HIJERATIČKE MASKE

Da sam postao ženom, strasno bih i s ljubavlju

pripravljao jelo. Uvjeren sam da bi moji sendviči bili

nadaleko čuveni jer oblike i harmoniju boja limuna,

lososa, sardine, šunke, jaja i peršina nitko ne bi znao

uskladiti s toliko častoljublja i s toliko domišljatosti.

Pladanj što bih ga pripravio za popodnevni čaj bio bi

ljepši od onoga što bi ga Ruysdael umio naslikati. Boce

kompota, šećer, krupica i tarana stajali bi mi u ostavi

poredani kao vojnici ili nanizane balerine. Moj ormar s

bijelim rubljem bio bi racionalan i egzaktan poput

biblioteke.

Ovako, pošto sam muškarac, ovu strasnu pedanteriju

volim iživljavati u pripremanju tablica. Moja je

predrasuda da red nije samo lijep već i koristan. Red je za

mene kada sve stoji na svom mjestu. Na taj sam način

načinio i tablicu s planetarna, brojevima, tekućinama i

bojama. Pokušao sam staviti vino na ono mjesto koje mu

u stvarnosti pripada. Ali to je mjesto tek trebalo odrediti.

Pedanti su ljudi koji su suludo obuzeti kutijama i

škatuljicama te su mnoge dane kadri provesti u njihovu

neprestanom raspoređivanju, po veličini, boji i obliku,

da bi ih zatim ponovo grupirali već prema tome jesu li od

drveta, kovine ili papira, sve dok na koncu ne pronađu

savršeno zadovoljavajući sustav. Ovaj red, naravno, kao

što već rekoh, nema samo estetičko značenje, već mu je i

intelektualno-ekonomski značaj zaista velik (tu riječ,

intelektualno-ekonomski, nisam napisao za obrazovanog

čitatelja već za račun scijentifista).

Red, kažem, nije potpuno besmislen. Ne samo zato što

mu svi mi ljudi imamo običaj pridavati naročitu važnost.

To je zasad drugorazredno. Ono na što bih želio

upozoriti jest sljedeće: prema nauku sakralne znanosti,

ovoj je strastvenoj pedanteriji znak i planeta upravo

Satum, o kojemu je maloprije bilo riječi. Gospodar onog

razdoblja kada je svaka stvar i biće bilo na svom mjestu,

pa se zato živjelo u neporemećenom blagostanju.

Krivo sam rekao. Zlatno doba nije povijesno razdoblje

nego stanje, i zato opstoji u svim vremenima; jedino

ovisi o tome postoji li netko tko će ga oživotvoriti.

Satum je simbol velikog praiskonskog rajskog poretka.

Zato se ta planeta veže s brojem tri koji je broj mjere.

Također i s vinom, koje izdiže čovjeka iz ovog poremećenog

svijeta, da bi ga se ponovo smjestilo u stanje

zlatnog doba.

Ostale planete iz tablice, brojevi, tekućine, tonovi,

boje i kovine - također su simboli. Ovaj sveukupni

prikaz nije ništa drugo doli egzaktno stvoreni svijet,

poput kataloga ili ormara s bijelim rubljem. Red je ključ

svijeta, kaže Satumom obuzeti strastveni pedant. Ako

dovedem stvari u red, ako sve bude na svom mjestu,

uspostavit će se smisao svijeta. Svaka filozofija jest pokušaj

uspostave smisla. A onda se događa nešto posve

neobično. Da, posve neobično: iz svega ovoga, naime,

slijedi da većina stvari koje nam izgledaju različitim na

koncu postaju privid. Sve je jedno. Hen panta einai, kaže

Heraklit. Jedino što nam se one, ovako razbacane, čine

različitim. Zapravo je svaka stvar druga i drukčija pojava

onoga Jednog. Maska. Sve što mogu vidjeti i čuti,

pojesti i popiti, zamisliti i uhvatiti, sve to, baš sve je

hijeratička maska onog jedinstvenog Jednog. Ton c ista

je onakva maska kao i dim duhana, pjesma je isto takva

maska kao i olovo, krv, četvrtak ili žuto. Čija maska?

Tko je taj Jedan? Boehme kaže da đavao nema lica već

krinke.

I time biva izrečena osnovna misao filozofije vina. što

je vino? Hijeratička maska. Nešto što je iza. Nešto što

posjeduje neograničen broj maski, i istodobno živi iza

maske Merkura, zlata, tona / i crvene boje, što je u istom

času knjiga, govor, smijeh žene, naočale ili pečena

patka.

Iz ovog, naravno, slijedi nešto posve drugo, i zbog

daljnjeg je razumijevanja to potrebno naznačiti. Ako je

konačno hen panta einai, odnosno sve je jedno, znači da se

sve nalazi u svemu. U krvi postoji nedjelja i zlato i ton e.

To je onda takva ljestvica u kojoj, kada zazvuči bilo koji

ton, cjelokupni se glasovni sustav oglasi harmoničnije i

snažnije ovisno o srodnosti tonova, raspršenijim ili

prikrivenijim načinom, ili kao poluton ili podglas, i svi

zvukovi odjednom počnu pjevati.