23. Golubovi

Ljudi govore o desetljećima kao da su ona prirodne cijeline,

iako njihov kraj rijetko označava zavr.etak jednog razdoblja.

Pre.ivjela ljudska bića jednostavno su gurnuta u jedno novo

razdoblje u kojemu se ne snalaze kako treba i u kojemu su

počesto izlo.ena neshvatljivo brzim promjenama.

To se dogodilo i Tesli kad je nastupila jurnjava dvadesetih

godina dvadesetog stoljeća.

Dvadesete su sa sobom donijele licemjerje prohibicije. Pristojan

čovjek, kojemu je stalo do vlastita ugleda, nije vi.e

mogao ući u svoj omiljeni bar i naručiti piće, nego je umjesto

toga bio primoran pribjeći nezakonitim izvorima bljutavog

pića koje se pripravljalo po kupaonicama i podrumima.

Nedopu.tene točionice nicale su posvuda, a gangsteri su trljali

ruke. Neobuzdana mlade. po čitave je noći divljala uz zvuke

charlestona. Dionice na burzi čas su munjevito rasle, a čas

strelovito padale dok su .pekulanti na njima ostvarivali i

gubili nezamisliva bogatstva. James J. Vvalker, nesta.ni

gradonačelnik NewYorka, bio je jedan od onih kojima su takva

vremena odgovarala. Nikoli Tesli, viktorijancu kako po

odgoju, tako i po izgledu, nisu. Ako i.ta, tada se samo jo. vi.e

udaljio od čudnog svijeta koji ga je odjednom okru.io.

Kongresmen Hobson, kojega će za juna.tvo iskazano

tijekom .panjolsko-američkog rata ubrzo odlikovati i

kongresnom medaljom (a ona sa sobom nosi i čin sto.ernog

admirala), izgubio je na posljednjim izborima za ulazak u

američki Senat. No, na Tesli-nu duboku .alost, nije izgubio u

kampanji protiv alkohola, koju je započeo i uspio ostvariti u

obliku 18. amandmana o prohibiciji. Za Teslu je prohibicija

predstavljala nepodno.ljiv birokratski

napad na osobne slobode čovjeka. Stoga je slobodno i javno

iznio svoje mi.ljenje da će taj amandman skratiti .ivot

mnogima, uključujući i njega samoga. Vi.e nije mogao

predviđati da će .ivjeti do 140. godine .ivota. Bez bo.anske

ambrozije u skromnim, ali zato redovitim količinama, kome je

uopće i stalo do toga?

Ipak, kad se obitelj Hobson iznova nastanila na

Manhattanu, Tesli je bilo drago .to su on i negda.nji junak

opet postali bliski. Hobson je u svoje ruke zgrabio uzde jo.

nekih hvalevrijednih kampanja, uključujući i rukovođenje

međunarodnom komisijom za narkotike, ali bi uvijek prona.ao

vremena za svog starog prijatelja. U svoj je raspored uveo

njihove redovite susrete najmanje jednom mjesečno, kad bi

posjećivao Teslu u njegovu hotelu i potom ga odvodio na koju

od filmskih matineja. Bio je to pomalo neobičan način zabave

za takav ugledan dvojac. Iz tame kinodvo-rane izronili bi na

blje.tavilo sunca .to je obasjavalo sve zakudce Times Squarea

te polagano od.etali do Tesline omiljene klupe u parku. Tamo

bi razmjenjivali mi.ljenja o svjetskoj politici i znanosti ili bi

se prisjećali starih vremena.

Tesla je već za.ao u drugu polovicu svojih .ezdesetih

godina, ali gotovo da nije bolovao. Dodu.e, ponekad bi ga

znala prikli-je.titi pokoja čudna bolest. Poslovi koje je onako

mukotrpno izgrađivao u Chicagu pomalo su i.čezavali.

Wardenclyffe je postao tek tu.na uspomena, ah se on nikada

nije prestao zalagati za razvijanje svog svjetskog be.ičnog

sustava. Godine 1920. iznova se sjetio Vvestinghouseovih

in.enjera i iznio im svoj prijedlog vezan za be.ični prijenos.

