23. POGLAVLJE
HITLER POSEŽE ZA
LONGINUSOVIM KOPLJEM
Zvono u kraljevskoj kapeli habsburških careva zvonilo je da bi svečano najavilo aneksiju Austrije i njezino pripojenje Trećem Reichu. Ring je bio pretrpan ljudima, a cijelom ulicom uzduž Ringa s obje su se strane tiskale mase da bi njemačkom Führern poželjele dobrodošlicu u Beč, glavni grad njegova zavičaja.
Probrane trupe iz Keitelova 8. armijskog korpusa i tenkovi slavne tenkovske divizije "Guderian" što je dva dana ranije pregazila austrijsku granicu, postrojili su se ispred velike tribine nalazeći se neposredno pred starim Hofburgom. Svi su sada iščekivali dolazak čovjeka "koji se nekada skitao ulicama toga grada, ali je u međuvremenu prigrabio vlast koju su nekada posjedovali hohenzollernski kraljevi i koji je sada preuzeo i vlast habsburških careva".
85Adolf Hitler prešao je granicu i kroz zastavama ukrašena mjesta odvezao se u Linz, gdje je nekada stanovao i pohađao školu. U Linzu je čekao da mu Reichsführer SS-a potvrdi kako je uspio njegov brižljivo promišljen plan o zapljeni Longinusovog koplja te da je sada u Hofburgu pod paskom odabrane jedinice jurišnih trupa.
Sada se malo smirio njegov strah da bi mu taj talisman značajan za povijest svijeta u posljednjem trenutku netko mogao preoteti, kao što se to bilo dogodilo i Napoleonu. Usprkos tomu, plašio se atentata kakvoga je nekada, pred habsburškim ljetnim dvorcem, na francuskog cara htio izvesti Friedrich Staps, te je ulazak u Beč odgodio za još jedan dan kako bi se mogle poduzeti dodatne mjere za njegovu zaštitu. Dok su se sve vi-
85
William L. Shirer: Uspon i pad Trećeg Reicha.še podizali valovi oduševljenja zbog Hitlerova neočekivanog proklamiranja totalnog pripojenja, SS je tragao za tisućama poznatih i potencijalnih protivnika nacizma. Za to vrijeme Hitler se odvezao u Leonding, kako bi položio vijenac na grob svoje majke.
Nije teško zamisliti osjećaje gorčine i mržnje što su obuzeli Hitlerovo srce kada se prisjetio siromaštva i osamljenosti svoje majke, koja je kao udovica preminula u Linzu, a i vlastitih godina gladi što ih je nakon njene smrti poput izopćenika proveo u Beču.
"Budite uvjereni da taj grad u mojim očima predstavlja biser - želim mu dati okvir koji će ga biti dostojan", obratio se Hitler nedugo potom gradonačelniku Beča. Ali ništa nije moglo biti udaljenije od istine.
86 Odlučio je da stari carski grad sroza na status provincijskog grada, a da samu Austriju pretvori u beznačajan njemački satelit. Narod "koji ga je odbio i osudio na kukavno gladovanje na ulici" morao je platiti cijenu za svoju zabludu.Dok su Hitlera vozili ulicom uzduž Ringa, a odande na Heldenplatz, prema tribini pred Hofburgom, bučno slavlje masa poraslo je gotovo do delirija. Ta kako su stanovnici Beča mogli znati da je ekstatični pobjednički izraz na Hitlerovu licu istovremeno obećavao ekstatičnu osvetu!
Blasfemični duh Friedricha Nietzschea mora da se prevrtao od oduševljenja kada je Adolf Hitler svojim novim i lakovjernim podanicima putem radija objavio najveću laž svoga života: "Osjećao sam kako me pozvala providnost. U tri dana Gospodin ih je potukao (Miklas, Schuschnigg i ostali koji su se drznuli suprotstaviti mu se). A meni je na dan izdaje pripala milost da svoj zavičaj smijem sjediniti s Reichom. Želim Mu zahvaliti što mi je omogućio vratiti se u moj zavičaj, kako bih vas sada preveo u Njemački Reich. Sutra će svaki Nijemac spoznati važnost toga časa i pun poniznosti poklonit će se pred Svemogućim, koji nam je u nekoliko tjedana podario takvo čudo."
8786
Hitler je na stanovnike Beča prosuo gomile žuči. "Beč nikada nije trebao biti primljen u Velikonjemačko carstvo", kazao je Hitler, koji nikada nije volio Beč.Njegovi su mu se stanovnici gadili. (Iskaz svjedoka Baldura von Schiracha, gaulajtera Beča, pred Nürnberškim tribunalom.)
