Grijesi imaju i dobre posljedice

Subverzivna strana poretka

Tko remeti poredak? Sve što je vezano za ratna događanja, kad je netko postao počinitelj? Ili na razini morala: homoseksualci, vanbračna djeca, djeca koja se prešute, odbace ili poturaju drugome?Jesu li to iznimke? Ovo pitam iz sljedećeg razloga: ako kažemo da su ova pravila neovisna od društvenih uvjerenja o moralu, onda u tome ima nečeg subverzivnog. Onda ovakav duhovni poredak može biti u suprotnosti s društvenom konvencijom.

Da, može. Ako se bavimo ovom vrstom rada, pokazuje se da oni koji su isključeni moraju biti rehabilitirani. Na primjer, žena s petoro vanbračne djece od pet različitih očeva. Zbog nje su neki možda u moralnom smislu ogorčeni, ali ono što moralisti ne mogu tako lako razumjeti je da grijesi često imaju i dobre posljedice - na primjer ovo petoro djece. Ako se postavi konstelacija ove žene, onda bi se vidjelo da ona posjeduje posebnu snagu, koju oni koji je osuđuju nemaju. Ona se suočava sa životom na poseban način. Ona je prihvatila svoju seksualnost sa svim posljedicama i brinula se za svoju djecu.

Odanost

S druge strane, ako se promotri pozadina ovog  ponašanja, koje je okarakterizirano kao nemoralno, isto se vidi da ono ima veze s odanošću vlastitom sistemu. U nešto ovako teško nitko se ne upušta bez sistemske upletenosti. Čest je slučaj da dijete koje je rođeno vanbračno i samo ima vanbračno dijete. To je kao neka vrsta suglasnosti s majkom. Jedna vrsta izražavanja ljubavi i odanosti prema njoj.

Je li odanost uvijek znači i ljubav ili ona može biti i vezanost koja nije razriješena?

Odanost jest ljubav, a znači spremnost da se nosi sudbina  obitelji.

Postoji i pobuna protiv obitelji, na primjer kad se dijete protivi brinuti o roditeljima i njegovati ih kad ostare. To bi bila izdaja ove odanosti i vezanosti, ali ona ne može biti uništena.

Jer onda odanost djeluje u vidu samokažnjavanja?

Netko će ispaštati. Ne nužno onaj koji se ovako ponaša, već možda tek njegova djeca. Stvarni počinitelj često prolaze nekažnjeno, a ceh plaćaju tek djeca ili njihova djeca.

Što znači odanost u odnosu između partnera?

Odanost je tu povezana sa zajedničkim zadatkom partnera, prije svega kad imaju djecu. Ovaj zadatak se ogleda u tome da se oni mogu uzdati jedno u drugo, ostati zajedno i zajednički podizati  djecu.  Na  ovaj  način ona služi dobrom cilju. Kod parova  koji nemaju,  ili ne žele imati  djecu, odanost nema isto značenje.

Važno je imati na umu da odanost koja se često zahtjeva u odraslom odnosu je zapravo dječji zahtjev da majka bude prisutna u odnosu.

/ onda kada partner izjavljuje vjernost?

Strah koji stoji iza jednog ovakvog zahtjeva je strah djeteta da će ga majka ostaviti. Kada se ovaj zahtjev postavi pred partnera, on razara vezu. Tada onaj drugi nije više partner, već majka. Ovo u istoj mjeri vrijedi i za muškarca i za ženu. Zahtjev za ovakvom odanošću ne ojačava  vezu,  već je  oslabljuje.

Odanost medu odraslima za mene znači: Poštuj me iostani pouzdan za ostvarenje našeg zajedničkog zadatka. Ovo jača ljubav i daje joj čvrstinu, ali ako netko npr. kaže: Ako odeš, ja ću se ubiti, jer onda moj život za mene nema više nikakvog smisla, to je pogrešno shvaćanje odnosa medu partnerima. Oba partnera su odrasla. Oni ne ovise jedno o drugom, kao što dijete ovisi o majci. Ako se perspektiva pomakne na opisan način, onaj drugi, po pravilu odlazi, jer to ne može izdržati.

