Fragmenti koje citiram, izvađeni su iz  prijevoda koptskog papirusa, kojeg je Lord James Bruce, škotski diplomat, liječnik i putnik, otkrio u Tebi (Gornji Egipat), 1769. godine..taj koptski gnostički papirus nije nikada prije bio preveden na engleski jezik.

Papirus potječe iz 2.ili 3. stoljeća poslije Krista. Bazilid i Valentin, dva najveća Egipatska gnostika,činili su sve kako bi stekli učenike i sljedbenike u Egiptu i vjerovatno su napisali nekoliko knjiga te vrste..

Valentin je prema Tertullianu bio veliki gnostički učenik, i skoro je postao papa.

U ranim danima, učio je kod Theodasa, učenika Sv.Pavla, upoznavši tako tajno učenje prožeto mističnim iskustvom.

U njegovo vrijeme, gnosticizam još nije POSTAO HEREZA,pa njegovo učenje nije osporavano...Napisao je puno knjiga, a danas su nam dostupni samo fragmenti njegovog opusa.

U Koptskom gnostičkom papirusu, pronalazimo čistu i vidljivu analogiju s egipatskom ezoterijskom metodom inicijacije. Ali sadašnje neznanje o stvarnom načinu korištenja TAJNIH FORMULA čini ove dijelove antičkog gnostičkog traktata nezanimljivim većini studenata okultizma.

Zbog toga iznosim samo jedni formulu. Uzrok je općenit, ali jedan je od onih za kojeg se kaže da će "ako je izveden tajanstvenim znanjem, biti sam po sebi dovoljan da otvori  sva vrata prolasku kroz koja duša treba težiti."

Međutim, razmotrimo prvo bitna načela gnosticizma:

 - Neprihvaćanje dogme o osobnom vrhovnom Bogu i potvrda Vrhovne Božanske biti sastavljene od čistog svjetla i prožimanje tog beskrajnog prostora usavršene materije, koju su Grci zvali PLEROMA.

To svjetlo stvara Velikog Oca i Veliku Majku, čiji su dijelovi Eoni ili Bog-duhovi.

To znači da iz vrhovnog proizlazi Nous ili Božanski (Nebeski) um.

Dakle, uzastopne emanacije od kojih je svaka manje fina od prethodne.

Božanski život u svakoj postaje manje intenzivan sve dok se ne dosegne granica Plerome ili punoća Boga.

Gnostici su smatrali da je pravi vladar i oblikovatelj ovog univerzuma i njegovih dobrih i zlih bića bio Demiurg, moć što proizlazi iz Sofije, ili mudrosti.

Po nekima je želja duše za napretkom  uzrokovana porijeklom univerzuma u kojem se one mogu razvijati i podignuti do božanskog.

Gnostici su definitivno VJEROVALI U TEORIJU CIKLUSA UZDIZANJA I POVRATAK U EVOLUTIVNI NAPREDAK SVJETOVA, DOBA I ČOVJEKA, U UZDIZANJE I SILAŽENJE DUŠE, PREEGZISTENCIJU SVIH LJUDSKIH DUŠA SADA U SVJETOVNOM ŽIVOTU I SIGURNOST DA SVE DUŠE ŠTO ŽELE NAJVIŠE, MORAJU SIĆI U MATERIJU I BITI IZ NJE ROĐENE.

GNOSTICI SU BILI KRŠĆANI FILOZOFI.

   Međutim,vodstvo kršćanske crkve palo je u ruke onih koji su ohrabrivali emotivnu religiju lišenu filozofije, članove ili sljedbenike koji trebaju biti povezani osobnim vezama ljudske naklonosti s UZVIŠENIM PATNIKOM i propovjednikom, a ne s intelektualnim prihvaćanjem visoke istine.

Gnostici su bili u nesuglasju s tada oblikovanim vjerovanjem na osnovininferiornosti Heroja štovatelja Krista, smatrajući da je on poučavao duhovno znanje o nadnaravnom umu.

Religija osjećaja i štovanja,kombinirana s moralnom plitkošću, nije im se činila dovoljno snažno uzvišenom da bi imala vrijednost zamijeniti religijske misterije Egipta, Indije i Perzije, židovske teokracije ili profinjene istine skrivene u grčkim mitovima.

Gnostički učitelji bili su ljudi koji su prije svega primili helenističku kulturu.

Njihov sustav dokazuje da su poznavali filozofska djela, a njih su spojili s čisto orijentalnim idejama koje dolaze iz starih religija Egipta, Kaldeje, Perzije i Indije.

Njihov cilj bilo je stapanje ideja Istoka i grčke filozofije s prirođenom snagom kršćanske vjere..

(iz knjige "EGIPATSKA MAGIJA"-Florence Farr)