JESTE LI KADA propustili priliku jer ste se bojali pogreške? Koliko ste si puta postavili ograničenja jer ste se možda pribojavali da ćete »ispasti glupi« pred obitelji, prijateljima ili kolegama? Takvo iskustvo doživjeli smo svi. Što brže naučimo konstruktivno se suočavati s takvim
strahovima i brigama, to će nam život postati plodonosniji. »Tko rijetko griješi, rijetko će nešto otkriti«.

Iako pogreške mogu izazvati stres i bol, takvo iskustvo može poslužiti i kao izvrstan izvor razvoja i učenja. Neki puta više učimo iz pogreške nego iz formalnih oblika učenja. »Metoda pokušaja i pogrešaka
« često služi kao izvrstan učitelj koji nam omogućuje da ocijenimo pogrešne postupke. Na taj način stječemo bolju svijest o postupku i o tome što daje, a što ne daje željene rezultate.

Uvijek možemo potražiti najbolje i najpraktičnije rješenje, pa zatim krenuti dalje. Razmišljajte s mnogo samopouzdanja. Briga ili neprimjerena zabrinutost u vezi s nečim što može izgledati kao pogreška
obično ne daje pozitivne rezultate. Do spoznaja obično ne dolazi odjednom. Pozitivan stav udružite s idejama povezanima s mogućnostima.
Hrabrost i usmjerenost crpite iz ovih riječi u časopisu
Guideposts: »Tuga gleda unatrag, briga gleda uokolo, a samo vjera gleda gore!«

Život je zanimljiv i poticajan u mjeri u kojoj samima sebi omogućujemo otkrića. Napredak obilježen srećom ima i razdoblja u kojima čovjek nazaduje: uzmicanjem
za korak-dva skakač dobiva krila.— Sa'ib iz Tabriza
Voli istinu, ali praštaj grešku.— Voltaire

Od primjene razuma i pokusa razbježale
su se pogreške.— Thomas Jefferson

Istraživanje novih granica misli, osjećaja i djelovanja povremeno će tražiti da se postavimo u drukčije okruženje ili okolnosti. Možda i jest lako griješiti na nepoznatome teritoriju. No ako se bojimo pogrešaka, moguće je da činimo najveću pogrešku uopće! To ne znači da možemo
odbaciti mudrost, prosuđivanje i procjene. Kada smo predani razvoju, možemo se služiti pomagalima istraživanja, slušanja onih koje poštujemo i traženja smjera posredstvom molitve.

Književnost je prepuna priča o ljudima koji su griješili, učili na vlastitim greškama i nastavljali dalje. Albert Einstein u osnovnoj je školi bio loš i neuspješan učenik, te je prvi put pao na prijemnome ispitu na sveučilištu u Ziirichu. Ipak, na koncu je nadvladao te prepreke i postao jednim od najvećih znanstvenika u povijesti. Henry Ford
zaboravio je u prvi proizvedeni auto ugraditi brzinu za vožnju unatrag.
A zatim se 1957. hvalio automobilom desetljeća. Bio je to Edsel, poznat po vratima koja se ne zatvaraju, poklopcem koji se ne otvara, bojom koja se ljušti, sirenom koja se često zaglavi, te glasom koji ga prati toliko da ga je nemoguće prodati nekom drugom. Međutim,
Ford je nakon toga postizao samo izvrsne rezultate. Paul Ehrlich, njemački bakteriolog, nije bio dobar učenik i imao je problema s testovima i ispitima. Ali je bio nadaren za rad s mikroskopom i ta ga je sposobnost izvlačila do konca školovanja. Ehrlich je na koncu svoj dar upotrijebio za razvoj kemoterapije, a 1908. dobio je Nobelovu nagradu
za medicinu.

Uvijek ću rado uzeti zrelu i plodonosnu pogrešku, prepunu sjemenja, plod koji puca od vlastitih ispravaka.— Vilfredo Pareto

Kako reagiramo kad netko načini pogrešku koja utječe na nas?
Na primjer, kako se osjećate kada vam blagajnica previše zaračuna, kada poštanski ured zagubi pošiljku ili kada vam mehaničar potpuno ne riješi problem na automobilu? Hoćete li se uzrujati i kritizirati ili ćete naučiti prema tuđim se pogreškama odnositi strpljivo i s razumijevanjem?
Možemo li reagirati na tuđe pogreške onako kako bismo
željeli da oni reagiraju na naše pogreške? Je li važno znati da se u svemu računa samo trud? Pogreške iz prošlosti u budućnosti se često pretvaraju u uspjeh. Pogreška je dokaz da je netko nešto pokušao!
Možemo se koriti zbog vlastitih pogrešaka ili te pogreške možemo upotrijebiti kao odskočne daske za dosezanje novih zamisli koje inače
ne bismo otkrili.

*