9.          IMA LI SAI POKRET BUDUČNOST?

Sjajni su mladi Sai sljedbenici. Moj mladi sudrug pokazuje da ima jasne ideje, novu viziju svijeta i čovjeka, da se sa životom suočava svjestan vrijednosti koje sobom nosi. Mladi ne streme osobnom uspjehu, ne očekuju neke naročite nagrade u krilu Sai organizacije, nego ih pokreću zdravi principi i ona očekivanja u kojima ih je suvremeno društvo razočaralo. Vidjevši katastrofalnu propast institucija i prijašnje duhovne pokrete koji su često postojali samo jednu sezonu, okrenuli su se prema kolijevci drevne civilizacije koja je preživjela napredak tehnologije, održavajući tisuljćećima upaljenu baklju istinskog duhovnog traganja.

***Ono što me kod mladih najviše pogodilo je da se, za razliku od starijih sljedbenika, puno ne obaziru na tuđe mane, nego nastoje ispraviti svoje otkrivanjem one sveukupnosti koju stariji često zanemaruju.

Budućnost je na mladima i to ne zato jer se tako vrti kotač života po onoj filozofiji zamjene koja želi starijeg odgurnutog u korist mlađeg, nego zato jer oni u Sai Pokret ulaze čiste savjesti, čistog srca i sa vizijom jedinstva; i to zato jer su shvatili da život može  postati ugodan onda kada svatko  obavlja svoju dužnost temeljito, prišteđujući tako drugima suvišne patnje.

Prisutnost mladih u krilu Sai Pokreta je od kapitalne važnosti. Čini se da je Organizacija, slikovito rečeno, okužena dolaskom onih katolika, protestanata i muslimana koji još sobom nose težak teret uvjetovanosti i pritisaka, dogmi i umne uskogrudnosti, kojih se ne uspijevaju u potpunosti osloboditi, kao što se nisu uspjeli riješiti ni obreda i dogmatskog mentaliteta. Ako se čini da Sai Pokret danas određuju ljudi koji nisu uspjeli shvatiti suštinu Saijeve poruke ni potpuno se opredijeliti, on će ipak sutra biti čist predan mladima koji će ga preobraziti u školu za cjelokupno čovječanstvo.

„Ovo su dragocjene godine koje ne smiju biti izgubljene u začepljivanje rupa kroz koje dolazi do unutarnjeg i vanjskog zagađivanja” kaže jedan mladi francuz „Organizacija mora imati hrabrosti da odabere svoje članove kako bi izbjegla nesklad i unutarnje rascjepe koji su se dogodili u svim duhovnim Pokretima, od kršćanstva do budizma i islama. Sai Baba je to sedamdesetih i naglasio. Organizacija može, dok je Sai Baba živ, računati na sigurno vodstvo koje o svemu brine, no kad učitelj umre ona će ili već biti čvrsta ili će nestati. Danas je Sai Baba taj koji vodi igru i stavlja tempirane bombe u ruke najneodgovornijih kako bi shvatili da eksploziv treba baciti u rijeku a ne držati ga u ruci dok ne eksplodira”.

Razmišljanje je pravilno. Mladi se uspravljaju usred ostataka jedne propale kulture, no sačuvali su one životne sokove koji su, čini se, presahnuli kod starijih koji su se vremenom pomirili sa sramnom sudbinom koju su im određivali špekulanti, lopovi i štetočine koji su i unutar društva i u religijskim Pokretima tražili samo prostor i moć.

Vjerojatno su i prvi sljedbenici Isusa i Muhameda bili bijednici, bogalji, promašeni, ludi, stari i oni sa ruba društva koji su u njima našli sigurno sklonište. Potom su došli mladi i intelektualci i Pokret je planuo, šireći se prema četiri odredišne točke. Siromašni su pronijeli veselu vijest, no samo su mladi znali potaknuti na nicanje sjeme učenja posijano po pustinjskom pijesku.