MISLI POZITIVNO

Upozna'] sebe i

upoznat ćeš Boga

Budući da je tvoja suština Božja energija,

A to je kreacija,

Ti stvaraš.

Ti si stvoritelj.

I ti si stvoreno.

Ti stvaraš svoje zablude, ti stvaraš svoju istinu.

To je način kako ti učiš.

(Emmanuel's Book)

 

U ezoterijskoj literaturi, koju sam i dalje strasno čitala, sve češće i sve eksplicitnije se pojavljivala ideja da nije čovjek - njegov život, ponašanje, uspjeh ili neuspjeh - rezultat tzv. objektivnih okolnosti. Mi stvaramo, vješto pronalazimo objektivne okolnosti koje će potvrditi sliku neuspjeha, sliku nesreće, sliku tuge koju nosimo u duši, a uopće nismo toga svjesni. I obrnuto. Mi mislimo da težimo dobrome, da težimo sreći, da težimo uspjehu. I mislimo, kad to promašimo, da su krive objektivne okolnosti, da smo se rodili u krivoj obitelji, da nemamo novaca, ili smo baš imali «peh»... 1 tako tisuću izgovora.

Potpuno krivo.

Svatko od nas u cijelosti određuje samog sebe i to svojim mislima i osjećajima.

Sve, apsolutno sve, što nam se događa, rezultat je onoga što smo prethodno mislili i osjećali. I naš uspjeh i naš neuspjeh, sreća i nesreća, dogodili su se jer smo mi to baš tako tražili. Ne mislimo mi ono što mislimo da mislimo, niti osjećamo što nam se čini da osjećamo, niti želimo ono što mislimo da želimo. Što zaista želimo od svoga života, to se jedino i najtočnije vidi iz našeg života samog. Ako je neuspješan i mizeran - mi smo baš to htjeli. Nije nitko drugi spriječio našu sreću. Mi smo doslovno htjeli svoju nesreću.

Kad shvatimo, zaista shvatimo i doslovno shvatimo, ovu tvrdu istinu, tek onda smo po prvi put u životu otvorili vrata svojoj sreći.

To je potpuno suprotno od onoga što se popularno misli, od onoga što razne društvene znanosti tvrde. Potpuno suprotno tzv. zdravom razumu.

Potpuno suprotno svemu čemu su nas učili. Ipak, meni se ideja odmah dopala, jer je zapravo govorila o našoj apsolutnoj moći da budemo ono što želimo.

Ako sami proizvodimo vlastitu nesreću, jednako smo sposobni proizvoditi i sreću. «If you can make it, you can anmake it.» Samo je trebalo otkriti taj mehanizam stvaranja privida. Zašto smo stvorili nesreću, a mislili smo da gradimo sreću? Zašto nismo uspjeli, a mislili smo da tako strasno želimo uspjeti? U bilo čemu - u braku, u poslu, u prijateljstvu. Zašto? Zašto se tako često ispriječe nekakve okolnosti koje izgledaju objektivne i upropaste sve naše najbolje planove?

Zato jer je u našem nesvjesnom ugrađen program neuspjeha, program da budemo nesretni, program da drugima stvaramo bol. I to se prenosi generacijama.

Kompjutorskim jezikom rečeno, kao virus koji nam uništava sve lijepo, sve korisne programe, a mi toga uglavnom nismo svjesni. Razumijevanje sila nesvjesnog i/ili podsvjesnog već stotinu i pedeset godina je u žarištu psihologije i psihoterapije. Puno toga je opisano, ali tajna o ugrađenom programu neuspjeha i nesreće nije baš otkrivena. Ljudi godinama idu psiholozima, psihijatrima; bude im malo bolje, onda uglavnom vide da ponovo upadaju u iste situacije, a da ni stare još nisu riješili. Puno je viceva smišljeno na račun onih koji i dvadeset godina odlaze na neku vrstu psihoanalize, a da se na kraju ne osjećaju ni bolje, ni pametnije.

Sto je u ezoterijskoj literaturi koju sam čitala bilo novo? jednostavna ideja:

Pusti prošlost, počni misliti drugačije, počni osjećati drugačije i život će ti se događati drugačije. To je ona, sad već svima poznata uzrečica: Misli pozitivno! Misli i osjećaj pozitivno i događat će se pozitivno! Misao i osjećaj proizvode djelo, proizvode činjenice, a ne obrnuto. Nije bitno krećeš li iz točke ispod nule, s točke nula, ili s točke plus deset. Samo kreni i stići ćeš. Nije baš da te prošlost neće vući za nogu, ali najprije kreni naprijed, a onda ćeš se i prošlosti lakše riješiti. Našla sam vrlo jednostavan način kako otpuhnuti prošlost i riješiti se njena negativna tereta, ali o tome kad usvojimo osnovne pojmovne kategorije i kad instaliramo potrebne «alate».

