Neki je filozof definirao život kao prilagodbu okolini. Kazao je da sve živo nastoji preživjeti i, ako ikako može, rasti, prilagodavajući se uvjetima u kojima je prisiljeno živjeti.

U tome svakako ima mnogo istine, u onoj mjeri u kojoj se to odnosi na biljni i životinjski svijet. Život je tvrdokoran i nevjerojatno domišljat u svom nastojanju da se prilagodi neodgovarajućim uvjetima.

Kad se govori o ljudskom rodu, međutim, tu se stvari mijenjaju. Sveto Pismo nas uči da se čovjek ne mora prilagodavati vanjskim uvjetima kako može i umije, već da posjeduje moć mijenjanja ili prilagođavanja vanjskih uvjeta sebi. To je suštinska razlika između materijalizma i duhovne istine.

Vi niste prisiljeni izvlačiti najviše što možete iz nepovoljnih ili neodgovarajućih uvjeta, kao što to mora biljka ili životinja. Vi u sebi imate božansku iskru - stalno prisutnog Krista - i probudivši i razvijajući to, tu svoju duhovnu prirodu, možete oblikovati vanjske uvjete tako da odgovaraju vama.

To je postupak »znanstvene molitve«. Putem znanstvene molitve, Bog, Svemogući, djelovat će kroz vas i učiniti vas gospodarom svoje sudbine, gospodarom, a ne poslušnim slugom vanjskih događaja.

Čovjek se bitno razlikuje čak i od najrazvijenijih životinja zato što ima slobodnu volju, snagu razuma i intuiciju. Naučivši koristiti te sposobnosti on stječe vlast nad područjem u kojem živi. Upravo Biblija kaže da je Bog čovjeku dao vlast nad svim stvarima.