9.3. Glastonbury Tor

 

...Uglavnom, prica ide ovako: "Sasvim blizu jugozapadnog kraja Engleske, ispod povrsine mora, leze ostaci otoka Lyonesse. Negdje oko 18.000 godina prije nove ere, u doba kada je vecina ovdasnje oceanske vode bila dio sjevernih ledenih glecera (tokom poslednjeg ledenog doba), Lyonesse je bio spojen sa Atlantidom. Prolaskom hiljada godina kopno je ustupalo mjesto moru i prezivjeli komadi iznad povrsine mora su nazvani Scilly Isles.

 

Stanovnici Lyonesse-a su se preselili na jugozapadni kraj Engleske i osnovali svoje "Sveto kraljevstvo Logres". Potomci Atlantidjana su tu zivjeli stotinama godina. Bili su poznati po svojim tehnikama geomancije (proucavanje Zemljinih energetskih tokova) cime su ostvarivali svoju harmonicnu vezu sa kosmosom. Imajuci ogromno tehnicko znanje i inzinjerske sposobnosti svojih Atlantskih predaka, oni su formirali zodijake na tlu zapanjujucih dimenzija (Roberts, "Atlantean Tradition in Great Britain").

 

Najveca takva zemljana skulptura Logres-a se nalazi u kruznoj pedesetokilometarskoj oblasti u blizini gradica Glastonbury. Ona je jasno vidljiva (jedino) iz zraka. Dvanaest znakova zodijaka su formirani od brezuljaka, rijeka, puteva, suma, naslaga zemlje i drugih vodenih tokova. Svaka glava figure zodijaka je okrenuta prema zapadu... prema maticnom kontinentu Atlantidi. Zodijak je tako spretno konstruisan da, u vrijeme kada je izgradjen, voda koju je donosila plima, bi do polovine prekrila zodijacki znak ribe...

 

... Kako su se price o herojima iz antickih vremena prenosile kroz stoljeca, dominantne figure proslosti bi postajale mitski karakteri ili bogovi. Poslednji kralj Atlantide bio je Votan. Milenijumima nakon nestanka Atlantide, Votan je smatran za boga koji je mogao da upravlja prirodnim silama i koji se borio protiv zmajeva (prema mitovima i legendama iz Velsa, Irske i Engleske). Sa dolaskom katolicke crkve u Britaniju poceo je sukob sa paganskim religijama. Sveti Mihajlo se natura kao zamjena Votanu. Posvuda se sistematski brise Votanovo ime iz legendi, na temeljima starih hramova se podizu crkve u cast krscanskog sveca. Nekada su, u cast Votanu, bile obiljezene energetski potentne tacke u podrucju od 350 km. Dolaskom krscanstva, na ovim tackama je podignuto deset crkvi koje danas nose ime St. Michael: u Clifton Hampden-u, preko Glastonbury-ja do Land's End-a (Shirley Andrews, "Atlantis, Insights from a Lost Civilization").

 

Da bi se definitivno unistilo sjecanje na Votana, krscani su oznacili drevnog antickog heroja zlim. Mihajla su okruzili dobrim andjelima koji se bori protiv Votana koji je predstavljen u obliku zmaja. Svetac unistava zmaja koji simbolizuje djavla. Stotine godina intenzivne kampanje, kipovi i slike crkvenih svetaca koji ubijaju zmajeve i sotone, posluzile su za konacni obracun sa sjecanjem na Atlantidu.

