscjelitelja i subjekt iscjeljivanja.
Knjiga je napisana na temelju osobnih iskustava autorice koja je znanstveno obrazovana kao fizičarka i psihoterapeutica. Kombinacija objektivnog znanja i subjektivnih iskustava daju jedinstvenu metodu širenja svjesnosti iza granica objektivnoga znanja.
Onima koji su otvoreni ovakvome pristupu, knjiga daje izvanredno bogat materijal iz kojeg će učiti, stjecati iskustva i eksperimentirati. Onima koji imaju primjedbe, preporučio bih da razmisle o pitanju: "Je li moguće da postoji ovaj novi pogled na stvari koji ide mimo logike i znanstvenoga eksperimentiranja?"
Veoma preporučujem ovu knjigu svima koje uzbuđuje fenomen života na fizičkim i metafizičkim razinama. Ona je rezultat dugogodišnjega predanoga rada i prikazuje razvitak autoričine ličnosti kao i rast njenoga posebnoga dara za iscjeljivanje. Čitatelj će ući u fascinantno područje, puno čuda.
Gospođu Brennan treba pohvaliti zbog toga što je svijetu hrabro iznijela svoja subjektivna i objektivna iskustva.
Dr. John Pierrakos, Institut za Ćore energetiku
New York Citv

PRVI DIO ŽIVOT NA ENERGETSKOME PLANETU
"Držim da je svemirski religiozni osjećaj najsnažniji i najplemenitiji poticaj znanstvenom istraživanju"
Albert Einstein

Poglavlje 1 Iskustvo iscjeljivanja

Kroz godine moje iscjeliteljske prakse
imala sam privilegiju raditi s mnogim
ugodnim ljudima. Ovdje su neki od
njih sa svojim pričama, koje dan u
životu iscjelitelja čine tako ispunjenim.
Moj prvi pacijent, jednoga dana u
listopadu 1984, bila je žena u kasnim
dvadesetim godinama, po imenu Jennv.
Jennv je živahna učiteljica visoka oko
165 cm, velikih plavih očiju i tamne
kose. Svojim je prijateljima znana kao
Lavanda Ladv jer voli i stalno nosi
blijedoljubičastu boju. Jennv se također
bavi i cvijećem izrađujući odabrane
cvjetne aranžmane za vjenčanja i druge
svečane prigode. U to vrijeme bila je
nekoliko godina udata za uspješnog
propagandista. Prije nekoliko mjeseci
Jennv je imala spontani pobačaj i više
nije mogla zatrudnjeti. Kada je otišla
svome liječniku ne bi li otkrili razlog,
suočila se s lošim vijestima. Nakon
mnogih testova i mišljenja nekoliko
drugih liječnika zaključak je bio da
što hitnije treba izvršiti histerektomiju.
LI njenoj maternici, na mjestu gdje je
bila pričvršćena placenta nalazile su
se abnormalne stanice. Jennv je bila
prestrašena i izvan sebe. Ona i njezin
suprug čekali su s osnivanjem obitelji
dok ne budu novčano bolje stajali, a
sada je izgledalo da za to uopće neće biti prilike.

Kada je prvi puta Jennv došla k
meni u kolovozu te godine, nije
spominjala ništa o svojoj bolesti. Samo
je rekla: "Trebam vašu pomoć. Recite
mi što vidite na mome tijelu. Trebam
donijeti važnu odluku".
Za vrijeme iscjeliteljske seanse,
pretraživala sam njezino energetsko
polje ili auru, koristeći svoju visokoosjetilnu
percepciju (VOP). "Vidjela"
sam abnormalne stanice u maternici,
na lijevoj donjoj strani. Istovremeno
sam "vidjela" okolnosti oko pobačaja.
Abnormalne stanice su se nalazile na
mjestu gdje se držala placenta. Također
sam "čula" riječi koje su opisivale
Jennvno stanje i što treba učiniti. Ono
što sam čula bilo je da Jennv treba
uzeti slobodnih mjesec dana, otići do
oceana, uzimati određene vitamine,
držati određenu dijetu i svaki dan
meditirati, bivajući dnevno sama barem
dva sata. Potom, pošto bi provela mjesec
dana liječeći samu sebe, trebala bi se
vratiti i ponovno učiniti medicinske
testove. Meni je rečeno da je liječenje
završeno i da se meni više ne treba
vraćati. Za vrijeme iscjeljivanja dobila
sam informaciju o njenom psihološkom
stanju i o tome kako je ono utjecalo
na njenu nesposobnost da se izliječi.