87
"Sveprisutni Papen, koji je iz Berlina doletio u Beč kako bi nazočio svečanostima, Hitlera je našao na tribini nasuprot Hofburgu u stanju koje se, kako piše Papen, ne bi moglo opisati drugačije nego ekstatičnim. Ali ispod ekstaze - a da površni Von Papen to nije ni primijetio - u Hitleru mora da je gorio plamen osvete:Nakon što je "Der Führer" obavio smotru postrojenih redova austrijskog SS-a i dao svoje odobrenje za osnivanje novog puka SS-a, Adolf Hitler odbio je poziv na veliku kružnu vožnju gradom u kojem je nekada životario u nekom prenoćištu. Napustio je Ring i zaputio se izravno u Hotel Imperial, gdje ga je čekao najluksuzniji apartman grada. Ondje se trebalo održati primanje sa zaključnom zakuskom, no Hitler je otkazao, jer još se uvijek plašio da bi na njega mogao biti izvršen atentat, te je ostao u zaštiti svoje najuže pratnje.
Bilo je kasno poslije ponoći kada je u pratnji Heinricha Himmlera napustio hotel, kako bi obavio dugo žuđeni posjet svjetovnoj riznici i konačno Koplje sudbine uzeo u svoj posjed.
U Hofburgu su čekali Wolfram von Sievers, šef okultnog ureda nacista, bojnik Walter Buch, stručnjak za pravna pitanja, šef USCHLA, te Ernst Kaltenbrunner kao vođa austrijskog SS-a. Sva trojica su, zajedno sa sigurnosnom policijom88 Reinhardta Heydricha, igrala posebnu ulogu pri osiguravanju Koplja.
Von Sievers, koji je bio odgovoran Himmleru za znanstveno istraživanje povijesnih zbivanja oko Svetog koplja, već je danima prije aneksije došao u Beč kako bio poduzeo mjere da talisman moći ne bude udaljen iz grada. O cijelom osoblju Hofburga, bio to direktor, arhivar ili obični čuvar, izrađena su povjerljiva izvješća.
Kada su njemačke trupe preko granice počele ulaziti u Austriju, predsjednik Miklas izdao je zapovijed da se središte grada hermetički zatvori i da policija zauzme sve vladine zgrade, uključujući i Hofburg. No, kada je policija stigla pred Hofburg, ondje su se već bili postrojili gusti redovi u crno odjevenih i do zuba naoružanih članova SS-a, koji su, čini se, čvrsto odlučili ne trpjeti nikakvo miješanje. Nevjerni službenici nacistima su izručili ključeve riznice. Ernst Kaltenbrunner osobno se pojavio na poprištu i izdao zapovijed da se ni u kom slučaju ne pokoravaju naredbama policije, te da u nuždi otvore paljbu. Kao vjerojatno u svakom gradu i selu u cijeloj Austriji, policija je popustila pred nacistima, jer oni su očito bili na najboljem putu da preuzmu potpunu kontrolu vlasti.
mržnje prema gradu koji ga je u njegovoj mladosti odbacio i kojeg je on od sveg srca prezirao. To bi djelomično mogao biti razlog što je njegov boravak u gradu bio toliko kratak." (William L. Shirer:
Uspon i pad Trećeg Reicha) 88 Organizacija koja je ujedinjavala Gestapo i kriminalnu policiju.Bojnik Walter Buch, svekar Martina Bormanna i šef Vrhovnog suda partije bili su na licu mjesta kako bi nadzirali legalno preuzimanje carskog nakita, dragocjenih simbola staroga njemačkog carstva, među kojima se nalazilo i Sveto koplje. Njemu je dodijeljen zadatak da Longinusovo koplje preko njemačke granice vrati natrag u Nürnberg. No, Walter Buch, okultist, odgovoran za razbijanje slobodnog zidarstva u Trećem Reichu, za obavljanje svog zadatka nije imao samo službeni interes. On je, naime, bio upućen u Hitlerove tajne i vizije što su se odnosile na taj talisman, toliko značajan za povijest svijeta.
Hitler je u riznicu ušao zajedno s Heinrichom Himmlerom, dok su Kaltenbrunner, Von Sievers i Walter Buch čekali vani s Hitlerovim pobočnikom i njegovim osobnim tjelohraniteljem. Nedugo potom, uskim stubištem što je vodilo do riznice Himmler se, ostavljajući Führera samog, vratio natrag k ostalima. Nema ni najmanjih naznaka o tom što se dogodilo tijekom tih bremenitih trenutaka što ih je Hitler proveo sam s talismanom, kojeg se konačno uspio dočepati.
Iako je Longinusovo koplje, kako smo već opisali, utjecalo na cjelokupan Hitlerov život i predstavljalo ključ njegova munjevitog uspjeha, bilo je prošlo više od četvrt stoljeća otkako ga je posljednji put vidio, i gotovo trideset godina da mu se prvi puta divio i čuo jedinstvenu legendu o njemu.
Ma što Hitler tom prilikom vidio svojim duhovnim očima, trenutke u kojima je sam stajao pred starim oružjem moramo promatrati kao najkritičnije trenutke dvadesetog stoljeća, prije nego što će se 1945. koplja domoći Amerikanci, koji će nakon ispuštanja atomskih bombi nad Hirošimom i Nagasakijem otvoriti jedno novo doba.