 

 

                                                               ********

 

 

Pitomi zeleni brezuljak nadomak gradica Glastonbury, 220 km zapadno od Londona, zove se jednostavno Tor ("vrh"). Putnici iz daleka su dolazili u ovo mjesto, jer legende kazu da je kralj Artur tu imao svoju utvrdu, da je Isusova sveta krigla ("Holly Grail") tu pohranjena, da je sveti Patrik tu sahranjen, da se tu nalazila prva krscanska crkva; Tor je bio svetiste u doba Kelta i Druida prije 2.500 godina i smatran je za kapiju prema Svijetu Duhova; Tor je, kako kaze oficijelna historija, bio svet i u megalitska vremena prije 4.000 godina; i, na koncu, labirint Tora je formiran prije 8.000 godina, kako kazu neki noviji izvori. Mitovi i legende govore o trokutu koji formiraju Stonehenge, Avebury i Glastonbury Tor. Kameni monumenti na ova tri mjesta su locirali mocno svjetsko energetsko cvoriste, Planetarnu cakru.

 

Predanja kazu da je na vrhu Tora nekada bio kameni krug kao i u Stonehenge-u. Iz pisane izjave jednog od lokalnih proroka, sredinom 1970-ih, citamo slijedece:

"Tor nije isti danas kao sto je nekada bio. Jedan dio na vrhu nedostaje na kome je nekada bio izgradjen hram... kao sto su bili Grcki hramovi, samo kruzni. Unutar je bio prelijepi mozaik na podu koji je prikazivao zodijacke znakove. Unaokolo je bilo podignuto dvanest bijelih kamenih stubova. Ispod poda se nalazila skrivena odaja sa kruznim plafonom. Sedam cuvara u plavim odorama su neprekidno bdjeli. Park i vodeni izvori su ukrasavali ovo sveto mjesto. Prijatni mirisi su se sirili tako da je Tor na svakog posjetioca djelovao ljekovito i smirujuce."

 

Trideset godina kasnije dolazi do uzbudljivog razvoja. Dvadeset drugog frebruara 2002. godine arheolozi Nancy i Charles Hollinrake objavljuju da su na vrhu Tora pronasli ostatke temelja koji izgledaju kao kruzni anticki hram!

 

Najstarija predanja govore o vilama i vilenjacima kao prvim bicima vezanim za Tor. Doduse, u tim vremenima, vile nisu bile ni nalik na nase danasnje predstave o njima. Ova bica su opisivana kao visoka rastom, mladolika izgledom uprkos poodmaklom zivotnom dobu, i - lijepa ("fairies" odnosno "fair" u prijevodu znaci lijep). Vilenjaci su tada povezivani sa odredjenim zvjezdanim konstelacijama: Plejadama, Sirijusom i Velikim Medvjedom (sedam zvijezda).

 

Predanja dalje govore o ovim bicima koja "donose znanje lokalnim ljudima, a posebno o astrologiji i lijecenju." Slicne mitologije susrecemo sirom svijeta.

 

Hiljade godina su prolazile i sjecanja na ova bica postaju dijelom bajkica. Kelti ova bica personificiraju kroz prirodne sile i zivotinje. Vremenom, sa pojavom krscanstva, daje im se negativni predznak, a zatim i osudjuje. Inkvizicija ima vodecu ulogu u suzbijanju narodnih predanja. Neke price su ipak prezivjele. Medju njima i one o vilinim brezuljcima koji su bili suplji. Unutrasnji realm je zvan Avalon (odnosno Annwn). Tako se i za Tor tvrdi da negdje postoji prolaz prema Avalonu, koji je nepoznato i magicno mjesto.

 

Predanja dalje kazu da postoji opasnost za one koji pokusaju uci u unutrasnjost Tora. Poseban problem je u postojanju razlike u vremenu izmedju dva svijeta. U Avalonu se moze izgubiti i skliznuti u proslost ili buducnost. Srednjevjekovne hronike govore o iskustvima onih koji su, prema sopstvenim izjavama, proveli po pola sata u unutrasnjosti Tora da bi, po povratku na povrsinu, shvatili da su prosle decenije u njihovom svijetu. Slijedeca opasnost bila je hrana. Vile su bile ljubazne i nudile su hranu i pice posjetiocima. Ali, oni ljudi koji bi prihvatali ponudu i uzeli hranu, vise ne bi dolazili natrag.