Ona je optuživala sebe za pobačaj.
Rezultat je bio neprimjereni stres koji
je nakon pobačaja spriječavao njezino
tijelo da se samo iziliječi. Rečeno mi
je (a to mi je teško palo) da barem
mjesec dana ne bi trebala ići drugome
liječniku jer su različite dijagnoze i
pritisak da učini histerektomiju u velikoj
mjeri pojačavali stres. Srce joj se slamalo
jer je silno željela dijete. Bila je nešto
mirnija kada je napuštala moj ured, te
je rekla da će razmisliti o svemu što
se događalo na seansi.
Kada je Jennv ponovno došla u
listopadu, najprije me čvrsto zagrlila i
u znak zahvale darovala malu zgodnu
pjesmu. Njezini su nalazi bili normalni.
Kolovoz je provela na Fire Islandu
čuvajući djecu svojih prijatelja. Držala
je svoju dijetu, uzimala vitamine i mnogo
vremena provodila sama prakticirajući
samoizlječivanje. Odlučila je pričekati
još nekoliko mjeseci i zatim ponovno
pokušati ostati u drugom stanju. Godinu
dana nakon toga čula sam da je rodila zdravoga dječaka.

Moj drugi pacijent toga dana u
listopadu bio je Howard. On je Marvn
otac, a nju sam prije nekog vremena
tretirala. Marvin Papa test ukazivao je
na prekancerozno stanje koje se raščistilo
nakon otprilike šest seansi. Ona
sada već nekoliko godina ima normalne
nalaze. Marv, koja je i sama medicinska
sestra, osnovala je i vodi organizaciju
za stručno usavršavanje medicinskih
sestara te ih ujedno šalje bolnicama u
području Philadelphije. Ona se zainteresirala
za moj rad i redovito mi upućuje klijente.
Howard me posjećuje već nekoliko
mjeseci. Bio je radnik ali je sad u
mirovini. On je osoba s kojom je
ugodno raditi. Kada je prvi puta došao
k meni bio je siv i stalno ga je boljelo
srce. Čak je i sobu teško prelazio bez
zamaranja. Nakon prvog iscjeljivanja
njegov je ten postao ružičast, a bol je
iščezla. Nakon dva mjeseca seansi koje
su se odvijale jednom tjedno, ponovno
je plesao. Mary i ja radile smo zajedno
kombinirajući liječenje polaganjem ruku
s biljnim ljekovima koje je prepisao
liječnik naturopat kako bi njegove
arterije oslobodili naslaga. Toga dana
nastavila sam s balansiranjem i jačanjem
njegovog polja. Poboljšanje je bilo očito
i njegovim liječnicima i njegovim prijateljima.

Sljedeći pacijent koga sam toga
dana srela bio je Ed. Došao je k meni
jer je imao problema sa zglobovima
ruku i šaka koji su postajali sve slabijima
i slabijima. Imao je također bolne
orgazme prilikom seksualnog odnosa.
Već je neko vrijeme imao slaba leđa
no to se sada toliko pogoršalo da
ništa nije mogao nositi, čak ni tanjur.
Na prvoj seansi "vidjela" sam u polju
njegove aure da je imao ozljedu trtične
kosti u dobi od oko dvanaest godina.
U vrijeme ozljede imao je velikih
problema sa svojim seksualnim nagonom
koji se budio u pubertetu.
Nezgoda je to umanjila pa se s tim
lakše nosio. Njegova trtična kost bila
je prikliještena u lijevu stranu i nije
se mogla vratiti u normalni položaj
kako bi sudjelovala u cirkuliranju
cerebrospinalnog likvora njegovim
normalnim putem.To je prouzročilo
veliku neravnotežu i slabost čitavog
njegovog energetskog sustava. Slijedeći
korak toga degenerativnog procesa bilo
je slabljenje donjeg, zatim srednjeg i
konačno gornjeg dijela leđa. Svaki put
kada bi oslabio u jednom dijelu tijela
zbog odsustva energetskog protoka,
drugi dio bi pokušao kompenzirati tu
slabost. Počeo je podnositi veliko opterećenje
u zglobovima ruku koji su
konačno popustili i oslabili. Čitav proces
slabljenja trajao je godinama.
