2.          GNIJEZDO FANATIKA?

Stižem, nakon 160 km. provedenih u strahu da ćemo pregaziti dijete ili se sudariti sa nekim kamionom, na ulaz u selo Puttaparthi. Duga cesta oivičena cvijećem vodi do sela. S jedne i druge strane poredane su Sai škole građene u prekrasnom stilu.

No kad se prođe kroz vratnice iznad kojih stoji amblem Sai Organizacije (stup kojem je na vrhu lotosov cvijet okružen simbolima svih svjetskih religija) izgled se drastično mijenja. Lijepu arhitekturu škola zamjenjuju pultovi na kojima se prodaje sve i svašta – odjeća, svjetiljke, videokasete, glazbeni instrumenti i mnoge Sai Babine fotografije. Trgovine nose imena slavnih osoba iz mitologije: indijci uvijek svojim trgovinama nadijevaju sveta imena, i što je dućančić manji to je ime zvučnije. Iz stotine kasetofona ulicom odjekuje glazba, svaki svira svoju melodiju, i to je takva kakofonija zvukova da jedva čekam da nestanem. Posvuda su ljudi, beskrajno mnoštvo. Taksi se mukotrpno probija, stalno u opasnosti da udari u nekog prosjaka, ženu koja na glavi nosi tešku košaru ili starca koji i na zna kuda ide.

Prolazimo ispred glavnog ulaza u ašram na koji me upozorava taksista, i vozimo po sve užim i praznijim uličicama dok ne uđemo u uredan i čist prostor.

„Stigli smo. To je ašram!”.

„Čini se poput nekog drugog svijeta!”.

Sve zapravo djeluje vrlo dobro održavano i svugdje je duboka tišina. Zgrade su dobro građene a osobe koje dolaze i odlaze kao mravi koji idu svaki za nekim svojim poslom djeluju izuzetno disciplinirano.

Neki mi mladić uzima prtljagu i prati me do prijavnice, malog ureda u kojem službenik proučava veliku mapu tražeći praznu sobu. Posvuda su natpisi: „Tišina je Bog”, „Ne hranite pse”, „Misli dobro, čini dobro”.

Ljudi se pozdravljaju sklapajući ruke i svi su jednako odjeveni. Jedino su neke skupine indijaca oštrog izgleda odjeveni potpuno u crno, poput velikog jata vrana.  Tu  i tamo se nazre narančasta odjeća nekog isposnika ili možda budističkog monaha.

Čini se da žene pokazuju modnu reviju svoje odjeće. Poneka je u kosu utaknula veliki cvijet i nije baš jasno je li došla zbog traženja duhovnog odgovora ili srodne duše. Kasnije otkrivam da indijske djevojčice povremeno zapadnjakinjama daruju cvijet ili cvjetni vijenac nadajući se uzvratu od par rupija.

Neki su bosi, neki u papučama. Kolica invalida mi u um prizivaju sjećanje na Lourdes ili Fatimu. Čujem neke kako pričaju o pozitivnim i negativnim energijama i počinjem se bojati da sam upao u gnijezdo ludih fanatika. Jedan od prvih simptoma poremećene psihičke ravnoteže, govorio mi je moj stari profesor, se primijeti kada ti onaj pred tobom počinje pripovijedati kako osjeća negativnu energiju ili misli da posvuda vidi sebi namijenjene znakove.

Možda sam napustio svijet iskrivljene religioznosti kako bih završio u još luđem okolišu. Pokušavam se ohrabriti i govorim si da nikada u povijesti čovječanstva sljedbenici nisu odražavali stvarnost svog Učitelja. Kad bismo htjeli prosuditi Isusa po ponašanju kršćana, morali bi njegovo ime izbrisati iz povijesnih knjiga. Muslimani sigurno nisu na čast Muhamedu, a mnogi indijci Krišni. Nada da sam u pravu ublažava moju gorčinu.

Nisu me mogli ohrabriti ni susreti koje sam imao u Europi sa Sai Babinim sljedbenicima. Pa zašto sam onda u ovom ašramu? Što me to oduševilo i privuklo? Ponavljam si da mada na svijetu postoje znanstvenici koji svoja otkrića koriste za uništavanje čovječanstva, to ipak ne umanjuje vrijednost znanstvenog istraživanja. Jedna lasta ne čini proljeće, a zbog jednog kukolja ne bacamo cijelu žetvu žita.

U tim mislima idem prema dodijeljenoj mi sobi. Dječak koji nosi moju prtljagu me u potpunoj tišini slijedi udaljen par metara. Rekao bih, da nisam odmah primijetio određenu notu fanatizma, da je u ašramu baš dobro. Prolazim ispred kioska koji prodaje sladoled i čudim se da u duhovnom središtu postoje svjetovne strukture. Kazali su mi da je Sai Baba vrlo praktičan, i da ne traži nemoguća odricanja i žrtve. Traži samo da se voli bližnjega i vrši svoja dužnost na ovom svijetu. Lik indijskog učitelja koji se pojavljuje u mom umu mi vraća hrabrost. Zbog njega sam došao čak ovamo. Zašto da brinem o ljudima koje susrećem? Želim shvatiti tko je Sai Baba i što hoće.