Odbili su ga i to mu je prizvalo duboko zakopano sjećanje na

nekada.nje VVestinghouseove direktore, koji su mu - u doba

kad su dobili prava na njegove patente za izmjeničnu struju -

svečano obećali kako »ni.ta .to biste Vi mogli predlo.iti tvrtki

Westinghouse neće biti odbijeno«. On se bio oslonio na to obećanje,

rekao im je, »znajući da po.teni ljudi obično imaju

osjećaj obveze prema pioniru koji je polo.io temelje njihova

uspje.nog poslovanja...«1

Takav stav tvrdce dr.ao je dodatno frustrirajućim, budući da

su oni upravo tada stupah na područje be.ičnih prijenosa, a

Tesla je

načuo da su isplanirali postavljanje sustava be.ičnog

emitiranja. »Prije svega, bio sam zaprepa.ten i duboko

razočaran«, napisao im je, ».to je čitava stvar uopće trebala

doći pred Va.e in.enjere... Ja im nikada ne bih podnio bilo .to

drugo osim potpunih nacrta, temeljito obrađenih do najsitnijih

pojedinosti...« Uprava mu je odvratila ponudom za privremeni

posao savjetnika za to područje.

Sljedeće godine tvrtka Westinghouse nehotice ga je

uvrijedila, javiv.i mu da su započeli s radom postaje i

emitiranjem radiopro-grama u Nevvarku, u New Jersevju, koji

će se sastojati od vijesti, koncerata te burzovnih i tr.i.nih

izvje.ća, i pozivajući ga da se kao počasni gost postaje obrati

njihovim »nevidljivim slu.ateljima«.2 Nabusito ih je podsjetio

kako je on dugo radio na razvijanju sustava emitiranja koji bi

obuhvaćao cijelu zemaljsku kuglu: »Zato mi je dra.e pričekati

da se moj projekt zavr.i prije nego .to se obratim va.im

nevidljivim slu.ateljima te molim da me ovom prigodom

ispričate.«3

No, u isto je vrijeme rukovoditeljima VVestinghousea

ponudio crte.e svoje »superiorne turbine«, kojom će,

uvjeravao ih je, tvrtki u.tedjeti milijune dolara. Ali, upozorio

ih je, to mo.e biti jedino pod njegovim uvjetima. On turbinu

mo.e proizvesti odmah, i neće pristati »ni na kakva

eksperimentiranja« s njom.4 Odgovor je bio već zamorno

poznat. Predsjednik upravnog odbora, Guy E. Tripp, javio mu

je da ne mogu prihvatiti takav dogovor, jer su se njihovi

in.enjeri nepovoljno izjasnili o tom pitanju, »a, naravno, mi se

moramo rukovoditi mi.ljenjem na.ih in.enjera.«s

U tom su razdoblju u Teslin .ivot u.la dva posebna

prijatelja, jedan kipar i jedan pisac, čije su zavidne nadarenosti

znatno pomogle da se njegovo ime i postignuća sačuvaju od

zaborava koji mo.e pogoditi sve slavne osobe ukoliko iza sebe

nemaju nasljednika ili neki korporacijski identitet, koji bi

obnavljali sjećanje javnosti na njih. Naime, na pozornici se

pojavio tada devetnaestogodi.nji pisac, Kenneth M. Swezey, te

se ubrzo pridru.io nizu izu-miteljevih stalnih pratilaca. Drugi je

bio u Europi već proslavljeni hrvatski kipar Ivan Me.trović,

koji je u svojim srednjim godinama stigao u Ameriku kako bi

joj predstavio svoje radove.

Tesla i kipar dijelili su zajednička sjećanja na djetinjstvo

provedeno u Hrvatskoj. Obojica su bili pjesnici u srcu. Često bi

se sastajali u NewYorku pričajući o svemu i svačemu. Obojica

bi radili do kasno u noć i susretali se sa sličnim problemom.

Me.trović je bio primoran seljakati svoje gomile mramora iz

jednog hotela u drugi, jer nije imao vlastitog ateljea. Tesla, na

svoju veliku .alost, vi.e nije mogao snositi tro.kove

laboratorija. Tako bi odlazili u dugačke .etnje, raspravljali o

pitanjima Balkana, o svojim radovima te često znali podijeliti

zadovoljstvo recitirajući jedan drugome pjesnike koje su

voljeli. U tim se .etnjama i Me.trović upoznao sa svakida.njim

obredom hranjenja golubova s Manhattana.

