ČETVRTI DIO

ISCJELITELJEVA OPAŽAJNA SREDSTVA

"Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe,
pojit vodom nevolje, al' se više neće
kriti tvoji učitelji - oči će ti gledat
učitelje tvoje.
I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe
govori: 'To je put, idite njime, bilo da
vam je krenuti nadesno ili nalijevo.' "
Isaiah 30:20-21

UVOD
UZROK BOLESTI

Sa stajališta iscjelitelja, bolest je
rezultat neravnoteže. Neravnoteža jest
rezultat zaboravljanja tko ste. Zaboravljanje
tko ste, stvara misli i cijela koji
vode do nezdravoga načina života i
vremenom do bolesti. Sama bolest je
upozorenje da ste u neravnoteži zato
što ste zaboravili tko ste. To je izravna
poruka za vas koja ne kaže samo to
da ste u neravnoteži nego ukazuje i
na korake koji će vas vratiti vašemu
vlastitomu biću i zdravlju. Ova je
informacija bitna ako znate kako do
nje osigurati pristup.

Bolest stoga možemo shvatiti kao
zadatak koji ste sebi zadali da biste si
pomogli sjetiti se tko ste. Sad ćete
odmah pomisliti na sve moguće prigovore
ovoj tvrdnji. No, većina od njih
je ograničavajuća percepcija stvarnosti
koja uključuje samo ovaj život sada i
samo život u fizičkome tijelu. Moj
vidokrug je, međutim, mnogo transcendentalniji.
Gornje navode možete
shvatiti na cjelovit i zdrav način jedino
ako ste već prihvatili činjenicu da
postojite i izvan fizičkih dimenzija
vremena i prostora. Mogu se doživjeti
samo kao ljubav, ako uključuju i vas
kao dio cjeline, i stoga cjelinu. Temelje
se na ideji da su individualizacija i
cjelina jedno te isto. To znači da je
cjelina a priori sazdana od individualnih
dijelova, a individualni dijelovi nisu
stoga samo dijelovi cjeline, nego su
poput holograma ustvari cjelina.

Tijekom moga osobnoga procesa
rasta koji se odvijao u godinama kada
sam kao savjetnica promatrala energetsko
polje, dogodile su se dvije velike
promjene koje su temeljito promijenile
moj način rada s ljudima. Prva je bila
ta da sam za vrijeme terapija počela
dobijati upute od duhovnih učitelja o
tome što trebam činiti, te sam počela
tražiti specifične informacije koje su
se odnosile na različite razine aure.
Druga promjena je bila to što sam
počela razvijati ono što ja nazivani
"unutarnjim gledanjem"; odnosno, mogla
sam vidjeti nutrinu tijela otprilike
kao rentgen. Moja praksa se polako
promijenila; od savjetnice, postala sam
duhovna iscjeliteljica.

Iscjeljivanje je isprva bilo proširenje
terapije, a potom njezin središnji dio,
jer dopire do svih dimenzija duše i
tijela, daleko izvan onoga što sama
terapija može učiniti. Moj je rad postao
jasnim. Liječila sam dušu, odnosno,
postala sam kanal za pomoć duši da
se sjeti tko je i kamo je stremila u
vremenima koja je zaboravila te skrenula
u bolest. Taj je rad za mene bio veoma
ispunjavajućim, pun zanosa prilikom
doživljavanja visokih energija i anđeoskih
bića koja su došla iscjeljivati. Istodobno,
izazov je suočiti se s patnjom strašnih
fizičkih bolesti, koju iscjelitelj mora u
određenom obujmu osjetiti da bi liječio.
Morala sam si dozvoliti da vidim strašnu
energiju i poremećaje duše s kojima
mnogi ljudi žive. Čovječanstvo nosi u
sebi užasnu bol, usamljenost i duboku
čežnju za slobodom. Posao iscjelitelja
jest posao ljubavi. Iscjelitelj dopire do
tih bolnih mjesta u duši i nježno
ponovno budi nadu. Ponovno nježno
budi staro sjećanje duše na to tko je.
Dodiruje božansku iskru u svakoj stanici
tijela i nježno je podsjeća da je ona
već Bog, i budući da već jest Bog,
neumoljivo teče s Univerzalnom Voljom
prema zdravlju i cjelovitosti.

U sljedeća dva poglavlja, razmotrit
ću proces bolesti i proces iscjeljivanja
promatran sa stajališta Duhovnih Učitelja.
Podijelit ću s vama neka svoja iskustva
duhovnoga vodstva tijekom profesionalne
seanse te detaljno razmotriti
visokoosjetilnu percepciju; kako radi i
kako je možete naučiti. Također ću
predstaviti Hevoanovo viđenje stvarnosti.
Sve je ovo važno razumijeti kako bismo
naučili tehnike iscjeljivanja opisane u
petome dijelu.