 

(Naravno, ovdje bi hranu mogli posmatrati na simbolicnoj razini kao magicne moci ili napredno znanje savrsenije civilizacije. Jer, ko jednom ovlada tim znanjem ne zeli da se vraca na stare nacine zivljenja.)

 

 

                                                               ********

 

Kao sto nase tijelo ima svoje akupunkturne tacke te meridijane koje ih spajaju, tako i nasa Planeta ima svoje geomagnetne linije koje spajaju narocito potentne energetske tacke.

 

Atlantidjani su shvatili vaznost i ulogu Planete u njihovom dnevnom zivotu. Geomagnetne linije su koristili za razlicite forme putovanja i transporta, za prijenos poruka i komunikacije.

 

Primjer Britanskih drevnih monumenata je narocito vazan: anticka mjesta su, u kojima se vidi trag napredne Atlantide, povezana putem ovih energetskih linija. A Tor zauzima posebno mjesto, jer se u njemu te energije sastaju, kombiniraju i zavrsavaju. Sto se vise primicu vrhu tako njihov susret nalici na harmonicni kosmicki ples koji okoncava ujedinjenjem.

 

Rusenjem antickih observatorija i hramova i izgradnjom krscanskih crkvi, potire se pravo znacenje kamenih objekata na ovim putevima. Desetine novih crkava sa imenima svetog Mihajla i djevice Marije doveli su do toga da ove linije dobijaju ime po njima.

 

Ali, energetski ples se time nije zavrsio. I danas, kao i proteklih milenijuma, misteriozna svijetla i dalje izranjaju iznad Tora; nekad pojedinacna, nekad u grupi, pojavljujuci se i nestajuci nepredvidljivo. Ukazuju se pred ljudima u svim bojama, od bijele i crvene do zute i zelene izazivajuci interesantan efekat: to vise nisu bezivotne iskre vec svjesna energetska stvorenja.

                                                               

Gledajuci iz zraka, brdasce Tor se doima kao netom donesen na ravnicu Glastonbury-ja. Lici mi na brod koji se zaglavio u kopnu i samo trazi nacina da ode.

Citavom njegovom duzinom su travnate terase koje se podizu do sedam nivoa. Pocinju na dnu i valovito se krecu ka vrhu Tora. Pazljivim proucavanjem da se zakljuciti da je Tor gotovo identican labirintima pronadjenim na antickim novcicima sa Krete i simbolickim slikama Majke Zemlje kod drevnih americkih Hopi Indijanaca.

 

Geolozi su jedinstveni u zakljucku da Tor nije nastao djelovanjem prirode; terase koje formiraju labirintski put su plod inteligencije (pretpostavljaju da je starosti oko pet hiljada godina, jer se ne usudjuju ici dalje).

 

Na Kreti je opasni Minotaur bio zatocen u srcu labirinta. Na Toru put preko sedam terasa (koje su simbol sedam zemaljskih, ali i covjekovih cakri) vodi do sredista u kome se svako od nas mora suociti sa svojom sudbinom: opasnim Minotaurom ili bozanskim Ja. Dva i po sata uspona do srca Tora, i sat i po silaska do njegovog podnozja, je ritual podizanja energetskog nivoa kroz koji su prolazili potomci Atlantidjana.

