TKO TE NAJVIŠE VOLI? MAMA

Strah se pojavi rano u životu,

Ali neću od straha praviti čudovište

U ljudskom iskustvu,

Jer je u početku došao na vaš zahtjev.

Vi ste rekli strahu,

«Ti i ja ćemo izmisliti

Zaštitni sustav

Koji će nam pomoći da izbjegnemo sve zamke«.

Ti i strah postali ste partneri -

Ali partneri uplašenom djetetu,

Ne odrasloj osobi koja traži istinu.

(EmmanueTs Book III)

 

Moja mama je iz svog obiteljskog naslijeđa donijela vampirski energetski 

obrazac u kojem je ona bila aktivni vampir, i, kako sam već rekla, posebno talentiran i sposoban vampir. Opet moram reći DA SU TO SILE KOJIH SU LJUDI POTPUNO NESVJESNI. Sve gore opisane moje i tatine bolesti, a posebno tatina nervoza i kasnije depresija, bile su isključivi rezultat toga što je mama najprije tati, to naglašavam, a kad bi njega iscrpila, i meni, vampirski isisavala energiju.

Aktivni vampir se uvijek psihički osjeća bolje od svojih žrtava. Tako sam ja u djetinjstvu i mladosti naginjala melankoliji, a tata depresiji. Mama je uvijek bila «za akciju», puna poleta, puna ideja, koje je uvijek i ostvarivala.

Ona je bila veseljak i inicijator okupljanja svih članova naše velike obitelji u našem malom stanu. Ljeti bi navečer cijeli pod bio prekriven poplunima i madracima gdje su spavala djeca maminih braće i sestara koji su dolazili k nama na ljetovanje, iako su i sami živjeli na moru. Kod nas je uvijek bilo neko dijete iz siromašnijeg dijela obitelji na školovanju. Zašto puno rodbine, puno gostiju, puno prijatelja u našoj kući? Zato jer vampirima uvijek treba svježe energije i u tom nesvjesnom procesu jako dobro znaju kad su nekoga iscrpili i kad im treba svježi «materijal». To nije normalna razmjena između ljudi ili članova obitelji kako bi netko sada možda pomislio. Normalna komunikacija između ljudi na dobrobit svih uključenih izgleda sasvim drugačije. Ali, i vampir plaća svoju skupu cijenu tog nesklada, kao što svjedoče bolesti moje mame, koja je, zapravo, bila bolesnija od svih nas. Najprije se hrvala s dobro

ćudnim izraslinama, tzv. cistama na jajnicima i maternici, pa kad je sve to više puta operirano i najzad potpuno odstranjeno, dobila je tumor na dojci i završila s metastazama na kostima. Rak je tipična bolest viška energije i to neodgovarajuće energije. Vampir vrlo brzo postane ovisan o tuđoj energiji kao narkoman - stalno treba sve veće količine, ogromne količine energije, koje organizmu zapravo ni ne trebaju. Pa zašto ih onda vampir dovlači u svoj sustav kao narkoman koji treba sve veće doze dok se jednog dana ne pre dozira?

Uloge vampira i žrtve u vampirskoj tragediji su nasljedne (ali ne nužno nasljedne, nego nasljedne zbog nepoznavanja tog procesa) i aktiviraju se u nekom životnom trenutku. U početku nisu izražene, pa mladi ljudi znaju dugo lutati između te dvije uloge, igrajući malo jednu, malo drugu. Onda se stabiliziraju, obično u onoj koju su naslijedili od roditelja istog spola; sinovi od oca, kćeri od majke. Malo po malo ta uloga postane sve izraženija i u nekom trenutku potpuno nezajažljiva kod onoga tko igra vampira. Zašto?

Zato, jer sa stalnim dotokom tuđe energije, vampir dobije i sav pripadni sadržaj.

Ljudska energija nije tek neka apstraktno bezbojna sila što pokreće naše fizičko tijelo. U ljudskoj energiji su sadržane i sve naše emocije, sve naše misli, naš karakter - ono što jedan čovjek jest. Fizičko je tijelo tek nosač onoga što mi jesmo kao ljudska svjesna bića. U nekoj idealnoj situaciji čovjek ima misli i emocije na onoj razini koliko je ljudski i moralno sazrio kroz život.