Odvajanje od stvarnosti

Kao što možemo vidjeti u četvrtome
poglavlju, ideja predstavljena Nevvtonovom
mehanikom da je svijet sastavljen
od odvojenih građevnih blokova
materije postala je zastarjelom početkom
dvadesetog stoljeća. Naši su znanstvenici
predočili mnoge dokaze da smo svi
stalno međusobno povezani. Mi nismo
odvojena bića; mi smo individualizirana
bića. Samo nas stare newtonovske
navike razmišljanja dovode do zamisli
odvojenosti od cjeline. Oni jednostavno
nisu istiniti. Dopustite mi da vam
prikazem jedan primjer onoga što može
učiniti interpretacija samo-odgovornosti
sa stajališta odvojenosti.

Zamislimo, na primjer, da malo
dijete dobije AIDS nakon transfuzije
krvi. Ako taj događaj interpretiramo
sa motrišta odvojenosti, mogli bismo
reći: "Oh, jadna žrtva". Sa stajališta
popularizirane verzije samoodgovornosti
moglo bi se reći: "Oh, ono je to
samo stvorilo, prema tome, krivica je
na njemu". No s holističkoga stajališta,
netko će reći: "Oh, kako su tešku
lekciju ta hrabra duša i njezina obitelj
izabrali naučiti iz svoje više stvarnosti.
Kako im najbolje mogu pomoći? Kako
ih najbolje mogu voljeti? Kako im mogu
pomoći da se sjete tko su?" Nitko
tko pristupa životu na taj način ne
nalazi proturječje između odgovornosti
i ljubavi, a vidi veliku razliku između
odgovornosti i krivice.

Stajalište individualizacije i holizma
podrazumijeva poštovanje i prihvaćanje
svega što drugo ljudsko biće proživljava.
Naprotiv, izjave poput: "Oh, sam si
stvorio svoj rak, ja tako nešto ne bih
učinio", dolaze iz perspektive odvojenosti,
a ne individualizacije.

Odvojenost izaziva strah i stvara
žrtvu; strah i uloga žrtve samo podržavaju
iluziju bespomoćnosti. Odgovornost
i prihvaćanje daju snagu, snagu iz
koje stvaramo svoju stvarnost. Jer, ako
podsvjesno imate veze s tim kako stvari
stoje, tada itekako možete imati veze s
kreiranjem stvari onakvima kakvima
želite da budu. Pogledajmo malo pobliže
proces zaboravljanja.

U djetinjstvu, samo mali dio našega
unutarnjega iskustva potvrđuju ljudi oko
nas. To stvara unutarnju borbu između
samozaštite i potvrđivanja od strane
drugih. U djetinjstvu smo trebali mnogo
potvrđivanja; bili smo u fazi učenja
koje se temeljilo na potvrdi iz vanjskoga
svijeta. Rezultat je bio ili stvaranje tajnih
svjetova mašte, ili odbacivanje većega
dijela naše nepotvrđene unutarnje stvarnosti
te pronalaženje načina da se
pripremi za kasniju potvdu. Drugo
objašnjenje toga procesa jest da smo
blokirali naša iskustva, bila ona slike,
misli ili osjećaji. Blokiranje nas
učinkovito ograđuje od toga dijela našeg
iskustva, barem privremeno. Podižemo
zid prema sebi samima. To je drugi
način da kažemo kako zaboravljamo
tko smo. U 9. i 10. poglavlju potanko
smo obrađivali blokove u polju aure.
Učinak tih blokova sa stajališta aure
jest razbijanje zdravoga protoka energije
kroz cijelo polje aure, što vremenom
stvara bolest. Oni postaju nešto što se
ponekad naziva ustajalom supstancom
duše. To su "kuglice" energetske
svijesti koje su odrezane od našega
bića. Pogledajmo taj proces rabeći se
"idejom zida" Gestalt učenja.

Kad god osjetite nelagodu, vi na
neki način doživljavate zid koji ste
izgradili između svojega višega integriranoga
ja i dijela svojega bića. Taj zid
služi zadržavanju dijela sebe za koji
ne želite da uđe u vaše trenutačno
iskustvo. Vremenom, zid postaje jačim,
a vi zaboravljate da je iza njega ostao
dio vas, odnosno, stvarate sve više
zaborava. Počinje se činiti da je ograđeni
dio nešto što dolazi izvana, da zid
zadržava neku prijeteću vanjsku silu.

Ti unutarnji zidovi stvaraju se bezbrojnim
iskustvima duše. Što duže traju,
to se više čini da sadrže nešto što nije
dio nas odvojen od našeg bića. Što
duže traju, to se više čini da pružaju
sigurnost, no oni zapravo učvršćuju
iskustvo odvojenosti.

