8.      GURU I POTREBA ZA NJIM

Duhovni vodič zove se Guru. Svaki muškarac ili žena ne može zauzeti to odgovorno mjesto. Jedan običan čovjek ili propovjednik (svećenik) bez duhovnih postignuća ne može zauzeti to uzvišeno mjesto i odgovornost. To bi bila igra sa životom i smrću. Kada bi osoba bez adekvatnih kvalifikacija preuzela na sebe ulogu Gurua, tada bi to bilo kao kad bi od rođenja slijep čovjek vodio druge slijepce. Svi bi pali u jamu i skončali karijeru. Samo muškarac ili žena koji su postigli Nirvikalpa Samadhi ili Savikalpa Samadhi (realizaciju Boga bez i sa formom) su osposobljeni da zauzmu mjesto Gurua, da imaju učenike i da ih sigurno vode Duhovnim putem. U današnje vrijeme mnogi ljudi uzimaju ulogu Gurua bez adekvatnih kvalifikacija. To je postala profesija.

Pravi Guru nema osobne koristi od učenika, već iz čiste samilosti prema postojećem čovječanstvu On uzima breme svojih učenika pokazujući im put do realizacije Boga. Učenik je taj koji treba platiti velik dug Guru-u, a ne Guru učeniku. Imajući to u vidu, nema demokracije na Duhovnom području. Bilo bi pogrešno da je ima. Duhovni put je vrlo suptilan i zamršen te potpuno ovisi o iskustvu Gurua. Ako učenik slijedi svoju ćud i tako radi, nikad ne može postići napredak već se samo susreće s nesrećama. Učenik mora imati intenzivnu Ljubav i Vjeru u Gurua i slijediti Njegove instrukcije pod svaku cijenu. Oko dvanaest godina unatrag, jedan diplomirani učenik želio je doći k meni u Rishikesh i podvrći se Duhovnom treningu. Dozvolio sam mu. Napustio je Kalkutu (koja je 1000 milja udaljena od Rishikesha) i krenuo za Rishikesh te je na pola puta promijenio odluku. Umjesto da dođe u Rishikesh, ostao je u Benaresu i sam je uzeo ulogu Gurua te počeo s intenzivnom Sadhanom na vrlo krivi način. Rezultat toga je bio da se za tjedan – dva našao na samrtničkoj postelji. Njegovi su ga ljudi odveli natrag u Kalkutu u bolnicu, ali doktori mu više nisu mogli pomoći. Nakon tog neuspjeha, mladić više nije imao hrabrosti da mi piše, a također je bio i vrlo posramljen. Jedan je od njegovih prijatelja bio moj učenik, pisao je moleći za oproštaj i pomoć u ime svog prijatelja. Dao sam neke savjete i promjenu u ishrani što je mladića iscijelilo. Postoji i drugi slučaj u Danskoj. Mladi čovjek slijedio je knjige bez Gurua. Mislio je da više nikad neće saviti svoja koljena pred Guruom te da se Sadhana može prakticirati i bez Gurua. Tako je s punim zamahom krenuo s vježbanjem viših oblika Pranayame. Rezultat je bilo ludilo. Morala

je intervenirati i policija te silom odvesti mladića u ludnicu. Poslije su mi njegova majka i neki moji učenici pisali moleći za pomoć. Morao sam i njemu pomoći. Pored ovih, postoji mnogo drugih slučajeva iste vrste. Iznio sam ova dva slučaja samo da ukažem na opasnost koja se javlja kada osoba postane egoistična.

Navest ću još jedan primjer da ukažem na opasnost koja se javlja kod učenika kada je pod vodstvom lažnog Gurua. Mi nikad ne dopuštamo svojim učenicima da se služe natprirodnim moćima. Služiti se tim moćima znači igrati se vlastitim životom. U našem primjeru, Guru kaže svom učeniku da upotrijebi Siddhi-je (natprirodne moći) za iscjeljenje bolesnika. Učenik je bio liječnik i slobodno se služio Siddhi-jem u liječenju pacijenata. Stekao je ime, slavu i novac. Ali to nije dugo potrajalo. Vrlo brzo se morao suočiti s vrlo ozbiljnom reakcijom koja je za njega bila prejaka. Imao je vlastitu kliniku. Jednoga dana kada je reakcija bila na svom vrhuncu, naš liječnik je otišao u svoju kliniku s punim revolverom te tamo ubio tri svoja pacijenta, a zadnji metak je sačuvao za sebe te tako završio svoj život. Tako vidimo da ne mogu svi postati Gurui i ako to netko pokuša bez određenih kvalifikacija, on čini veliku štetu. Zaista, Guru ima velike odgovornosti. Učenik koji želi vlastiti duhovni napredak treba biti zahvalan, napustiti ego te se ozbiljno dati na posao prema uputama svog Gurua. Biti egoističan te se protiviti Guru-u, značilo bi duhovnu propast učenika. To je sasvim sigurno i izvjesno, već smo vidjeli i mnoge slučajeve te vrste.

Je li svakome potreban Guru da bi postigao najvišu vrstu Samadhija? Ne. Postoje neke iznimke i u ovom pravilu. Ima ljudi koji su naporno radili u svojim prošlim životima, došli do visokog stupnja duhovne evolucije, a tada ih je zaustavila smrt. Takvi ljudi stječu dobro rođenje u plemenitoj obitelji kao i povoljnu okolinu. Ti ljudi već od rođenja znaju svoju Poruku i put te nastavljaju posao nedovršen u prošlim životima. Takvi ljudi nemaju potrebu za Guruom. Broj takvih ljudi je vrlo malen i oni su zaista rijetkost. Međutim, kod prosječnih ljudi, postoji velika potreba za Guruom.