U govoru na gori Isus je istaknuo da bismo, kad činimo dobra djela, trebali to činiti bez znanja drugih. To je teško: morate stalno pratiti kad će se pojaviti prilika za takvo što.
Suočeni s golemošću problema ovoga svijeta, mnogi se ljudi osjećaju depresivno, preslabo i apatično. Često jednostavno odustanu.
Ali u malim milosrdnim djelima leži velika duhovna i kulturna moć. Takva djela odjeknu mnogo jače no što većina ljudi shvaća; ona započinju proces "morfne rezonancije" puštajući 'u zrak' — šireći zarazu unutar cijele kulture — milijune malih koraka koje ljudi širom svijeta moraju zakoračiti da bismo spasili svoj planet i svoju vrstu.
Vidjeli smo primjere za to, u tome kako se vicevi prošire po cijelome svijetu, kako se šire glasine, kako se dijeli svijest. Na nekoj razini svi mi jesmo povezani. Kad spasite život drugom živom biću — čak i crvu ili korovu — u zrak puštate spašavanje života. Mala milosrdna djela jedna su od duhovnih aktivnosti koje imaju najveću moć preobrazbe — vjerojatno su baš zato Isus i drugi učitelji i proroci prije njega stavljali toliki naglasak na njih.
Jedan pripovjedač i učitelj iz američkog plemena Cree rekao mi je: "Prema našoj tradiciji, od početka svijeta, svakog jutra kad sunce iziđe Stvoritelj nam daje četiri zadatka za taj dan. Prvo, moram naučiti barem jednu značajnu stvar. Drugo, moram drugoga naučiti barem jednu značajnu stvar. Treće, moram učiniti nešto za nekog drugog, a najbolje je ako ta osoba ni ne shvati da sam nešto za nju učinio. I četvrto, moram se prema svim oblicima života ponašati s poštovanjem. Čineći to, širim te stvari po cijelome svijetu."
Naprimjer, u većini dječjih sela Salem (zajednica za zlostavljanu djecu, s čijim je osnivanjem počeo Gottfried Müller 1957.) u svijetu postoje konjušnice s konjima. Godinama sam znao za konje u Stadtsteinachu, njemačkom stožeru Salema: gledao sam dresuru, hranio ih, svake im večeri s Gottfriedom Müllerom, svojim mentorom, donosio jabuke. Ono što isprva nisam znao je odakle ti konji dolaze.
S vremenom je priča izišla na vidjelo, budući da Herr Müller ne govori često o dobrim djelima koja čini. Zatekao se na željezničkoj postaji kad je naišao vlak iz Čehoslovačke upućen u tvornicu konjskih kobasica u Njemačkoj. Ugledavši konje raspitao se bi li bilo moguće spasiti neke od njih. Tvornica kobasica pristala mu je prodati nekoliko njih i to su bili prvi konji u Salemu.
Često sam se pitao zašto konji u Salemu privlače toliku pozornost djece i posjetitelja. Sad mislim da je to usko povezano s tihim dobročinstvom Gottfrieda Müllera koji im je spasio živote.
U listopadu 1997. doručkovao sam u Stadtsteinachu s Herr Müllerom. Nepokolebljivi "nezavisni Kršćanin" (odbija pristupiti ijednoj organiziranoj vjeri), koji svejedno rado rabi kršćanske i židovske metafore, rekao mi je: "Znaš, na vagi dobra i zla, mnogo je moći i težine na strani boli i muke i zla u svijetu. Priča o Jobu govori koliko mnogo različitih moći zlo ima: započeti ratove, nanijeti bol, utjecati na ljude, čak i stvoriti stvari koje se doimaju kao čuda. Ali postoji jedna sposobnost koju Sotona nema. Koju imamo samo mi. I baš zato što nema tu sposobnost, čak i kad je koristimo u najmanjoj mjeri, ona ima golemu težinu i predstavlja velik uteg dobra na vagi svijeta."