U idealnoj interakciji s drugim ljudima, dakle u ravnopravnom poštenom odnosu, svaki čovjek preispituje svoje stavove, ideje, misli i emocije, tako da mu drugi ljudi pomažu da se korigira i tako raste kao osoba razvija svoj karakter prema sve boljem.

Sto se događa u vampirskom igrokazu? Vampir s otetom energijom doslovno pokupi tuđe misli i osjećaje. Od puno ljudi, od sve više ljudi. On se sada mora nositi ne samo s mislima i emocijama za koje je prirodno sazrio, nego i s tuđim zavistima, zlobama, pohlepama, zbrkama, tugama - sa svim i svačim. Čovjek to ne može izdržati, jer je to užasna zbrka, i vampir nema druge nego mora živjeti to što je nekontrolirano utrpao u sebe. Ako imate samo svoj strah, ili bijes, vi ćete se truditi da to nekako savladate - u ljudskoj civilizaciji su uvijek postojali mehanizmi koji su pojedincima u tome pomagali.

Vampir ne može savladati tu silu emocionalnog materijala, jer nije organski njegov, pa mu se kvari i karakter. Prvi uvjet da ostanete i dalje NESVJESNI ovog procesa je LAZ. Zašto vampir ne želi osvijestiti ili spoznati svoje probleme?

Jer to dovodi u pitanje jedino snabdijevanje energijom koje on zna, a to je krađa. Tko krade, taj i laže. Osoba počne najprije lagati samoj sebi, a onda i drugima. Sebe uvijek vidi u boljem svijetlu, a drugi obično ne valjaju. Tako vampir postane jako sklon kriticizmu bližnjih, osobito onih koje je energetski iscrpio, pa mu više baš ne služe. Istodobno svježe «klijente» koje može crpiti i koji se daju eksploatirati, idealizira. Idealizacija je također vrsta laži.

Na fizičkoj razini također postoji višak energije koja nešto mora raditi kad je već tu iskrcana i zarobljena. Nema vampir gromobran da višak odvede u zemlju. NAJTIPIČNIJA VAMPIRSKA BOLEST JE RAK. Što je rak? Nekontrolirani rast stanica. Zašto bi stanice nekontrolirano rasle? Genetska predispozicija?

Moj odgovor je - netočno. Genetski materijal aktivira i oblikuje - energija. Ako je energija u količini i kvaliteti vaša i razmjerna vašem, recimo tako, prirodnom osobnom razvoju, neće se aktivirati nikakav gen raka, ako uopće postoji. Ali ipak, jest nešto nasljedno, a to je: energetski obrazac koji je idealno - harmonična ličnost, ili degenerirano - vampir ili žrtva.

Vampiri češće boluju od smrtonosnih bolesti, od bolesti viška energije, tako sam ih ja nazvala. Žrtve boluju od nekih svojih groznih bolesti, ali one najčešće nisu smrtonosne, iako ta podjela, naime tko od čega obolijeva, nema jasnu granicu, i to iz jednostavnog razloga: jedno vrijeme u životu smo žrtva, zatim postanemo mali, pa, možda, veliki vampir, ali još uvijek prema nekim ljudima igramo ulogu žrtve. To je silna zbrka energija kojima zbunjujemo tijelo i psihu. I da se vratim na moje viđenje kako nastaje tumor - višak, ali ogroman višak energije, koji nije ravnomjerno i skladno raspoređen, potiče stanice na to divlje nekontrolirano bujanje. (Kasnije sam otkrila da i vampirove žrtve, dakle osobe kojima po defmicji nedostaje energije, mogu oboljeti od tumora. To je vjerojatno povezano s predznakom energije, tj. je li pozitivan ili negativan, ali o tome kasnije.) Kad govorim o neskladnom višku energije kod vampira, uzet ću za suprotan primjer usporedbu s vrhunskim sportašem (koji ne uzima nikakve kemijske pripravke za forsiranje) - on sigurno ima puno više energije od normalnog čovjeka. Ali to je bio organski rast energije koji se dogodio između ostalog i zbog čovjekove svjesne oduke da postigne vrhunski rezultat i zbog discipliniranog napora i psihičke upornosti.

Ta velika energija će biti ravnomjerna raspoređena na fizičku, psihičku i duhovnu razinu te osobe, karakter će biti potpuno usklađen, zbog čega tako postignuta velika energija neće proizvesti bolest. Nasuprot tome, energetski vampir je pokrao ogromnu količinu energije nesvjesno i ta energija nije pod njegovom kontrolom, nego divlja u tijelu i u psihi.