/ Edovo liječenje bilo je uspješno, a
odvijalo se nekoliko mjeseci. Najprije
smo radili s energetskim tokom kako
bi oslobodili trtičnu kost i izravnali je,
a zatim smo pojačali i uravnotežili
energetski protok kroz njezin sistem.
Malo po malo vratila se sva njegova
snaga. Toga popodneva jedini simptom
koji je ostao bila je lagana slabost
lijevog ručnog zgloba. No prije nego
što sam se tome posvetila, ponovno
sam balansirala i ojačala čitavo njegovo
energetsko polje. Tada sam pustila da
neko vrijeme iscjeliteljska energija teče u njegov zglob.

Posljednji pacijent toga dana bila
je Muriel, umjetnica i supruga veoma
poznatog kirurga. Ovo je bio njezin
treći posjet. Prije tri tjedna pojavila se
u mom uredu s jako povećanom
štitnjačom. Prilikom te prve posjete
ponovno sam primijenila svoju visokoosjetilnu
percepciju (VOP) kako bih
dobila uvid u Murielino stanje. Mogla
sam vidjeti da štitnjača nije povećana
zbog raka te da će se smanjiti nakon
samo dva tretmana kombinirana s
lijekovima koje su joj propisali njezini
liječnici. Vidjela sam također da neće
biti potrebna operacija. Ona je potvrdila
da je već posjetila nekoliko liječnika
koji su joj dali lijekove za smanjenje
štitnjače. Rekli su da će terapija
djelomično smanjiti štitnjaču ali da će
ipak biti potrebna operacija, jer je
moguće da se radi o raku. Operacija
je bila zakazana tjedan dana nakon
našeg drugog viđenja. Dala sam joj
dva tretmana u razmaku od tjedan
dana. Kad je otišla na kirurgiju operacija
više nije bila potrebna; liječnici su bili
veoma iznenađeni. K meni je došla
kako bi se uvjerila da je s njezinim
zdravljem sve u redu. I bilo je.
Kako se zbivaju ovi naoko čudesni
događaji? Što ja to činim pomažući
ovim ljudima? Postupak kojim se
koristim zove se polaganje ruku,
iscjeljivanje vjerom ili duhovno
iscjeljivanje. To nije nimalo misteriozan,
nego vrlo jasan iako često vrlo
kompliciran proces. To je postupak
kojim se uravnotežuje energetsko polje
koje ja nazivam ljudskim energetskim
poljem, a postoji oko svakoga od nas.
Svatko ima energetsko polje ili auru
koja okružuje i prožima fizičko tijelo.
To polje energije usko je povezano sa
zdravljem. Visokoosjetilna percepcija
(VOP) jest način kojim se mogu opažati
stvari izvan normalnog opsega ljudskih
osjetila. Njome pojedinac može vidjeti,
čuti, omirisati, kušati ili dodirivati stvari
koje se normalno ne mogu opaziti.
Visokoosjetilna percepcija je vrsta
"viđenja" kojom gledate sliku u
mislima bez korištenja vašeg normalnog
vida. To nije mašta. To se ponekad
naziva vidovitošću. VOP otkriva dinamični
svijet fluida koji su u uzajamnom
odnosu sa životnim energetskim poljima
oko i unutar svih stvari. Većinu mojeg
života ja plešem sa živim poljem
energije u kojoj postojimo. Kroz taj
ples otkrila sam da nas ta energija
podržava, hrani, daje nam život. Jedan
drugog osjećamo kroz nju, od nje
smo stvoreni, ona nastaje iz nas.
Moji pacijenti i učenici pitaju me
kada sam prvi puta vidjela energetsko
polje oko ljudi. Kada sam prvi puta
shvatila da je ono korisno oruđe? Kako
je to, biti sposoban opažati stvari izvan
normalnog opsega ljudskih osjetila? Ima
li nečeg posebnog u meni ili je to
nešto što se može naučiti? Ako jest
tako, što mogu učiniti kako bih proširila
svoje vlastite granice percepcije i od
kakve je to koristi za njihove živote?
Da bih odgovorila na ta pitanja moram se vratiti na početak.