Ali nevjera i odlazak, tj. napuštanje, to su dvije potpuno različite stvari.

Može se dogoditi da tijekom jednog ljubavnog odnosa postoji i značajna veza s nekom drugom osobom. Također, i seksualna veza. To se ne smije unaprijed osuđivati. Ljudski život je previše složen. Ako načelna odanost i pouzdanost ostanu očuvane, i ako se ovaj dodatni doživljaj prihvati kao osobno obogaćenje i kao takvo ulije u vezu s partnerom, onda to može imati i pozitivan učinak.

S druge strane, neriješena vezanost za obitelj iz koje se potječe, ometa odanost. Ako se, na primjer, neka žena ne može odvojiti od svog oca, ona pored svog muža traži još i oca, a to je onda najčešće ljubavnik. To se ne može jednostavno osuditi. Pitanje je kako to dovesti u red? Tako što se ona odvaja od oca i staje pored majke. Onda joj možda više neće biti potreban ljubavnik, a i moći će se svome mužu u potpunosti okrenuti kao žena.

Isto to važi i za muškarca, koji je vezan za svoju majku: kad se odvoji od majke i stane uz oca, onda mu možda više neće biti potrebna ljubavnica i moći će se potpuno okrenuti svojoj ženi kao čovjek.

I obrnuto, ako se žena u braku ponaša kao majka i pokušava preodgojiti muža, onda on pored majke traži i ženu. Onda ljubavnica postaje žena, a žena postaje majka. Isto to se događa i kada žena ima oca za muža. Ovdje ima mnogo mogućnosti za upletenost. Punoća života jednostavno ne dopušta da se sve ovo jednostavno svede na pitanje vjernosti ili nevjere.

Abortus

Kakve posljedice sa sistemskog stajališta ima abortus?

Ako abortus promatramo u odnosu na posljedice, to je uvijek dubok rez i za ženu i za muškarca. U Kini, gdje je abortus skoro strategija preživljavanja, on sigurno ima drugačije značenje, nego kad se događa kod nas.

I ovdje žene prekid trudnoće smatraju strategijom preživljavanja.

Pitanje je vidi li to tako i duša. Postoji razlika između onoga što se misli i onoga što se u duši osjeća. Ako duša te razloge ne prihvaća, ne pomažu ni najbolji argumenti jer duša se ravna prema drugim zakonima neovisno o argumentima.

Prvi učinak koji ima abortus jest da se veza, po pravilu, jako brzo raskida. Pobačaj djeteta je istovremeno i pobačaj partnera. To djeluje kao ritual razdvajanja: Mi smo sad razdvojeni i za nas, kao par, nema više budućnosti.

Ako postoji zajednička bol zbog tog događaja, onda par može i ostari zajedno. Oboje prihvate krivicu što onda može dopustiti nov početak. Ali intimnost više nije ista kao prije. I to se, također, mora imati u vidu.

Također vrlo često se događa da se partneri samokažnjavaju, prije svega žene. One npr. ostaju same, ili više ne ulaze u ozbiljniju vezu.

Abortus je 50-ih godina npr. služio kao sredstvo za kontracepciju. Bilo je preko dvjesto tisuća ilegalnih abortusa. Ne poznajem skoro nijednu ženu koja bar jednom nije prekinula trudnoću. Usprkos tome, sve imaju partnera.

Nisam baš siguran. Posljedice abortusa postaju jasne samo ako se ima na umu cijeli sistem i to se vidi kada se se taj sistem postavi.

Ne želim moralno osuđivati. Ono što što mi se čini najvažnijim za rješenje je neophodnost da se raskine s iluzijom da se nešto što je već učinjeno može izbrisati. Ta predodžba je jako raširena upravo kod abortusa. Dijete je pobačeno i time je stvar završena, kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, ako se netko odluči na abortus iako zna da to može imati posljedice koje traju cijeli život, to onda ima drugačiju kakvoću. To je onda vrlo ozbiljna odluka.