Nakon poduljeg razdoblja, kad je kipar već odavno bio u

svom Splitu, javio mu se Tesla. Robert Johnson neprestano ga

je nagovarao da od kipara zatra.i neka izradi njegovo poprsje.

Međutim, sam nije mogao krenuti za Europu, a Me.troviću

nije bilo moguće vratiti se u Ameriku. No, unatoč tome, kipar

mu javi kako ga se sjeća jako dobro pa će dostajati da mu

Tesla po.alje svoju sliku.6 Tesla mu odgovori kako nema

novca za tako ne.to, a Me.trović njemu da ga za novac nije ni

pitao. Odr.av.i svoju riječ, izradio je i u bronci izlio skulpturu

sna.ne i produhovljene sličnosti (danas se nalazi u Muzeju

Nikole Tesle u Beogradu) koja je sjajno odra.avala silne

prijeđene kilometre, protekle godine i čitavu Teslinu stvarnost

te uspjela uhvatiti samu sr. njegova genija.*

.to se tiče mlađahnog Swezeyja, kad se prvi put 1929.

godine upoznao s izumiteljem, s iznenađenjem je otkrio

(barem je tako opisao) da se radi o »visokom, mr.avom

čovjeku vrlo uspravna dr.anja«, koji bi znao sate i sate

provesti u posvema.njoj zadu-bljenosti, ali čija je ljudskost

bila strastvena te koji je znao biti »gotovo bolno obuzet

osjećajem zajedni.tva sa svime .to je .ivo i .to se kreće.«7

Sam Swezey tada je .ivio u unajmljenom stanu u

Brooklvnu i rijetko je bio u vezi sa svojom obitelji ih

prijateljima. Tako je

* Po Me.trovićevu-je nalogu u bronci izliven i duplikat, danas u Tehničkom

muzeju u Beču. Otkrio ga je 29. lipnja 1952. Teslin nećak Sava Kosanović.

postao znanstvenikov omiljeni novinar i njegov vjerni

.tovatelj. Starac i mladić počeli su se često dru.iti. Mada je

Tesla naporno radio dok bi drugi spavali, znao se po.teno

osvje.iti na svojim dugačkim tumaranjima gradom. Swezey bi

mu se često pridru.io na tim izletima u kasne noćne sate.

I njega je upoznao sa svojim golubovima. Jedne večeri,

dok su i.li niz Broadway, a Tesla mu .ivahno obja.njavao svoj

sustav za be.ično oda.iljanje električne energije u sve kutke

svijeta, izumitelj je iznenada snizio ton glasa. »No, ono zbog

čega ovog trenutka strahujem«, tiho je rekao, »ona je ptičica

koju sam bolesnu ostavio u svojoj sobi. Ona me zabrinjava

vi.e od svih mojih be.ičnih problema zajedno.«

Naime, golub kojega je prije dva dana prona.ao ispred

knji.nice imao je nepravilno ukr.teni kljun koji mu je počeo

izazivati kancerogenu izraslinu na jeziku pa vi.e nije mogao

uzimati hranu. Tesla ga je izbavio od polaganog ugibanja i

rekao kako se nada da će uz strpljivo liječenje ubrzo ojačati.

Ali nije ba. sve ptice, koje bi tako prona.ao, mogao

smjestiti u svoju hotelsku sobu, jer se posluga već glasno

.alila na prljav-.tinu. »U velikom kavezu prodavaonice kućnih ljubimaca«, pisao je Swezey, »nalazilo se još nekoliko tuceta njegovih golubova... Neki su imali slomljeno krilo, drugi slomljenu nogu. Barem jedan od njih izliječen je od gangrene za koju je veterinar ustvrdio da je neizlječiva. A ako bi koji golub bolovao od nečega čemu Tesla nije znao pristupiti, predao bi ga u ruke za to obučenog liječnika.«

Dok su tako zajedno lunjali, on i Swezey pričali bi o Einsteinu,

zdravoj prehrani, vje.banju, modi i braku. »Tesla je

jedini brak sklopio sa svojim radom i sa svijetom«, napisao je

mladić, »i u tome je slijedio Newtona i Michelangela... sve do

neke čudesne podudarnosti misli. On vjeruje, kao .to je

vjerovao i Sir Francis Bacon, da su najtrajnija djela i

ostvarenja ljudskih ruku postigli upravo ljudi bez djece...«8

Izumitelj je svom mladom prijatelju povjerio da su

mentalna bol, po.ar, komercijalni neuspjeh i razne nedaće

samo provjetrili

313

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

i pročistili njegovu produktivnost i kako jo. osjeća da bi se

mogao suprotstaviti i najvećim otporima. Također mu je rekao

da je tijekom .ivota uspio zaraditi vi.e od dva milijuna dolara.