Moje djetinjstvo je uistinu bilo vrlo
jednostavno. Odrasla sam na farmi u
Wisconsinu. Kako u mom kraju nije
kilo mnogo djece s kojima sam se
mogla igrati, mnogo vremena provodila
sam sama. Provodila bih sate u šumama
sama, sjedeći potpuno mirno i čekajući
da mi priđu male životinjice. Vježbala
sam stopiti se s okolinom. Tek sam
kasnije počela shvaćati značenje tog
vremena tišine i čekanja. U tim tihim
trenucima u šumi ulazila sam u prošireno
stanje svijesti u kojem sam mogla
opažati stvari iza normalnih granica
ljudskog iskustva. Sjećam se da sam
bez gledanja znala gdje se nalazi svaka
mala životinjica. Mogla sam osjetiti njezin
položaj. Kada sam hodala zatvorenih
očiju kroz šumu osjećala bih stabla
mnogo prije nego što sam ih mogla
dodirnuti rukama. Utvrdila sam da je
drveće mnogo šire nego se čini običnim
okom. Stabla imaju energetska polja
oko sebe, a ja sam ta polja osjećala.
Kasnije sam naučila gledati energetska
polja oko drveća i malih životinja.
Otkrila sam da svaka stvar ima svoje
energetsko polje koje izgleda otprilike
kao svjetlo svijeće. Počela sam opažati
također da su sve stvari povezane tim
energetskim poljima, da ne postoji
prostor bez energetskog polja. Sve je,
uključujući tu mene, živjelo u moru energije.

To za mene nije bilo uzbudljivo
otkriće. To je jednostavno bilo moje
iskustvo, jednako prirodno kao što je
vidjeti vjevericu na grani drveta kako
jede žir. Nikada nisam ta moja iskustva
oblikovala u neku teoriju o tome kako
je sazdan svijet. Sve sam to prihvaćala
kao savršeno prirodno smatrajući da
to svatko zna, a potom sam na to zaboravila.
Kada sam ušla u pubertet prestala
sam odlaziti u šumu. Zainteresirala sam
se za to kako stvari funkcioniraju i
zašto su takve kakve jesu. Sve sam
preispitivala pokušavajući otkriti red i
pokušavajući razumjeti način na koji
svijet "radi". Otišla sam na koledž,
magistrirala atmosfersku fiziku, a zatim
sam radila za NASA-u godinama
istražujući. Kasnije sam prošla usavršavanje
i postala podučavateljicom. Mojih
dječjih iskustava iz šume sjetila sam se
tek nakon nekoliko godina podučavanja
kada sam počela vidjeti boje oko
ljudskih glava. Shvatila sam tada da su
ta iskustva bila počeci moje visokoosjetilne
percepcije, ili vidovite vizije.
Ta prekrasna i tajna dječja iskustva
konačno su me dovela do dijagnosticiranja
i liječenja teško oboljelih.
Kada pogledam unazad mogu vidjeti
model razvoja mojih sposobnosti počevši
od rođenja. Kao da je moj život vođen
nekom nevidljivom rukom koja me,
korak po korak, dovodila do svakog
iskustva i vodila kroz svako iskustvo,
slično kao u školi - školi koju zovemo život.

Iskustvo u šumi pomoglo je širenju
mojih čulnih doživljaja. Fakultetsko
obrazovanje pomoglo je razvoju moga
logičkog mišljenja. Usavršavanje za
podučavateljicu otvorilo mi je oči i
srce prema čovjekoljublju. Konačno,
moje duhovno učenje (o kojemu ću
govoriti kasnije) učinilo je moja neobična
iskustva dovoljno vjerodostojnima
kako bih mogla otvoriti svoj um i
prihvatiti ih kao "stvarna". Tada sam
počela kreirati sustav u kojem sam
mogla razumjeti ta iskustva. Postupno,
visokoosjetilna percepcija i ljudsko
energetsko polje postali su sastavnim
dijelovima moga života.
Čvrsto sam uvjerena da oni mogu
postati dijelom života svakoga od nas.
Da bi razvili VOP, potrebno je ući u
prošireno stanje svijesti. Za to postoje
mnoge metode. Meditiranje vrlo brzo
postaje najpoznatijom metodom.
