Čak i nečista svinja zna što radi. I čovjek bi trebao znati zašto nešto čini. No mnogi ne brinu za razumijevanje.

Knjiga ispravnog osjećaja

Definirajmo inteligenciju kao svrhovito usmjeravanje energije. Prema definiciji, dokaz inteligencije vidimo posvuda. Minerali izražavaju nizak stupanj inteligencije; selektivno privlačenje i odbijanje koje oni očituju može se usporediti s ljubavlju i mržnjom ljudskih bića. Zatim vidimo viši intelektualni razred koji očituje život vegetacije; još viši stupanj inteligencije izražava animalni život, a ljudska inteligencija još je viša.

Iza svog tog svrhovitog usmjeravanja energije koju smo nazvali inteligencijom, mora postojati nešto »usmjeravajuće«. Glista ne stvara namjerno rupu u zemlju da bi pustila kisik kako bi se bilje moglo bolje hraniti. Ni pčele ne oplođuju namjerno cvijeće kako bi obilna vegetacija olakšala život životinjama koje žive od njega. Tom nepromjenjivom energijom i »proizvodnjom«, niži životni oblici rade od života do smrti.

U Poglavlju »Okosnica stvaranja« nazvao sam tu usmjeravajuću inteligenciju »Univerzalnim umom«. Pokušat ću to protumačiti primjerom: zamislite mikrofon u koji možete govoriti određene zapovijedi, a zatim zamislite megafon koji te zapovijedi ponavlja skupini djelatnika. Zamislite da je svaki djelatnik opremljen radio-prijemnikom, a vaš mikrofon odašiljačem. Uklonite sada ideju o riječima i zamislite da vaši djelatnici reagiraju samo na vibracije koje prenosi mikrofon. Sada to postaje more koje okružuje ovaj svijet i ispunjava prostor, koji prožima sva materijalna tijela i upućuje svakog sukladno njegovoj ulozi u shemi stvari; zamislite da su te upute fiksne i automatske u jednom stalnom ponavljanju u razumu vrsta, stanica biljaka i kristala minerala. Ovo će nam dati jednu uopćenu i grubu ideju o usmjeravajućoj energiji.