Uzmemo li tu tvrdnju kao točnu, to bi značilo da je od

Vvestinghousea ipak primio onih legendarnih milijun dolara

na ime svojih patenata za izmjeničnu struju.*

Kako su se već javljala mnoga čudna tumačenja Tesline

neobične opčinjenosti golubovima, navodimo sljedeće Teslino

pismo djevojčici Pauli Fotić, kćeri jugoslavenskog

veleposlanika u Sjedinjenim Dr.avama, Konstantina Fotića,

jer je u njemu jednostavnim riječima ocrtao svoju ljubav

prema svim stvorenjima koja su ga podsjećala na djetinjstvo.

Pod naslovom »Priča o mladosti koju pripovijeda starost« on

joj opisuje zimsku osamu kuće u kojoj se rodio te svog

posebnog tamo.njeg prijatelja, »veličanstvenog Mačka,

najboljeg od svih mačaka na svijetu.«9

Upravo je zahvaljujući tom Mačku kad su mu bile tri

godine jedne zimske večeri, dok je vani padao gusti snijeg,

prvi put do.ao u dodir s elektricitetom. »Ljudi koji su hodali

po snijegu ostavljali bi za sobom nekakav svijetleći trag«,

napisao je, »a gruda snijega, bačena na kakav predmet,

ostavljala bi dojam svjetlosti poput kockice .ećera kad no.

udari o nju...« Čak je i u tako ranoj dobi njegov vid bio

hiperosjetljiv na svjetlost. Jer, stope u snijegu nisu uistinu

plavičaste, crvenkaste ili crne sjenke, kakvima ih obično drugi

vide.

»Ne.to me ponukalo da pomilujem Mačka po hrptu. A ono

.to sam ugledao bilo je čudo koje me ostavilo bez riječi...

Čitava povr.ina Mačkovih leđa zasjala je od neke svjedosti, a s

moje se ručice začulo pucketanje iskri koje je bilo dovoljno

glasno da ga čuju i ostali u prostoriji.«

Otac mu je rekao da je izazvao elektricitet. A majka neka

se prestane igrati s Mačkom, osim ako jo. ne .eli izazvati

kakav po.ar. No, dijete je razmi.ljalo posve apstraktno.

Mnogo kasnije, nakon izumiteljeve smrti, Swezey je poku.avao potvrditi ovu

priču pomno istra.ujući razne dokumente po arhivima tvrtke VVestinghouse.

Nije nai.ao ni na kakav podatak koji bi je podupro.

314

Golubovi

»Je li priroda mo.da jedna divovska mačka? A ako jest, tko

onda nju miluje po leđima? To mo.e biti jedino Bog, zaključio

sam.«

Kasnije, kad je tama ispunila sobu, Mačak je ispru.io svoje

kand.e kao da se kreće po mokru du, i dječarac je s

udaljenosti vidio čitavo njegovo tijelo okru.eno aurom. Dan za

danom pitao se .to li bi mogao biti taj elektricitet i nije nalazio

nikakva odgovora. U vrijeme kad je pisao to pismo proteklo je

već osamdeset godina, a Tesla je u njemu ustvrdio da jo. ne

zna odgovor na to pitanje.

Nasuprot Mačku i njegovom ugodnom dru.tvu, nalazio se

obiteljski gusan . »čudovi.no ru.na be.tija s vratom noja,

ustima krokodila i parom prodornih očiju iz kojih su zračili

pamet i razumijevanje, kao da se radi o čovjeku«. U svojim je

poznim godinama Tesla ustvrdio kako jo. nosi o.ujak koji mu

je podarila ta stra.na ptica. Izuzev.i tog gusana, neobično je

volio sva druga stvorenja koja su dr.ali na imanju.