Kako «proizvesti» pozitivnu misao i pozitivni osjećaj, i nije tako jednostavno - treba pročitati bar jednu, a bolje i više, knjiga na tu temu. A onda se treba dobro potruditi, biti uporan i pronicljiv da se to i primijeni. Ja sam otkrila da je ta uputa djelotvorna i to na zanimljiv način. Ako prihvatiš takvu ideju, ako misliš da je istinita - ona samu sebe ostvaruje. Može brzo, a može sporo. Zavisi jeste li pročitali jednu, ili dvije, tri, ili četiri knjige o tome. Svaka vještina se lakše nauči ako znaš tehniku i metodu. Zavisi o puno toga, ali funkcionira. Ukratko rečeno, prva pozitivna misao teži stvoriti ostale pozitivne misli. Može vam trebati deset godina za isti rezultat, a može i deset dana, doslovno. Sad, naravno, stvar je u tome da većina ljudi nije spremna ni mrdnuti guzicom, a kamoli mućnuti glavom. U suštini lakše je kukati. U mom slučaju ova teorija je pokazala upečatljivi uspjeh baš u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Trebao mi je posao. Dobro plaćeni posao. Kome ne treba? Uvijek treba. Da, ali u mojoj zemlji je bjesnila ekonomsko-socijalna kriza, propadale su tvornice, poduzeća, propala je država, a nova se polako stvarala u užasnom metežu. Svaki dan su tisuće ljudi ostajali bez posla. Ja sam čitala čudne knjige i odlučila da je krajnje vrijeme da počnem dobro zarađivati; toliko da ivona i ja imamo udoban i bezbrižan život, ne bogatstvo. Pozitivna misao. Objektivne okolnosti: imam fakultetsko obrazovanje, ali je struka takva da baš ne donosi novce. Imala sam radno iskustvo na poslovima koji su nešto vrijedili u staroj državi, a u novim okolnostima takoreći ništa. Dakle, težak start, ali i «teške objektivne okolnosti«. Nisam se obazirala ni na jedno, ni na drugo. Ja sam se držala svoje odluke. Držala sam se ideje: Moja pozitivna misao će stvoriti taj posao. Nakon dva promašaja našla sam posao - pošteni, legalni posao na kojem sam zarađivala pet puta više nego na prethodnom radnom mjestu i pet puta više nego što su zarađivali moji prijatelji na svojim ustaljenim poslovima.

Jest da je trebalo puno raditi, da je trebalo pametno i domišljato raditi, ali prilika je bila tu i ja sam je uhvatila za rogove. A nisam se dala pokolebati ni od dva potpuna promašaja. Zar ovo nisu bile nemoguće objektivne okolnosti: ekonomsko-socijalna katastrofa, žena od četrdesetdvije godine, tada još krhka zdravlja, nađem i prihvatim se posla u kojem od stotinu trojica uspiju. I upravo ja jedna od te uspješne trojice. Slučajna sreća? Ni najmanje!

To je bio rezultat moje odluke da radim dobro plaćeni posao (pošteni posao, moram dodati za maliciozne). Naravno, nisam sjedila kod kuće i čekala da dobijem na lutriji. Radila sam strasno i žestoko.

Ta me odluka držala i dalje, jer ni superposlovi ne traju vječno. Moj krasni posao je nakon četiri godine izgubio tržište, a ja sam našla još bolji, još bolje plaćeni posao. Nakon iduće četiri godine htjela sam još bolji i još bolje plaćeni posao. I to sam napravila. Bez muke i bez grča.

Osjećam da moram objasniti ovaj primjer. Objektivna situacija je bila gotovo apsolutna nepovoljna po moju namjeru: kriza, rastuća nezaposlenost, moje četrdeset dvije godine, loša struka, slabo zdravlje. Međutim, moja čvrsta namjera je mene smjestila u točku gdje su objektivne okolnosti, možemo ih nazvati «mikro objektivne okolnosti«, podržale ostvarenje moje namjere.

Našla sam krasan posao i naučila ga raditi. Dakle, to nije bio posao koji mi je bio poznat, osim u nekim elementima - pa, eto, niti to nije bio problem. Našla sam krasne poslodavce, vrlo korektne, drage i sposobne ljude. Pazite, tumačim vam nešto što sam tri puta ponovila, što mi se zaista dogodilo jer sam ja tako htjela. Doći ćemo i do toga zašto vama nije uspjelo kad ste tako nešto «htjeli», ali i do toga kako će vam to uspjeti kao i meni. Moram li ponoviti da sam ja praktična osoba. Tako sam provjerila tezu: «Misli pozitivno!«. Bitno je dodati: «I osjećaj pozitivno!«.