Ima još jedan razlog zašto vampiru treba sve više energije. Vampir, kao i ostali prosječni ljudi, nastoji nekako držati pod kontrolom negativne emocije kao što su: strah, bijes, zavist, ljubomora, oholost, osvetoljubivost i još puno drugih. Držati pod kontrolom samo jednu od ovih jako izraženih emocija traži ogromnu količinu energije, nevjerojatnu količinu energije. A vampir svaki dan pokupi hrpe tuđih negativnih emocija i zato mu treba sve više energije da naprosto ne eksplodira od negativnih emocija, posebno od tuđih negativnih emocija. Takvo «gnojivo» sad u povratnom procesu uspješno potpomaže i rast vlastitih vampirovih negativnih emocija, koje bi bez toga možda ostale samo zakržljali izdanak kojeg nitko ne bi ni primjećivao. Treba još energije. Začarana negativna spirala propasti.

Ogromna energija koju, neuvijeno rečeno, vampir krade, završava kao i Likradeni novac - spiska se na nepotrebni luksuz i često na nešto nemoralno.

Kradljivac materijalnih stvari završi u zatvoru, ili unesreći na neki drugi način sebe i sve oko sebe. Kad ste čuli za sretnog lopova? Isto se događa energetskom kradljivcu.

Rasipnost energetskog lopova očituje se u tome što s ukradenom energijom nije pribavio samo ono što mu treba, a to je da nadoknadi manjak energije (jer s energijom to ne funkcionira na apstraktan način kao u običnom zbrajanju, i oduzimanJLi), nego je s Likradenom energijom, slikovito rečeno, rastrošno kupio pet sportskih automobila od kojih mu nijedan ne treba, skupo ih je održavati, a s jednim će se sigurno slupati i smrtno stradati. Jedini je problem što lopov zna da krade, a energetski lopov o tome nema jpojma.

Trudi se živjeti i raditi ljudski, pošteno, moralno. Trudi se dati sve najbolje svojoj djeci, svojoj obitelji - kao svaki normalan čovjek.

Da, sve to izgleda kao najnevjerojatniji i vrlo bolestan

science fiction ili horror scenarij, ali to je priča mog života i to su moji zaključci. Priča još nije gotova, tek trebamo doći do velikog meštra svih vampira u mojoj obitelji, do bake Irene.

Ali prije toga da se vratim na strah s početka ovog poglavlja. Osnovni strah kojeg se ne možemo riješiti nastane u odnosu s roditeljem/ima vampirom.

Kad osjećate da iz vas nepovratno svaki dan ističe životna energija, a onim osjetilima koje uobičajeno koristite u svojoj kulturi (dakle, ne intuicija, ili šesto čulo, jer je ono protjerano u zaborav i proglašeno izmišljotinom) niste u stanju registrirati nikakvu opasnu situaciju, niti napadača, onda imate najveći od svih mogućih razloga za strah - to je apsolutna, a potpuno nevidljiva i nedokaziva prijetnja vašem životu (poslije vam kažu da ste skloni fobijama, tj. da se bezrazložno bojite - totalno kriva dijagnoza, jer tkogod ima «fobiju» sasvim razložno se boji nekog velikog vampira u svojoj blizini). To je situacija energetskog vampirizma. I ne samo da ste u toj situaciji bili jedan put, bili ste svaki dan i bit ćete do kraja života ako ne spoznate ovu pojavu i ako je ne spriječite. Zato sam rekla na početku da smo mi bića straha i da živimo u civilizaciji straha. A prvi i najveći strah nam je skoro uvijek usadila u dušu - mama, a zatim najčešće i tata. Vole li majke djecu? One misle da ih vole. Zapravo, one strahuju za djecu. Zato je izravan i neuvijeni odgovor na pitanje: »Vole li majke djecu?» - « Ne, ne vole ih!». Tako su počela sva zla ovoga svijeta.

Da bi apsurd bio još veći, vampir je daleko više teroriziran strahom nego njegova žrtva. Zato i jest energetski agresivan i destruktivan. Na razini psihologije je odavno poznato da je svaka agresija izraz straha. Isto vrijedi i za energetsku agresiju.