JESAM...Što se zbilo s onim cjelovitim osjećanjem cijeloga sebe što bih ga nekoć ćutio čim bi tu riječ izgovorio kao opomenu?

Je li moguće da je ta unutarnja osobnost, stečena uz cijenu tolikog odricanja i mučenja sebe na sve načine, danas kada je njeno djelovanje na moj bitak neophodnije od samoga zraka kojeg udišem, iščeznula bez ikakvog traga?

Ne, to nije moguće.

Sigurno ima nešto drugo...ili je pak sve, u svijetu Razuma, nelogično.

Ne-moć svjesnih napora i dobrovoljne patnje još uvijek nije u meni usahnula.

Sva moja prošlost i sve što me čeka zahtijeva da još budem.

Hoću...bit ću još.

Tim više što je moj bitak potreban ne samo mom osobnom egoizmu nego i dobru cijeloga čovječanstva.

Moj bitak stvarno je ljudima potrebniji od svih njihovih zadovoljština i sve njihove sreće danas.

Hoću da još budem...Još uvijek JESAM.