Meditirati se može na mnogo načina;
važno je pronaći onaj način koji vama
najviše odgovara. Kasnije u ovoj knjizi
predložit ću neke meditacije od kojih
ćete možda neku i izabrati. Također
sam utvrdila da možete ući u prošireno
stanje svijesti dok se bavite joggingom,
šetate, udičarite, sjedite na pješčanoj
uzvisini i promatrate valove kako se
kotrljaju, ili dok sjedite u šumi kao
što sam ja činila u djetinjstvu. S obzirom
da to već činite, kako to zovete:
meditacijom ili sanjarenjem ili nekako
drugačije? Najvažnije je u tom slučaju
dati si vremena da osluhnete unutar
sebe - vremena da stišate bučne misli
koje neprestano govore o tome što
trebate učiniti, kako da izađete kao
pobjednik iz ove rasprave, što ste trebali
učiniti, što s vama nije u redu itd. itd.
Kada se ugasi ovo neprestano brbljanje,
pred vama se otvara čitav jedan novi
krasan harmonični svijet. Počinjete se
stapati sa svojim okruženjem kao što
sam ja činila u šumi. Istovremeno
pojačavate, a ne gubite svoju individualnost.
Proces stapanja s okolinom je još
jedan način na koji se može opisati
iskustvo proširene svjesnosti. Na primjer,
zamislimo ponovno svijeću i njezin
plamen. Mi sebe normalno prepoznajemo
kao tijelo (vosak i stijenj) sa
sviješću (plamen). Kada uđemo u stanje
proširene svjesnosti opažamo se također
i kao svjetlo koje izlazi iz plamena.
Gdje počinje svjetlo, a gdje završava
plamen? Trebala bi postojati granica,
ali ako pogledamo malo pažljivije, gdje
je ona zapravo? Plamen je potpuno
prožet svjetlom. Prožima li svjetlo u
sobi koje ne potječe od svijeće (more
energije) plamen? Prožima. Gdje počinje
svjetlo u sobi, a završava svjetlo svijeće?
Prema zakonima fizike, nema ograničenja
za svjetlo svijeće; ono odlazi u
beskonačnost. Gdje je, dakle, naša
krajnja granica? Moje iskustvo visokoosjetilne
percepcije proizišlo iz
proširene svjesnosti kaže da nema
granice. Što više širim svoju svjesnost,
što se više širi moje visokoosjetilno
opažanje, to sam sposobnija vidjeti
realnost koja je već bila tu ali izvan
mog opažajnog kruga. Kako se moja
visokoosjetilna percepcija širi, tako sve
više od te realnosti ulazi u moj
vidokrug. U početku sam vidjela samo
grublje energetsko polje oko stvari:
dosezalo je samo oko 2-3 centimetara
iznad kože. Kako sam postajala
vještijom, mogla sam vidjeti da se polje
proteže još dalje, ali je očito bilo
finije građe ili manje intenzivnog svjetla.
Kad god sam pomišljala da sam
pronašla granicu, mogla sam opažati i
iza nje. Gdje je granica? Zaključila
sam kako bi bilo lakše reći da postoje
samo slojevi: sloj plamena svijeće, zatim
sloj svjetlosti iz tog plamena, zatim
svjetlo iz sobe. Teško je odrediti
pojedinačnu granicu. Opažanje svakog
daljnjeg sloja zahtijeva proširenije stanje
svjesnosti i finiju visokoosjetilnu percepciju.
Kako se vaše stanje svjesnosti
širi, svjetlost koju ste najprije vidjeli
nejasno, postaje sjajnijom i oštrije ocrtanom.
Dok sam godinama polako razvijala
svoju visokoosjetilnu percepciju, skupljala
sam svoja zapažanja. Većina njih
odigravala se tijekom moga petnaestogodišnjega
podučavateljskoga rada.
Budući da sam u osnovi fizičarka bila
sam prilično skeptična kada sam počela
"vidjeti" energetske fenomene oko
ljudskih tijela. No kako su ostajali
prisutni čak i kada bih zatvarala oči ili
šetala po sobi ne bi li ih odagnala,
počela sam ih pažljivije promatrati. I
tako je počelo moje osobno putovanje,
vodeći me u svjetove za koje nisam ni
znala da postoje, potpuno mijenjajući
način na koji doživljavam stvarnost,
ljude, univerzum i moj odnos prema svemu tome.
