ZAŠTO BOLEST

Bolest

nije sila

Koja bi nekoga izbacila iz života.

Zaista, ona je poziv

Da budemo u središtu našeg života.

(Emmanuel's Book I IT')

 

Obitelji mog oca i moje majke bile su ogromne. I danas nas ima dosta. U maminoj obitelji bila su tri brata i četiri sestre; jedan brat je umro odmah po rođenju, jedna sestra je umrla kao malo dijete, a svi ostali su doživjeli zrele godine. Svi su izrodili djecu i svi imaju unuke. Priča će biti o njihovim životima. I o mom životu, naravno.

Ovo je priča i o bolesti, njenim uzrocima i ozdravljenju. Kad ljudi dođu u neke ozbiljnije godine, znaju da, ako imaju zdravlje, imaju sve. Obitelj moje mame često su pohodile bolesti. Toliko su nas pratile - moju majku, oca, dvije tetke i dva ujaka, a i bratiće i sestrične i moju i njihovu djecu - da nisam mogla a da ne počnem razbijati glavu s pitanjem: zašto toliko bolesti u maminoj obitelji? Baš je trebalo «razbijati» glavu za pronaći taj odgovor, razbijati toliko stare obrasce koji više nikome ne izgledaju obrazac, dakle tvorevina našeg uma, nego svi mislimo da su prirodna, dakle potpuno objektivna okolnost.

Bolesti izgledaju kao neumitna sudbina, dođu, podnosite ih, ozdravite ili umrete. Sto se tu ima mozgati? Dva su me događaja natjerala na to razmišljanje: dugogodišnja bolest moje kćeri, od njenog rođenja pa do četrnaeste joj godine života, te otkriće misli istočnjačkih filozofija da svaka nesreća, pa tako i bolest, ne dođu bez razloga, a ne dođu ni da nas bezrazložno muče, još manje da nas kazne; nesreća i bolest dođu da nas nečemu pouče, kazuju nam da nešto vrlo naopako radimo u svom životu.

Tko je i što trebao naučiti iz bolesti moje kćeri koja ju je pratila od rođenja pa punih četrnaest godina? Zar tek rođeno dijete? Mi roditelji? Nisam nalazila smisleni odgovor, ali nisam ni odustajala. Negdje je morao biti.

Kasnije sam počela proučavati šaroliku literaturu u raznim disciplinama ljudske misli i, na drugoj strani, «povijest bolesti» svih članova mamine obitelji. Bilo je očito, kako su godine prolazile, da smo svi dobar dio života proveli po bolnicama, na pregledima, s lijekovima, operacijama i mukama  svih vrsta. Tako mi je brojnost mamine obitelji, njihova velika povezanost i stalna prisutnost raznih bolesti dala značajan uzorak za proučavanje. Moja,pak, velika povezanost s njima omogučila mi je poznavanje svih značajnih događaja svake od obitelji, kao i njenih članova ponaosob, a dugogodišnje druženje s njima i mogućnost poznavanja psihološkog profila i razvoja svake ličnosti iz obitelji.

Moglo je sve izgledati kao slučajnost, ali slučajnost je samo ime za duhovnu lijenost. Nema slučajnosti. Tkanje svakog života duboko je smisleno, ima pravilan uzorak i ima ključ koji ga objašnjava. Kad sam poslije dvadesetak godina istraživanja pronašla ključ, ta nedokučiva slagalica svih naših tridesetakživota posložila se u smisleni niz uzroka i posljedica. Da, našla sam ključ zdravlja. Nije čak bio kompliciran niti za razumijevanje niti za «rukovanje »... Sada to kažem tako jednostavno i lako, a trebalo mi je dvadeset godina da bih razumjela. Tek zadnjih godina moja «zašto» dobila su sustavnustrukturu istraživanja. Petnaestak godina pitanja o zdravlju i bolesti bila su moj hobi (kad sam za njega imala vremena), najčešća tema knjiga koje sam čitala, pa, moglo bi se reći, sve bez nekih velikih pretenzija, osim one najveće, a to je, da sam kroz to uporno tragala za odgovorom na pitanje o smislu svog života. Jer, tamo su ciljale sve te bolesti - ako ne naučim tu bolnu lekciju, sva je prilika da sam promašila nešto jako važno u životu, a to znači i ono najvažnije - smisao, svoju istinu.

Sad je trenutak da proširim definiciju bolesti. Nisu to samo fizičke i psihičke tegobe koje liječe liječnici. To su i svi oni događaji u našem životu koje zovemo «nesreća» ili «problem». Kasnije će se vidjeti zašto sve to stavljam u isti koš, mada je već sad jasno da zbog rastave braka, gubitka posla, dugova,saobraćajnih nesreća, nezavršetka škole ili studija, naša duša pati i više nego naše tijelo zbog artritisa, šećerne bolesti ili proširenih vena, iako su ta dva niza događaja uvijek povezana.

Kažem da sam proučavala i našla uzrok svih tih pojava, a time i lijek, bolje rečeno preventivnu metodu da nam se bolesti, nesreće i problemi ne pojave nikad, a, ako se i pojave rijetko, kako ih se jednostavno riješiti Pa ipak,koliko god to ovako napisano izgledalo preuzetno, ovo je ipak samo priča o jednoj obitelji, priča koja je naprosto moje životno iskustvo, koja je imala nekoliko velikih «zašto» i dovoljno moje upornosti da dvadeset godina tražim odgovore i da sam u jednom času bila zadovoljna odgovorima koje sam našla.

Ne znači da su to konačni odgovori, ne znači ni da ćete vi biti zadovoljni s njima. Zato kažem ovo je priča. Priča o jednom iskustvu koje se prometnulo u fantastično otkriće.