PSIHIČKI VAMPIRI
Vi ste kao djeca u osvijetljenoj sobi
Koja zatvore oči
I kažu
Da se boje mraka.
Sva tama je
Poremećeno svjetlo.
(
Sto je zlo nego zaborav?
Trebaš poznavati
prirodu tame.
Ona je konačna.
(Emmanuel's Book)
Autor pet knjiga Joe H. Slate, Ph. D. ovlašteni je psiholog i profesor, osnivač Međunarodne istraživačke fondacije za parapsihologiju. Svoj rad temelji na znanstvenim istraživanjima i osobnoj terapeutskoj praksi. O metodi istraživanja navodi sljedeće:
Koncipirano midtidimenzionalno naše istraživanje je uključivalo osobne intervjue, upitnike, analize slučaja (case studies), psihološke testove, elektrofotografiju (Kirlianova fotografija) te analizu ljudske aure (energetskog polja). U nekim slučajevima koristili smo analizu snova i hipnozu te regresiju u prošle živote.
U našim istraživačkim metodama konzistentno smo izbjegavali opterećujuće termine kao: »vampir*, »žrtva* i «vampirizam», preferirajući neprijeteće, ali operativne, termine kao: «primatelj energije», «davatelj energije», »energetska interakcija*, »energetski manjak* i »proces energetskog prijenosa*..
Autor ističe da vampirizam postoji u različitim oblicima i da se obično događa u odnosu dviju osoba od kojih je jedna vampir, a druga žrtva. Vampir je osoba koja ima nisku razinu energije i zato upada u energetski sustav žrtve da bi odatle izvukao sebi nedostajuću energiju. Neposredni učinci mogu varirati, ali obično znače novi dotok revitalizirajuće energije za psihičkog vampira, a kritični manjak esencijalne energije za vampirovu žrtvu. Nažalost, posljedice ponavljajućih vampirskih napada na energetski sustav na dugi rok mogu biti izuzetno štetne; ne samo za žrtvu, nego i za vampira.
Zanimljiv je Slateov opis glavnih karakteristika vampirizma.
Psihički vampirizam traži točno određenu žrtvu. Krajnji rezultat je uvijek štetan za oboje, za vampira i žrtvu.
Psihički vampiri nemaju posebne moći. Oni, zapravo, djeluju s pozicije slabosti, a ne snage. Tipično nerazvijeni, ili oslabljeni, u sposobnosti da sami generiraju samopodržavajuću energiju, oni se očajnički utječu drugim strategijama u naporu da zadovolje svoje energetske potrebe.
Psihički vampiri nisu beznadežna bića zla. Kao i svi drugi, oni su osobe od značaja i unutarnje vrijednosti. Nažalost, njihov rast je zapriječen i tako je njihov unutarnji energetski sustav do neke mjere nefunkcionalan.
Psihički vampirizam je kulturalno univerzalan - u jednoj ili drugoj formi postoji u cijelom svijetu. I najrazvijenije kulture su ranjive na razne forme psihičkog vampirizma.
Široka skala uvjeta može stvoriti plodno tlo za psihički vampirizam. To su npr.: osobna kriza, zapriječeni rast, neriješeni konflikti, a također i ozbiljan stres, ali i neki kulturalni uvjeti kao: socijalni nemiri, ili klasna mržnja.
Psihički vampirizam postoji u raznim stupnjevima intenziteta. Cesto počne kao blagi impuls, onda progresivno raste da bi postao dominantna sila u životu psihičkog vampira.
Dugoročne posljedice psihičkog vampirizma su izuzetno škodljive. Za vampira to uključuje ispražnjenje unutarnjih zaliha i, eventualno, potpunu blokadu procesa osobnog rasta. Za žrtvu to uključuje mnoštvo mentalnih i fizičkih simptoma.
Napad psihičkog vampira može biti namjeran, ili spontan, lako su epizode psihičkog vampira često pokrenute namjerno, one mogu biti i spontane, a u izvjesnoj mjeri i nesvjesne. Može izgledati čudno, ali psihološki vampirizam može postati sporazuman u nekim odnosima.
Osim potrebe za energijom, psihički vampiri mogu imati i druge motive. Muškarac, ili žena, koji eksploatira ili uništava, partnera zbog npr. osvete, mogu se smatrati psihičkim vampirom. Korporacije koje bezobzirno zagađuju okolinu zbog profita, mogu se smatrati predatorskim organizacijama.
Profesor Joe H. Slate puno je radio na istraživanju metoda obrane od vampirskih napada, ali i na pomoći osobama s vampirskim sklonostima kako bi aktivirale i osnažile vlastiti energetski sustav i tako više ne bi imale potrebu za vampirskim ponašanjem (o čemu će biti riječi kasnije).
Zbog prepoznavanja pojave vampirizma, korisno je citirati opis istog autora:
Za žrtvu su prvi znakovi napada psihičkog vampira gotovo uvijek slabost i umor, a mogu nastupiti odjedanput ili postupno, zavisno o prirodi napada. Ne iznenađuje što žrtve ozbiljnog napada često opisuju svoje stanje kao: « potpuno
ispijen», mentalno i fizički. Među drugim uobičajenim fizičkim reakcijama su: vrtoglavica, nepravilan rad srca, ošamućenost i ponekad mučnina. Žrtve često opisuju svoje reakcije slične onima kod gubitka krvi, morske bolesti, vrtoglavice.
lako simptomi jednog vampirskog napada često brzo prođu, oni imaju tendenciju dugotrajnosti u situacijama kad su kontakti s aktivnim vampirom uobičajeni.
Osjećaj iscrpljenosti zbog ponavljanih napada može uključivati ozbiljnu tjeskobu i depresiju. Uobičajeni simptomi uključuju: poremećaj spavanja, teškoće u koncentraciji, zaboravnost, razdražljivost, osjećaj «biti na rubu» i gubitak interesa za dnevne aktivnosti.