Imaginacija je majka nade,

a vjera je potomstvo.

To je svjetlo koje prodire u mrak,

tragatelj koji pronalazi put u divljini.

Knjiga ispravnog osjećaja

Imaginacija je vladar nad osjećajima, stvaratelj želje, glasnik koji kontinuirano juri svjetlosnom brzinom između područja misli i kraljevstva psihološkog odgovora. To je povezujući čimbenik između sve tri faze ljudskoga uma i čovjekov krilati poslanik u Apsolutu.

Imaginacija sadrži sva zaboravljena sjećanja milijuna godina evolucije. Može izvući primjere lekcija tisuću života neizbrisivo urezanih u vibratorni obrazac Instinktivnog uma u terminima ugode ili terminima boli. Ne čudi stoga to što trener životinja ima težak zadatak utiskivanja novog vanjskog obrasca ponašanja; naravno, to čini davanjem novih pouka u obliku boli (bič) ili ugode (kocka šećera, milovanje). Međutim, taj novi kultivirani put ponašanja djeluje samo u odnosu na nekoliko posebnih situacija koje su pripremljene za izvođenje. U svim drugim odnosima imaginacija djeluje na isti način kao što je djelovala i prije, tako da bazični karakteri životinja ni na koji način nisu promijenjeni u skladu sa željenim.

S ljudima je, međutim, drugačije. Pomoću imaginacije koja djeluje iz Instinktivnog uma, jednostavna svijest životinje zna, ali to je znanje u obliku sjećanja; jednako je s ugodom i boli povezanima s tisućama sličnih situacija s kojima se sučeljavalo tijekom eona evolucije. Čovjek pomoću intelekta zna da zna. Sposoban je reći: »Da, mislim da bi ova stvar mogla biti istina, ali to mišljenje proizlazi iz zaboravljenog sjećanja na ugodu i bol doživljene tijekom stoljeća i vezane za slične situacije. Kako ugoda i bol nemaju ništa zajedničkog s istinom, istražit ću je otvorena uma.«

Neizravni cilj cjelokupne edukacije je premjestiti imaginaciju iz Instinktivnog uma u intelekt. Tako je ljudsko biće pri donošenju odluke, umjesto da bude preplavljeno ugodnim ili bolnim osjećajima iz primitivne prošlosti, sposobno zamisliti i ispitati okolnosti koje su odijeljene od gledišta neosobne istine. Time se pri stvaranju imaginacije rasvjetljava vjerojatni lanac posljedica koji se izdiže iz upitnih okolnosti.

Ukratko, niže životinje i naši primitivni preci koristili su svoju imaginaciju prema natrag u vremenu da bi pronašli slučajeve ugode ili boli kao osnovu za buduće djelovanje. Napredna osoba koristi imaginaciju za traženje istine bez obzira na ugodni ili bolni sadržaj i gleda naprijed u vremenu za planirane ili unaprijed predviđene rezultate.

Rastemo sukladno sposobnosti kontroliranja naše imaginacije; nemoćni smo sukladno stupnju kojim nas naša imaginacija nadzire.

Mnogo je napisano o »snazi volje«, ali tamo gdje su imaginacija i volja u sukobu, imaginacija nepobitno pobjeđuje. Zato je jedan od najvažnijih životnih zadataka vježbanje imaginacije tako da ona postane vjerni sluga volje umjesto njenog opasnog i greškama sklonog gospodara.

Lekcije koje se predočuju malo kasnije u ovom poglavlju omogućit će vam da uspostavite kontrolu nad svojom imaginacijom, da je rabite kao moćnog i iznimno vrijednog saveznika u provođenju plana za postizanje zdravlja i sreće.

Prvo morate jasno shvatiti da, iako je imaginacija blisko povezana sa sjećanjem, ona nije sjećanje. Ona je nešto više od toga. Ona je rekolekcija značenja upamćenih događaja u terminima ugode ili boli. O mozgu možemo razmišljati kao o fonografskom zapisu, a o osjetima vida, sluha, dodira, okusa i mirisa kao iglama koje zapisuju promjene utisaka na ploču. Svi ti zapisani dojmovi dolaze izvana. Kada bi ih pamćenje ponavljalo bez pratnje imaginacije - a njezino značenje za nas je ogromno - postalo bi bezosjećajno i bilo bi nalik stroju koji samo ponavlja statističke podatke. Međutim, imaginacija je na važan način povezana s tim činjenicama. Nekih događaja sjećamo se s ugodom, drugih s boli ili ponosom, ili pak žaljenjem.