 

Za obracun sa takvim mocnim simbolom Atlantide kao sto je Tor, krscanstvo je osulo paljbu iz oruzja najtezeg kalibra. I tvrde:

 

- Isus Krist je, kao djecak, posjetio Glastonbury Tor sa svojim ujakom Josipom od Arimateje i tamo napravio prvu krscansku crkvu iznad zemljine povrsine;

 

- Nakon Kristovog raspeca, Josip se vratio na Tor, donio svetu kriglu iz koje je Isus pio na "poslednjoj veceri" i u njoj sacuvao Isusovu krv sa raspeca; zakopao je ispod Tora na ulazu u "Podzemni svijet";

 

- Uskoro je iz zemlje izbio podzemni vodeni izvor crvenkaste boje (zbog Isusove krvi ili zbog jakog prisustva zeljezne rude?) za koju kazu da donosi vjecnu mladost onima koji je piju (cini mi se blize istini da su Atlantidjani znali za ovaj izvor hiljadama godina prije);

 

- U potragu za "Svetim Gralom" (kriglom) se ukljucio i "drevni krscanski kralj" Artur poznat po svom stitu sa velikim krizem (u stvarnosti, Artur je ime iz pre-krscanskih keltskih vremena; jos jedan primjer preuzimanja heroja iz narodnih legendi);

 

- Arturu su se pridruzili vitezovi Okruglog stola, njih dvanaest (nazalost, dvanaest je preuzeta simbolika Atlantidjana i dvanaest znakova Zodijaka);

 

- I da bi prica bila potpuna, Arturu se u njegovim posjetama Toru pridruzio (doduse u nekom drugom vremenu) i sveti Patrik, koji je tu provodio mjesece u molitvi i postu, da bi obojica tu bili i pokopani. Drugim rijecima, od Tora je napravljeno prvorazredno krscansko svetiliste.

 

Engleska skulptorica Katharine Maltwood je (nanovo) otkrila postojanje gigantskih zemljanih konfiguracija koje predstavljaju znakove Zodijaka. Objavljujuci svoju knjigu "The Glastonbury Temple of Star" 1929. godine, detaljno je opisala raspored i konture pojedinih astroloskih znakova. Mary Caine, engleska profesorica umjetnosti je, sest decenija docnije, dodala bogatsvo novih detalja u opisu Zodijaka.

 

I ne samo to. Otkrila je slicne zemaljske astroloske konfiguracije pokraj gradica Kingston-na-Temzi (Surrey).

 

Dvanaest znakova Zodijaka su rasporedjeni kruzno, u pravilnom nizu: od bika, blizanaca, raka preko lava, djevice i vage... U svojoj velicini mogu biti jasno sagledani samo sa visine od sedam hiljada metara! Obim zodijackog kruga je oko 50 km!

 

Koliki je to bio gradjevinski poduhvat pomjerati enormne kolicine zemlje i graditi umjetna brda, uklapati rijeke, kanale i sume u obrise koje ce se moci vidjeti samo sa velikih visina...?

 

Nakon sto su zavrsili sa Projektom Zodijak, Atlantidjani su se upustili u novi: kreirali su kosmicku observatoriju upotrebom kamenih stojecih blokova. Naravno, mogli su predvidjati sunceva i mjeseceva pomracenja, raspored pojedinih sazvjezdja...

 

Mnogi od ovih kamenih blokova su nestali do kraja XIX stoljeca. Kada bi zidovi obliznjih crkvi, krcmi i starih kuca mogli pricati, saznali bi ko ih je sklonio sa Tora, zatim razbio u komade i ugradio u nove objekte.

 

Ipak, jedan od megalita, zvani "Zivi kamen" je i dalje na svom originalnom mjestu, na zapadnoj padini Tora. Postavljen je u smjeru istok-zapad. Postoje izvjestaji da se, ako ga se dodirne u zoru ili pred zalazak sunca, moze osjetiti blago elektricno strujanje.

 

Strujanje koje nam pomaze da ne zaboravimo drevna znanja.

 

 

Misticni brezuljak Glastonbury Tor na jugu Engleske sjeciste je mocnih podzemnih geomagnetnih tokova.

Danas vidljive travnate terase su dio drevnog labirinta od sedam nivoa koji bi

podizao energetski nivo potomcima  Atlantidjana. Na vrhu Tora je bio kruzni hram,

a predanja kazu da je ovdje kapija izmedju dvije dimenzije.