Vježbe za istraživanje vašega unutarnjega zida

Da biste potražili svoje zidove,
možete upotrijebiti sljedeću vježbu.
Sjetite se neke određene neugodne
situacije, bez obzira borite li se s njom
sada ili je to nešto neriješeno iz
prošlosti. Iskusite kakav osjećaj budi
ta situacija, predočite je u mislima,
slušajte riječi ili zvukove vezane uz to
iskustvo. Pronađite u tom iskustvu
osjećaj straha. Strah je osjećaj odvojenosti.
Kada postanete sposobni vratiti
se u stanje straha, počnite promatrati
zid straha. Osjetite ga, kušajte ga,
gledajte ga, omirišite ga. Vidite njegov
sastav, kakve je boje. Je li svijetao ili
taman, oštar ili težak? Od čega je
sazdan? Postanite zid. Što on misli,
kaže, vidi, osjeća? Što taj dio vaše
svijesti misli o stvarnosti?

Hevoan zid objašnjava na sljedeći način:

"Vratit ćemo se ideji zida koji ste
sami stvorili kako biste održali ono
što ste u vrijeme stvaranja zida smatrali
unutarnjom ravnotežom, ali što ustvari
održava vanjsku neravnotežu, kao u
ustavi ili komorama gdje je razina vode
u jednomu dijelu viša nego u drugomu.
Sebe možete vidjeti iza toga zida, gdje
je snažna bujica i neki oblik silnog
pritiska izvana, a vi ste unutra. Vaš
vam zid onda nadoknađuje ono što
osjećate da vam manjka na unutarnjoj
razini. Drugim riječima, prema
vama dolazi velika sila, a vi mislite da
je vaša snaga manja od njezine. Stoga
gradite zid da biste se zaštitili, jer
vam, kao i zidovima srednjovjekovnih
tvrđava, prijeti juriš. Vi, koji ste unutar
zidina, najprije morate istražiti njihovu
bit, jer su stvorene od vas samih.
Stvorene su od vaše biti i pune su
tvrdnji i navoda koje morate slijediti
kako biste ostali sigurnima. Čudesno
je u svemu tome da je taj zid satkan
od vaše biti, i unutar sebe sadrži snagu.
Ta snaga se može preoblikovati i
preusmjeriti tako da postane temeljem
snage vašega unutarnjega bića. Ili se
može shvatiti kao stubište koje vodi
do vašega unutarnjega ja, gdje ta snaga
već postoji. Ovo je drugi način na
koji to možemo izraziti, ovisno o tome
koja vam metafora više odgovara. I
tako, sjedite iza svojega siguronosnoga
zida dok istovremeno sjedite unutar
vašega zida, jer ste vi taj zid. On je
stoga most svjesnosti između onoga
što vi kao zid kažete i onoga što vi
kažete kao unutarnja osoba koja je zaštićena.

Vježba za rušenje vašega zida

Nastavite razgovor između sebe kao
zida i sebe kao osobe unutar njega.
Kada ste to u potpunosti učinili,
predlažemo da isti razgovor nastavite
između vas i onoga što je iza zida, pa
poistovjetite zid s onim što je iza,
nastavljajući razgovor dok ne krene
protok kroz zid.

"Sada možete taj zid vidjeti simbolično
na psihodinamičkoj razini. Možete
ga također smatrati oličenjem razlike
između onoga što jeste i onoga što
mislite da jeste, jer vi ste također i
ona snaga iza zida, ma u kojem obliku
ona postojala. Posjedujete snagu unutar,
a ne izvan njega.

Zid predstavlja vjerovanje u snagu
izvan, u snagu odvojenosti koja je
jedna od najvećih bolesti ovoga
vremena na zemaljskom planu; bolest
snage izvan. I tako, ako uspijete unutar
sebe i izvan sebe pronaći tu metaforu
i to ne samo na psihodinamičkoj nego
i na duhovnoj i na svjetskoj razini,
možete je rabiti kao sredstvo samoistraživanja
i iscjeljivanja. Možete je
rabiti kao sredstvo prisjećanja na to
tko ste."

Pogledajmo zid sa motrišta polja
aure. Kao što je već ranije rečeno, zid
možemo smatrati energetskim blokom
u auri. Procesom ulaska u zid, njegovim
doživljavanjem i oživljavanjem, možemo
također rasvijediti i blok. On se počinje
micati te prestaje ometati prirodni
energetski protok.

Takvi blokovi postoje na svim
razinama aure. Utječu jedan na drugoga,
iz sloja u sloj. Pogledajmo sada
kako blok u jednome sloju aure -
koji će naravno biti očitovan realnošću
toga sloja, tj. mišlju, vjerovanjem ili
osjećajem - može postupno prouzročiti
bolest u fizičkom tijelu.

Poglavlje 14 - sažetak

1. Što je uzrok bolesti?

Teme za razmišljanje

2. Koja je priroda vašega unutarnjega
zida?
3. Razgovarajte sa svojim zidom. Što
kaže? Što kaže dio vas koji sjedi
iza zida? Što kaže dio vas koji
sjedi izvan zida? Od čega vas on
štiti? Koja je priroda snage koju
ste zatvorili u svoj zid? Kako je
možete osloboditi?