Da smo ograničeni na ponavljanje starih zapisa sjećanja zajedno s njihovom imaginativnom pratnjom, bili bismo ograničeni u planiranju budućnosti poput drugih životinja. Kada ne bismo mogli promijeniti imaginativnu pozadinu starih sjećanja, bili bismo osuđeni da uvijek djelujemo na sličan način prema novim situacijama koje bi sa sobom nosile karakteristike starih situacija s kojima smo se već suočili. S obzirom da se nešto od starog nepobitno mora unositi u novo, jer budućnost je razvijanje prošlosti u obrnutom pravcu, naše bi djelovanje bilo poput djelovanja životinja i nikada ne bismo rasli duhovno.

Mi ne samo da možemo promijeniti imaginativnu pozadinu (popratne pojave) starih sjećanja, već uporabom imaginacije možemo napraviti novi zapis budućnosti: ZAPISIVANJE DOGAĐAJA KOJI ĆE  SE TEK DOGODITI.

To zapisivanje događaja koji se tek moraju dogoditi stvara naš put u budućnost. Ako su putovi duboko urezani i ukoliko se ne sukobljavaju s duboko utemeljenim putovima, oni će voditi »iglu« šio nam pokazuje i vodi nas kroz vrijeme - i naši planovi bit će ostvareni. Događaji koje smo odlučili zapisati, s popratnim pojavama koje smo unaprijed izabrali, dogodit će nam se u stvarnosti.

PRVA LEKCIJA

Prva lekcija u kontroliranju imaginacije je oslobađanje stare vezanosti za Instinktivni um; treba ga uvježbavati kao učinkovitog i dobrog slugu intelekta. Kao prvi korak trebamo poduzeti sljedeće: trebamo ga naučiti da stvori niz vizualnih dojmova koji će vezati sjećanje bez i najmanjih primjesa osjećaja ili najmanje emotivne pratnje.

Moramo shvatiti da je sposobnost imaginacije blisko povezana sa sjećanjem. Stoga, u stvaranju naše serije vizualnih slika moramo svakoj od njih dati imaginativni uzrok i imaginativnu posljedicu. Kasnije će se od vas tražiti da ponovno pozovete te slike u onakvom redoslijedu kakvog ste odredili.

U svom umu stvorite sliku o visokom, okomitom zidu koji vam ograničava vidokrug, kao i sliku uskog otvora u njegovom središtu. Učinite ovu sliku jasnom i živom što je više moguće. Promatrajte pukotine koje stvaraju blokovi stijena položeni jedan na drugi, smećkastu boju kamenih blokova i uspravnu crtu na zidu s obje strane uskog otvora.

Sada vizualizirajte pognutog, vremešnog čovjeka koji korača polaganim i otežanim koracima prema otvoru u zidu. Ima dugu snježnobijelu kosu i bijelu bradu koja doseže do njegovih koljena. Vrlo je slab.

Sada vizualizirajte živahno dijete staro oko 7 godina kako trči prema starom čovjeku. Prilazi mu s leđa, hvata ga za ruke i gura prema vratima u zidu. Starac se spotiče. Ljutito se okreće, ali dijete ga nastavlja gurati prema naprijed.

Zamislite da dolaze do vrata. Stari čovjek više ne želi da ga se gura naprijed. Ukopava se petama u zemlju i nastoji odgurnuti dijete. Ali dijete je vrlo odlučno i nastoji progurati čovjeka kroz vrata.

Vizualizirajte kako je stari čovjek sve iscrpljeniji i iscrpljeniji te kako konačno dopušta da ga se gurne kroz vrata. Ovu malu zgodu možete nazvati prošlost, sadašnjost i budućnost. Zid predstavlja sadašnjost; ono što se nalazi iza vrata je budućnost, a ono s ove strane zida je prošlost. Starac predstavlja »iskustvo«, a dijete »događaj ili opasan poduhvat«. Zajedno sa slikom pokušajte se sjetiti da je iskustvo, odvojeno od duha avanture, slabo, bojažljivo, neplodno i nenapredno, dok je duh poduhvata koji nije ograničen iskustvom brzoplet, ishitren i djetinjast. No ako njih dvoje zajedno prođu kroz vrata i uđu u budućnost, rezultat toga bit će velike stvari.

DRUGA LEKCIJA

Kratka novinska vijest iz dnevnih novina kazuje kako je u jednoj zemlji Latinske Amerike, gdje je sustav javnog prijevoza potpuno zakazao zbog nestašice goriva, ministar gospodarstva zagovarao nacionalnu kampanju putovanja autostopom. Rasrđen zbog nezainteresiranosti javnosti za svoje prijedloge, izišao je na ulicu kako bi sam autostopiranjem pružio primjer drugima. Dva sata stajao je s podignutim palcem na jednoj od najprometnijih ulica u gradu. Ali brojni vozači s praznim sjedalima u svojim automobilima okretali su pogled na drugu stranu. Neki su mu se rugali ili mu upućivali psovke.