»Volio sam hraniti na.e golubove, koko.i i drugu .ivad, i

uvijek bih uzimao po jednu u ruke da im sam stavim hranu u

kljun ili da ih teto.im.« Čak mu je i onaj stra.ni gusan, kad bi

u predvečerje dovodio kući svoje jato, koje je po potočiću u

dolini »klizilo poput labudova«, donosio »radost i

nadahnuće«. I tako se sada, u NewYorku, dok se sve vi.e i

vi.e povlačio u sebe od ludila koje je zahvaćalo svijet u

kojemu je osjećao sve manje sklada, njegova negda.nja ljubav

prema golubovima iznova probudila neobičnom .estinom.

Jednoga dana 1921. godine, iznenada mu je pozlilo u uredu

u 40. ulici, ali je - kao i obično - odbio posjetiti liječnika. No,

kad je postalo očito da neće biti u stanju vratiti se u svoju sobu

u hotel St. Regis, pro.aputao je svojoj tajnici da nazove hotelsku

spremačicu na četrnaestom katu i ka.e joj neka nahrani

golubicu u njegovoj sobi - »bijelu golubicu, sa sivim pjegama

po krilima«.10 Zatra.io je od tajnice da prije toga za njim

ponovi tu va.nu i .urnu poruku. Spremačica treba nastaviti

svaki dan hraniti golubicu, sve dok joj on ne javi drukčije. U

sobi će naći dovoljno hrane.

I prije toga, kad god bi izumitelj bio spriječen otići do

parka Brvant s hranom, platio bi glasniku Western Uniona da

to učini

31 i;

TECI A _ DvjEK 12VAN VREMENA

umjesto njega. Stoga je bilo očito koliko mu je bijela golubica

prirasla srcu. Bio je toliko uznemiren da su tajnice mislile

kako je zapravo u bunilu.

Oporavio se pa se ta zgoda brzo zaboravila . sve do dana

kad je nazvao svoju tajnicu, rekav.i joj da mu je golubica vrlo

bolesna te da stoga ne mo.e napustiti hotel. Gospođica

Skerritt prisjetila se da je tom prigodom izostao s posla

nekoliko dana. Čim se golubica oporavila, odmah se vratio

svojim svakodnevnim navadama - radu, .etnji, razmi.ljanjima

i hranjenju ptica u parku.

No, nakon otprilike godine dana stigao je u ured sav

potresen i posve smućen. Pod rukom je nosio maleni

smotuljak. Pozvao je Juliusa Czita koji je .ivio u predgrađu i

upitao ga bi li negdje na svom imanju mogao zakopati uginulu

golubicu, negdje gdje bi se taj grobak mogao pristojno

odr.avati. No, jedva .to se strojar vratio kući sa smotuljkom

razmi.ljajući o čudnoj misiji koju je dobio, zazvonio je

telefon. Tesla je promijenio mi.ljenje.

»Molim te, donesi je nazad«, rekao mu je, »uspio sam

dogovoriti ne.to drugo.« Kako je rije.io pitanje uginule

ptičice, njegovi djelatnici nisu nikada saznali.

Tri godine kasnije Tesla je ostao bez ijednog centa, a

njegov račun u hotelu St. Regis već dugo nije bio podmiren.

Jednog je poslijepodneva u njegovu uredu osvanuo zamjenik

.erifa i počeo plijeniti namje.taj da bi se podmirila presuda

protiv njega. Tesla ga je uspio namoliti da mu odobri

produ.enje roka za plaćanje. Kad je ovaj oti.ao, sjeo je kako

bi razmislio o svojim tajnicama, koje već dva tjedna nisu

dobile svoju plaću. Sve .to mu je ostalo u uvijek pomno

zaključanom sefu bila je zlatna Edisonova medalja, koju je

sada dr.ao u rukama. Vrijedi oko stotinu dolara, rekao je

zbunjenim mladim .enama. On će je razrezati napola, i svaka

će od njih dobiti polovinu.

Dorothv Skerritt i Muriel Arbus odbile su to u jedan glas.