Engleska, francuska, ruska i čehoslovačka vlada nisu maknule niti prstom da bi spriječile pripojenje Austrije, jer su taj korak držale prirodnim i neizbježnim ujedinjenjem dvaju njemačkih naroda, koji su dijelili isto naslijeđe, isti jezik i kulturu.
Samo usamljeni glas Winstona Churchilla upozoravao je da bi posljedica Hitlerova ulaska u Beč mogla izazvati presudno narušavanje europske ravnoteže, što bi moglo uroditi novim svjetskim ratom. Winston Churchill, koji je posredstvom Waltera Steina primio podrobne informacije o živom zanimanju Adolfa Hitlera za legendu vezanu uz za svjetsku povijest tako važno carsko koplje u Hofburgu, nije imao nikakvih iluzija o planovima nacističkog vođe glede osvajanja svijeta.U Churchillovim očima "zauzimanje Beča, stoljećima smatranog vratima istočne Europe, njemačku je vojsku dovelo na mađarsku granicu, a time i na prag Balkana".
89Hitler je Trećem Reichu pribavio sedam do osam milijuna više stanovnika.
Sada je dobio zajedničku granicu s Italijom, kao oslonac osovini Berlin-Rim. Njegove armije zatvarale su Čehoslovačku s triju strana i Churchill je s pravom tvrdio da će sljedeći korak biti likvidacija Čehoslovačke.
I više od toga: Hitler je svojom riskantnom političkom igrom na sve ili ništa otkrio da se Engleska, Francuska i Rusija plaše oružanog sukoba i da svi njihovi naizgled tako dobro promišljeni planovi za zauzdavanje njegovih teritorijalnih pretenzija nisu bili ništa doli isprazne prijetnje.
Ta noć u povijest Beča ući će kao "Noć terora" ili "Noć osvete". Na Hitlerovu osobnu zapovijed u Hotelu Imperial odaslan je poziv na strašan pogrom protiv brojnog, dobrostojećeg i utjecajnog židovskog stanovništva i tijekom sljedećih dana uhapšeno je 70.000 Židova. Na ulicama su se odvijale toliko sadističke i brutalne scene da su mnogi Židovi pobjegliu Njemačku kako bi ondje potražili zaštitu. Na sjevernoj obali Dunava uspostavljen je novi KZ, koji će jezivu slavu steći pod imenom Mauthausen.
Ovdje su službeni popisi za egzekuciju bili još duži nego u bilo kojem drugom logoru unutar granica Reicha. Reinhardt Heydrich nije dugo čekao nego je uspostavio živu trgovinu: "Ured za židovsku emigraciju". Kasnije, pod vodstvom Karla Eichmanna, uredu su dodijeljeni novi poslovi.
Umjesto da bogatim Židovima prodaje dozvole za izlazak iz zemlje i za to uzima njihov ovozemaljski imetak, sada je organizirao masovne deportacije u plinske komore logora smrti. Na Nürnberškim je procesima dobiveno priznanje da je odluka za ostvarivanje planova o "konačnom rješenju" donesena u noći što je uslijedila Hitlerovom trijumfalnom ulasku u Beč.
Došlo je vrijeme u kojem se moglo odustati od licemjerja i političkog lukavstva. Od sada će Hitler, da bi ostvario svoj krajnji cilj - osvajanje svijeta - udarati otvoreno.
Ovoga puta, za razliku od njegovih prijašnjih posjeta riznici, nije bilo čuvara ili ostalih službenika koji bi s nepovjerenjem promatrali odrpanog skitnicu. Nasljednik habsburških careva mogao je bespogovorno s izblijedjelog crvenog brokatnog jastuka iz staklene vitrine koja ga je štiti-
89
Alan Bullock: Hitler. Studija o tiraniji.la uzeti staro oružje. Vjerojatno je talisman moći neko vrijeme držao u svojim rukama, gladeći hladan, potamnjeli metal željeznog šiljka kojim je nekoć proboden Isus Krist.
Sigurno je to bio prizor koji se ne bi bio usudio odglumiti čak ni genijalni glumac bizarnog, Charlie Chaplin!
Pritom je događaj, gledajući izvana, bio toliko smiješan i nevjerojatan da je to teško povjerovati! A ipak je to bilo toliko u znaku zlih sila da će pokrenuti najveću katastrofu što ju je svijet ikada doživio. Bio je to događaj koji je zapalio prve iskre nemilosrdne "Volje za vlašću", koja će uskoro u obliku uništavajuće vatrene oluje protutnjati nad ruševinama Europe.
Nevidljiv savez sa silama zla, koji će dovesti do đavolskog terorističkog režima i hladnokrvnog klanja, čija je primitivna okrutnost i bestijalnost nadmašila sve što je svijet od tiranije i ugnjetavanja ikad doživio.
bglavac
edin.kecanovic