Pokušajmo sada uobličiti ovu vijest u jednu opisnu i jasnu sliku.

Prvo, zamislite ministra gospodarstva kao krupnog, pompoznog mladog čovjeka s ljuto nakostriješenim brkovima. Drugo, zamislite kako samozadovoljno govori svojim kolegama, članovima svoje vlade, da je riješio problem javnog prijevoza. Treće, vizualizirajte ga kako održava konferenciju za tisak. Mentalno si predočite deset novinara kako brzo zapisuju u svoje notese dok dva fotoreportera čekaju pogodan trenutak za fotografiranje. Četvrto, vizualizirajte raznosača novina kako trči ulicom s novinama u kojima veliki naslov ističe: »Ministar preporuča autostopiranje«. Peto, zamislite čitatelje novina koji čitaju ostale vijesti, ignorirajući naslovnu. Šesto, stvorimo mentalnu sliku našeg malog ministra kako tapka i podiže ruku na rubu frekventne prometnice dok automobili prolaze pokraj njega; pokušajte svojom imaginacijom reproducirati prometnu buku, jednako kao i razne sudionike prometa; poslušajte zvukove automobilskih sirena kojima ga vozači pozdravljaju. Sedmo, vizualizirajte našeg ministra kako se pognute glave i polako vraća svojoj kući.

Nesumnjivo je doživljavanje ministra oštro i zajedljivo, jer je pomiješano s osjećajima; mržnja, prijezir, tuga, samosažaljenje i ljutnja vjerojatno imaju ulogu u donašanju osvetoljubivih represivnih mjera u njegovoj kampanji voljnog sudjelovanja. Ali vi koji vizualizirate činjenice konačno ćete razdvojiti osjećajni i osobni sadržaj. Odmah ćete shvatiti da ministar nije uspio u svojoj kampanji jer nije uzeo u obzir činjenicu da ljudi mijenjaju svoje dobro utemeljene navike samo onda kada su na to primorani nekom unutarnjom ili vanjskom neophodnošću.

Da je u obzir uzeo ovu činjenicu mogao je:

(1)          stvoriti »unutarnju sposobnost« pažljivim izgrađivanjem javne kampanje, dramatizirajući nužnost podjele mjesta;

(2)          izvođenjem pažljivo osmišljene i provedene odredbe kojom bi se ukinula vozačka dozvola onima koji u svojim automobilima imaju prazna mjesta, ali ih ne žele ustupiti. Na taj bi se način nametnula vanjska neophodnost.

Stoga možemo reći da je njegov osjećaj bio odgovoran za donašanje jedne grube, nepravedne mjere kojom je na sebe navukao mržnju ljudi. Ona je, s druge strane, djelovala na njegovu političku budućnost koja je pak mogla, u određenoj mjeri, djelovati na budućnost njegove zemlje. Zbog toga je nekontrolirana imaginacija vrlo opasna, a njezine posljedice mogu upropastiti čak i jedno životno razdoblje pažljivog izgrađivanja ili napora.

TREĆA LEKCIJA

Uzmite iz svojih novina neku kratku vijest i vizualizirajte je na isti način. Prvo, stvorite živu mentalnu sliku svakog od glavnih likova. Zatim vizualizirajte situacije u njihovom pravilnom poretku, onako kako je novinska vijest to predočila. Pažljivo od svake slike odvojite bilo kakav osjećaj; konačno, pokušajte shvatiti načelo koje je uzrokovalo da se događaji te vijesti dogode baš na takav način. Zapamtite, važna stvar je vježbati pretvaranje tiskanih riječi iz vašeg novinskog članka u niz živih »mentalnih filmova« koje možete prizvati kada god poželite. Vježbajte stvaranje tih malih »mentalnih filmova« od svega što pročitate. Bit ćete iznenađeni lakoćom kojom ćete ih moći prizvati i jasnoćom stvaranja jednog određenog, neemotivnog mišljenja o njima.

Počnite sa stvaranjem pregleda najvažnijih dnevnih događaja, formirajući svaki od njih u mali mentalni film, ukratko bilježeći značenje svakoga od njih. Svrha svega toga, naravno, je stvaranje jednog međuodnosa između vaše imaginacije i vašeg intelekta pod nadzorom vaše volje. To je dugotrajan posao. Međutim, počet ćete dobivati neke rezultate u obliku jasnijeg razmišljanja odmah nakon početka.

Mnogi su časopisi idealni za prakticiranje ovakve lekcije. Možete početi s prvom viješću i od nje načiniti mentalni film. Tada svakog narednog dana uzmite po jedan novi članak i učinite isto. Nakon što ste završili sa čitavim časopisom, počnite, ne gledajući ga, prizivati svaki »film« u svojim pojedinostima, otvarajući ga samo onda ako negdje zapnete.