Umjesto toga, ponudile su da će podijeliti s njim ono .to im je

ostalo u vlastitim torbicama.11 Kad je Tesla nakon nekoliko

tjedana ipak do.ao do novca, svakoj je u omotnicu stavio i

dodatnu dvotjednu plaću. No onoga dana kad je htio razrezati

Edisonovu

316

Golubovi

medalju, zapravo je u uredu prona.ao jo. 5 dolara gotovine.

Ali to je odmah namijenio kupnji hrane za golubove, jer je

ostao bez sjemenki. Zamolio je jednu od tajnica da pođe kupiti

sjemenke.

Tada je uz pomoć Czita, kojemu je također dugovao

znatnu svotu novca, preselio svoj uredski namje.taj u drugu

poslovnu zgradu. Ali, ubrzo je stigao sljedeći udarac: u hotelu

St. Regis zatra.ili su da isprazni sobu, dijelom zbog

neplaćenih računa, a dijelom i zbog njegovih prijatelja,

golubova. U jednom je trenutku Tesla utrpao nekoliko

golubova u kutiju i poslao ih svom strpljivom Georgeu

Scherffu, nadajući se da će im promjena i selidba u

Connecticut činiti dobro. Ali, avaj, oni su se toliko naviknuli

na svog starog prijatelja i dobrotvora da su točno u vrijeme

večere iznova osvanuli na prozoru njegove hotelske sobe.

Sjetno je zapakirao svoju neveliku imovinu koju je stekao

tijekom nekoliko desedjeća i odselio u hotel Pennsylvania.

Golubovi su ga slijedili. Nakon nekoliko godina bio je

primoran odseliti u sljedeći hotel, Governor Clinton.

Posljednje godine svoga .ivota Nikola i njegove ptice provest

će u hotelu NewYorker.

Neobičnu pripovijest o svojoj bijeloj golubici izumitelj je

ispričao O’Neillu i VVilliamu L. Laurenceu, novinaru koji je za

Nm York Times pisao o znanosti. Bilo je to jednog dana dok je

ova trojka sjedila u predvorju hotela NewYorker. John O’Neill,

član spiritističkog dru.tva, prona.ao je mističnu simboliku u

Teslinom bijelom golubu. On i ostali spiritualisti koji su pisali

o izumitelju radije su, umjesto o golubu, govorili o grlici.

Samo bi je najzadr-tiji promatrači ptica ili stručnjaci za ptice

nazivali pravim imenom. No, i sam je Tesla manje bliskim

osobama govorio o njoj samo kao o golubu. Ali, ono .to je

ispričao dvojici novinara toga dana u hotelskom predvorju,

ka.e njegov prvi biograf, bilo je poput ljubavne priče o

golubici njegova .ivota.

»Godinama sam hranio golubove, tisuće golubova«, počeo

je. »Bilo ih je na tisuće, ali . tko će ga znati.

No, među njima se na.ao jedan golub, prelijepa i posve

bijela ptica s blijedim sivkastim pjegama na krilima - ona je

jednostavno bila drukčija. Bila je .enka. Prepoznao bih je na

bilo kojem

317

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

mjestu. I bez obzira na to gdje bih se nalazio, ta bi me

golubica prona.la. Kada sam htio da dođe, samo bih po.elio i

zazvao je, i ona bi odnekud doletjela do mene. Ona je

razumjela mene i ja sam razumio nju.

Uistinu sam volio tu golubicu.

Da, volio sam je kao .to mu.karac voli .enu, i ona je

voljela mene. Kad je oboljela, ja sam to odmah znao i shvatio.

Do.la mi je u sobu i ostao sam uz nju danima. Taj je golub bio

prava radost moga .ivota. Ako me ona trebala, ni.ta mi drugo

nije bilo va.no. I tako dugo dok sam je imao, moj je .ivot

imao i smisao.

A onda, jedne noći, dok sam kao i obično le.ao na svojoj

postelji rje.avajući neki problem, ona je doletjela kroz

otvoreni prozor i sletjela ravno na moj stol. Znao sam da me

treba. .eljela mi je reći ne.to va.no, stoga sam ustao i krenuo

prema njoj.

Čim sam je pogledao, znao sam .to mi .eli reći . da

ugiba. I kad sam shvatio njezinu poruku, iz njezinih je očiju

bljesnula svjetlost . sna.ne zrake svjedosti.«

Tesla je na trenutak zastao, a onda, kao odgovor na

neizrečeno pitanje obojice novinara, nastavio.

