HODOČAŠĆE U MEKU

   Sufijski mistik Al Halađ Mansur želio je poći na hodočašće u Meku. Ali bio je siromašan, i nije mu bilo lako skucati novac za put. Ne libeći se nikakva posla, uspio je nakon tri godine skupiti svotu dovoljnu za troškove putovanja i boravka u svetomu mjestu. U njegovu su gradu svi znali kako je teško zaradio potreban novac, pa su ga svečasno i s radošću pratili do gradskih vrata, gdje mu zaželješe sretan put.

   Laka koraka Mansur se uputio cestom na jug.

   Ne prođe dugo, a on stiže do raskršća. Tamo je, uz rub ceste, raslo hladovito stablo. Podno stabla sjedio je neki starac. Mansur ga upita:

   "Koji od ovih putova vodi u Meku"?

   Starac tek reče: "Priđi"!

   Način na koji je to rekao bio je neobičan i neodoljiv. Mansur je naprosto morao prići starcu. A ovaj tada izjavi:

   "Nijedan".

   "Kako"? zapanji se Mansur. "Rekoše mi oni, koji su već ovuda išli"...

   Starac ga prekide:

   "Nijedan od ovih putova ne vodi za tebe u Meku! Ako ti je do hodočašća, to je nešto drugo. U tomu slučaju ne moraš nigdje ići. Stigao si! Hajde, stavi sav svoj novac i sve što imaš, ovdje, preda me".

   I opet je to starac tako izgovorio, da ga je Mansur morao poslušati. No ipak je časak krzmao, sjetivši se da je tri godine mukotrpno radio, kako bi došao do novaca. Pogledavši u oči starcu, osjetio je da je novac pred tim pogledom izgubio uobičajenu vrijednost. Zapravo, osjetio je da je već stigao u Meku. A starac se glasno nasmija i reče:

   "Da, dobro si vidio: stigao si u Meku! Stavi sad novac preda me, sve do zadnjega novčića".

   Mansur tako i učini.

   "Hodočašće sad može početi", nastavi starac. "Pođi krugohodom  oko mene sedam puta.Upravo onako kako muslimani obilaze sveti kamen u Meki - ophodnja se vrši sedam puta. Započni, hajde, svoje hodočašće! A ja ti obećajem da ćeš stići u Meku".

   Ne čudeći se više ničemu, Mansur krene u posvetni obilazak starca. Hodajući,osjećao se neopisivo blažen i spokojan. Prestao je brojiti ophode, počeo se smijati i pjevati, te je na kraju i zaplesao.

   "To je to"! kliknu starac. "To je tvoje hodočašće, to je tvoj put k Bogu. Sada možeš krenuti kuda te volja, svako će ti mjesto biti Meka. I ne zaboravi da tvoja pjesma i ples, kao i tvoje putovanje, moraju u prvomu redu živjeti unutar tebe".

   Mansur se vratio u grad. Svi se zgranuše. Zaput do Meke u ono se vrijeme  htjelo četiri do šest mjeseci. A Mansur se vratioza nekoliko minuta.

   "Što se dogodilo"? stade ih vika. "Zašto si odusatao"?

   Mansur im reče:

   "Meka mi je došla ususret na prvomu raskršću, i ja sam joj predao sav svoj novac. Obavio sam sedam posvetnih ophodnji oko starca, i on mi je rekao: "Hodočašće počinje kad se predaš". Kada sam pogledao u njegove oči, znao sam da sam stigao, i bio sam radostan".

   Ostali povikaše:

   "Oh, ti jadna budalo! Netko te nasamario"!

   I u gradu su otada Mansura proglasili umno poremećenim.

(Arapska priča sufijske baštine, prevela i prepričala V. K.)

PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić

  --------------