Nakon što ste drugi put prošli časopis na ovaj način, zapišite u njega načelo koje ste naučili od svake novinske bilješke. Ispišite ta načela jezgrovito, slično ovdje napisanim načelima prve dvije lekcije: »Iskustvo lišeno duha avanture je slabo, bojažljivo, neplodno i nenapredno, dok je duh poduhvata koji nije ograničen iskustvom brzoplet, ishitren i djetinjast. Kada se to dvoje sjedine, mogu se očekivati veliki rezultati.« I ljudi mijenjaju svoje dobro utemeljene navike samo onda kada su na to primorani unutarnjom ili vanjskom potrebom. Glavna stvar je promatrati osjećaje. Ako ste uočili da se priklanjate jednoj stvari, dakle za ili protiv bilo koje osobe ili situacije u svom mentalnom filmu, i to prije negoli ste jasno preispitali svaku činjenicu oslanjajući se na intelekt, prekinite svoj film i počnite ispočetka. Sve dok je prisutan i najmanji trag predrasude ili osjećaja, možete biti sigurni da vaš Instinktivni um kvari vašu prosudbu.

Nakon jednomjesečnog prakticiranja ove vježbe i nakon napredovanja do točke kada možete mirno i bez strasti pregledati čak i najšokantnije događaje bez unošenja osjećaja te ih intelektualno razlučiti i pažljivo ispitati, počnite ovu metodu primjenjivati na sebe.

SAMOANALIZA

Prizivajte u sjećanje detalj za detaljem, bez osjećaja, bez najbolnijih životnih iskustava. Umjesto da vizualizirate sebe kao središnji lik svoje imaginacije, na svoje mjesto uvedite potpuno nepoznatog stranca. Prolazite kroz svaki događaj koji se odvija pred vašim mentalnim ekranom, potpuno odvojen od osjećaja, kao da se sve to događa nekom potpunom strancu, a ne vama. Tada pokušajte učiniti kao što je prikazano u drugoj vježbi i iz toga izvedite neku pouku.

Nastavite s vježbom samoanalize sve dok svako bolno iskustvo u vašoj memoriji ne bude raščlanjeno bez strasti i lišeno svog emotivnog sadržaja, i sve dok prava lekcija iskustva ne zamijeni stalnog bolnog pratitelja. Uspijete li u tomu, oduzet ćete svom Instinktivnom umu sve materijale koje koristi u stvaranju vaših shema ili obrazaca nesreće i nezadovoljstva. Uočit ćete kako novi polet i svjetlo duha nadomještaju staru mrzovolju i životne brige.

STVARANJE ŽELJE

Sljedeći korak u izvježbavanju vaše imaginacije je vježbanje umijeća stvaranja želje unutar vas samih. Prvo počnite s imaginacijom nekih prehrambenih artikala ili nekoliko vrsta hrane. Vizualizirajte ih sve dok ih ne vidite točno onako kako su poslužene. Zamislite njihovu aromu i pojačavajte je sve dok konačno ne povjerujete da je doista možete namirisati. Potom zamislite njihov okus; učinite ga tako stvarnim da vam se od njega počne lučiti slina. Potom zamislite drugu vrstu hrane, pa opet neku novu, i tako sve dok ne potaknete svoj apetit.

O želji ću više govoriti u sljedećem poglavlju. Ovo poglavlje završit ću sažetkom o onome što smo naučili prakticirajući vježbe vizualizacije.

Prvo - imaginacija se može staviti pod nadzor vašeg intelekta prakticiranjem vježbi imaginacije onako kako su one ovdje predočene.

Drugo — ako uspijete dovesti imaginaciju pod punu kontrolu, niste samo u velikoj mjeri dobili bitke iz prošlosti i oslobodili se bolnih ili ugodnih sjećanja koja ograničavaju vašu sposobnost sučeljavanja sa sadašnjošću, već ste i u velikoj mjeri dobili buduće bitke, jer vanjski događaji važni su za vas samo zbog vaše reakcije. Ako kontrolirate svoju imaginaciju, kontrolirat ćete i reakcije.

Treće - u vašem individualnom umu pohranjeni su milijuni bolnih i ugodnih sjećanja. Nemojte očekivati da ćete ih nadvladati u nekoliko dana ili čak tjedana. Ono što ćete dobiti svojom pobjedom vrijedno je dugotrajnog napora. Trebate vježbati vizualizaciju događaja neemotivno i kao dio vašeg svakodnevnog života - ugradite je u svoj misaoni mehanizam sve dok ne postane automatski proces.