»Da, bilo je to pravo svjetlo, sna.no, zasljepljujuće,

blje.tavo svjetlo, sna.nije od ijednoga koje sam ikada

proizveo svojim najjačim svjetiljkama u laboratoriju.

Kad je taj golub uginuo, ne.to je zajedno s njime oti.lo iz

moga .ivota. Do tog sam trenutka sa sigurno.ću znao da ću

dovr.iti svoj rad, ma koliko ambiciozan moj program bio. No,

kad je to ne.to s njom oti.lo iz moga .ivota, shvatio sam da je

gotov i moj .ivotni rad.

Da, hranio sam golubove godinama, i jo. ih hranim, na

tisuće njih, jer, konačno . tko će ga znati...«

Pisci su ga ostavili u mukloj ti.ini i bez riječi nastavili

koračati Sedmom avenijom jo. nekoliko blokova.

Kasnije je O’Neill zaključio:

»Na prizorima kakav je Tesla do.ivio kad je golubica iz

ponoćne tame doletjela u polumrak njegove sobe i preplavila

je blje.tavim svjedom, ili pri otkrovenju spoznaje do koje je

do.ao

318

Golubovi

pod jarkim zrakama sunca u parku Budimpe.te, izgradili su se

misteriji vjere.« Da Tesla nije onako duboko i o.tro potisnuo

svoje mistično naslijeđe, napisao je, »on bi i sam shvatio

simboliku svoje Golubice«.12

Dr. Jule Eisenbud u jednom je članku za Journal of the

Amencaa Societv for Psychical Research proučavao simboliku

ptice u .ivotu izumitelja, povezanu s njegovim neurozama i

odnosom koji je izgradio prema svojoj majci u djetinjstvu,

onoliko koliko se o tome moglo ne.to saznati. Ptica je prastari

univerzalni simbol majke i njezinih grudi koje su izvori.te

hrane, rekao je psiholog. Značajno je da je Tesla vjerovao

kako svojoj prelijepoj bijeloj golubici mo.e nalo.iti da se

pojavi, ma gdje on bio, samom svojom .eljom. »Značenje ove

ma.tarije«, nastavio je, »mo.e se dokučiti samo kad se sagleda

zajedno s ostalim sna.nim dokazima iz njegovih biografskih

podataka, koji govore o tome kako je nesvjesna potreba za

majkom »koja nestaje« te potreba za njezinom kontrolom

dominirala cijelim Teslinim .ivotom. Njoj se mogu pripisati

ne samo mnoge njegove, klinički gledano, neobične navike i

mnogo onoga .to je bilo izvan uobičajenog u njegovu odnosu

prema ljudima i stvarima, nego i njegova privatna mitologija

zbog koje je, izgleda, nesvjesno razvio moćne unutarnje sile

koje su ga cijelog pro.imale, toliko sna.no da je svoj .ivot

posvetio njihovu suzbijanju i obuzdavanju.«13

Iz Teslinih zapisa laik ne bi mogao doći do zaključka da se

ovaj osjećao zakinutim zbog majke »koja nestaje«. Ali, u

njegovu je .ivotu dr. Eisenbud prona.ao mnoge znakove

emotivnog i fizičkog neispunjenja dok je bio dojenče. Tesla je

svjesno idealizirao svoju majku, upinje se dokazati Eisenbud,

ali ipak se uspio osloboditi njezina utjecaja, te je »većinu

svoga .ivota posvetio neispunjenim predosjećaj ima (to jest,

svi su neispunjeni osim posljednjeg) o njezinoj smrti, o

njezinu konačnom nestanku. Ta vrsta ambivalentnosti je ne.to

.to se često viđa kod osoba koje su klinički poznate kao

kompulzivni neurotici, .to je Tesla nesumnjivo bio, a to je

obilje.ilo sve njegove odnose i stavove prema majčinskim

simbolima i zamjenama za majku.«

319

TESLA ČOVJEK VAN VREMENA

I tako, ka.e Eisenbud, on nije mogao podnijeti glatke oble povr.ine, pa

bi zbog bisera na .enama čak i fizički obolio. Dalje govori o jednom svom

kompulzivno-opsesivnom pacijentu koji je, prema svjedočenju svoje majke,

zapao u smrtnu depresiju kad ga je u dobi od dva tjedna odbila od glatkih,

oblih grudiju te kasnije u .ivotu nije mogao podnijeti čak ni samu riječ

kugla.

