Onda starac, krčmar, reče: Govori nam o Iću i Piću:

A on reče:

O kad biste mogli živjeti o miomirisu zemlje i poput biljke na zraku da vas krijepi svjetlost.

Ali, jer morate ubijati da biste jeli, i otkidati mladunče od majčina mlijeka da biste utažili žeđ, neka to bude čin štovanja,

I neka vaš stol bude žrtvenik na kojem se žrtvuju čista i nevina stvorenja šume i livade za nešto što je čistije i još nevinije u čovjeku.

Kad ubijate živinče, recite mu u srcu:

»Ista sila koja tebe kolje i mene kolje; i ja ću biti pojeden.

Jer, zakon koji tebe prepušta mojoj ruci i mene će prepustiti jačoj ruci. Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani nebesko drvo.«

I kad jabuku zagrizete, recite joj u srcu:

»Tvoje će sjeme živjeti u mojem tijelu,

I pupoljci tvojega sutra raspupat će se u mojem srcu, I miomiris tvoj bit će moj dah,

I zajedno ćemo se radovati kroza sva godišnja doba.«

A na jesen, kad trgate grožđe u vinogradu za tijesak, recite u srcu:

»I ja sam vinograd, i moji će plodovi biti pobrani za tijesak, I poput mladoga vina držat će me u vječnim posudama.«

A zimi, kad vina pijete, neka vam u srcu bude pjesma uza svaku čašu;

I neka u pjesmi bude spomen na jesenske dane, i na vinograd, i na tijesak.