Vidjela sam da je energetsko polje
usko povezano s nečijim zdravljem i
blagostanjem. Ako je osoba bolesna to
će se u njezinom energetskom polju
pokazati kao neuravnotežen protok
energije i/ili opadajuća energija koja
više ne teče, te figurira u zatamnjenim
bojama. Naprotiv, zdrava osoba ima
svijetle, jasne boje koje lagano teku u
uravnoteženome polju. Te boje i oblici
specifični su za svaku bolest. VOP je
izuzetno vrijedna u medicinskom i
psihološkom procjenjivanju. Koristeći
VOP postala sam veomo vještom u
dijagnosticiranju i fizičkih i psihičkih
problema te u iznalaženju načina da ih riješim.
Kroz VOP, mehanizam psihosomatskog
oboljenja leži vam pred
očima. VOP otkriva da većina bolesti
počinje u energetskom polju, a tada
se, kroz vrijeme i životne navike,
prenose u tijelo gdje postaju ozbiljna
bolest. Mnogo puta je izvor ili početni
uzrok tih procesa povezan s psihološkom
ili fizičkom traumom, ili njihovom
kombinacijom. Budući da VOP otkriva
kako je bolest počela, otkriva i kako
okrenuti taj proces.
U procesu učenja gledanja polja,
također sam učila kako na njega svjesno
utjecati, kao i na bilo što drugo što
mogu vidjeti. Mogla sam rukovati mojim
vlastitim poljem kako bih utjecala na
polje druge osobe. Uskoro sam naučila
ponovno uravnotežiti nezdravo energetsko
polje kako bi se osoba mogla
vratiti u stanje zdravlja. Štoviše, otkrila
sam da dobijam informacije o izvoru
pacijentove bolesti. Činilo se da te
informacije dolaze od neke inteligencije
više od moje vlastite koju sam ja
normalno osjećala kao svoje biće. Proces
primanja informacija na taj način
popularno se zove kanaliziranjem.
Kanalizirane informacije dolazile bi u
obliku riječi, pojma ili simboličnih slika
koje bi ulazile u moju svijest dok bih
uravnoteživala pacijentovo energetsko
polje. Dok sam to činila uvijek sam
bila u stanju izmijenjene svijesti. Postala
sam vrlo vješta u primanju informacija
u kombinaciji s načinom na koji sam
koristila VOP (tj. kanaliziranje ili
viđenje). Uspoređivala bih ono što sam
dobijala bilo kao simboličnu sliku u
mislima, ili kao pojam ili kao izravnu
govornu poruku s onim što sam vidjela
u energetskom polju. Na primjer, u
jednom slučaju izravno sam čula: "Ona
ima rak" i ugledala crnu mrlju u
njezinom energetskom polju. Crna mrlja
odgovarala je veličinom, oblikom i
položajem kasnije dobijenoj slici
tomografskog nalaza. Takvo kombiniranje
VOP-a i dobijene informacije
postalo je vrlo djelotvorno i ja sam
veoma precizna u svakom pojedinom
opisivanju pacijentovog stanja. Također
primam informacije o tome koje bi
mjere samopomoći pacijent trebao
poduzeti u toku procesa iscjeljivanja.
Taj proces obično zahtijeva seriju
iscjeliteljskih seansi koja traje više od
nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o
ozbiljnosti oboljenja. Proces iscjeljenja
uključuje uravnoteženje polja, promjenu
životnih navika i bavljenje početnom traumom.
Bitno je da se bavimo dubljim
značenjem naše bolesti. Trebamo se
zapitati, što ta bolest za mene znači?
Što iz te bolesti mogu naučiti? Bolest
se može promatrati jednostavno kao
poruka iz vašeg tijela koja vam kaže:
Čekaj malo; nešto nije u redu. Ne
slušaš svoje cjelovito biće; ignoriraš
nešto što je za tebe veoma važno.
Što je to? Uzrok bolesti treba tražiti
na taj način, na psihološkoj ili
emocionalnoj razini, na razini razumijevanja
ili jednostavno u promjeni
nečijega stanja, a ona ne mora biti
svjesna. Povratak zdravlju zahtijeva
mnogo više osobnog rada i promjena
nego što je jednostavno uzimanje
lijekova koje je prepisao liječnik. Bez
osobne promjene vremenom ćete
stvoriti novi problem da biste se vratili
uzroku koji je doveo do prethodne
bolesti. Otkrila sam da je ključ svega
uzrok bolesti. Uklanjanje uzroka obično
zahtijeva promjenu načina življenja koja
konačno dovodi život pojedinca u
dublju vezu sa srži vlastitog bića. Taj
dublji dio nas samih ponekad se naziva
višim-ja ili božanskom iskrom u nama.