Dr. Eisenbud uvjeren je da izumiteljev stav prema novcu također

ukazuje na njegovu duboko potisnutu predod.bu o posjedovanju stvarnog

nadzora nad univerzalnim majčinskim simbolom, koji nam svima osigurava

pre.ivljavanje:

»On bi svojim velikodu.nim, a ponekad i čudnovatim, gestama rasipao

milijune zbog čega je često ostajao bez prebijenog centa. Ali, očito je kako

je njime dominiralo utje.no uvjerenje da njegovo uzdr.avanje i opstanak u

osnovi ne ovisi o sudbini, ni o drugim ljudima, te da sam novac, taj glupi i

slučajni aspekt mehanike .ivljenja, uvijek mo.e pribaviti u dostatnim

količinama kad god mu zatreba... Ali, najčudnije .to sam zapazio u toj

Teslinoj igri bez kraja kojom je .elio nadzor majke bilo je njegovo stvarno

igranje sa samom hranom, u kojoj je, na.alost, na kraju prevladala negativna

strana njegova ambivalentnog stava prema toj najizrav-nijoj zamjeni za

majku...«14

Dakle, ka.e on, pomno razrađeni Teslin obred pri jelu, koji se sastojao od

toga da u večernjem odijelu osvane u blagovaonici točno u određeno

vrijeme, da se svima poka.e za svojim pomno odabranim stolom te da na

kraju natkonobara pretvori u skupu zamjenu za majku, sve to predstavlja

»simbolični nadzor za kojim nerijetko pose.u oni koji se nalaze u kritičnom

stanju«.

O činjenici da je jedno od Teslinih omiljenih jela bilo ni manje ni vi.e

nego gula. od goluba, on ka.e: »U prekrasnom kliničkom primjeru ugrizanja

grudi koje ga nisu nahranile (.to je samo druga strana medalje njegova

kompulzivnog hranjenja golubova), on bi... iz gula.a odabirao jedino meso

golubinjih prsa.«

Kad je kotač njegova .ivota učinio puni krug, ka.e Eisenbud, Tesla je

svoju prehranu uglavnom sveo na toplo mlijeko. Tada je i njegova prelijepa

bijela golubica »uprla u njega svoju posljednju,

320 L

Golubovi

blje.tavu, zasljepljujuću zraku svjetlosti . .to je opet simbol

koji treba izjednačiti s mlazom mlijeka iz prepune dojke...«15 I

tada se sru.io Teslin .ivot prepun simbola, zamjena i

kompenzacija. Ne.to je oti.lo iz njegova .ivota, i on je znao

da je njegov rad zavr.en.

Dodu.e, pod utjecajem Freuda i Junga, Bihevioristički

teoretičari bi se usprotivili takvom gledanju na stvari te bi

radije vjerovali da su određeni traumatični do.ivljaji iz

Teslina djetinjstva doveli do potiskivanja osjećaja, zbog čega

su pak izbile njegove opsesivne neuroze.

Na.alost, kako veći broj podataka nedostaje, nije nam

moguće ponuditi bilo .to vi.e od nagađanja.

111

24. P r i j e la zna razdoblja

Katharine Johnson se razboljela. Tesla je svoju zabrinutost za

nju iskazao propisav.i joj osobitu dijetu. No, .to se bolest vi.e

razvijala, to je njezin osjećaj da joj je u najboljim godinama

.ivota sve .to je uistinu vrijedno nekako kliznulo kroz prste

sve vi.e jačao. Skupa s time joj je i.čezavala i svaka volja za

oporavak. Le.ala je u svojoj kući u Aveniji Lexington br. 327

u zamračenoj sobi i prisjećala se zabava, slavnih osoba,

govorkanja i slave u kojoj su u.ivali i svi oko njih, ulica

zakrčenih prekrasnim kočijama i automobilima .to bi dolazili

i odlazili bez prestanka, sjajnih svečanih večera koje