VII.

FRAŠ-KRETI  OSVJEŽENjE

Načelo konačne pobjede dobrote

Zato budimo poput onih koji osvježavaju svijet na putu prema savršenstvu;

Neka nam Ahura Mazda pomogne i vodi naše napore putem Istine;

Jer čovjek koji razmišlja je tamo gdje je Mudrost kod kuće.

(Gathe: Yasna 30-9)

Osvježenje  svijeta

Postoji li kraj konstruktivnom, progresivnom i razvojnom pokretu stvaranja? Što propisuje zakon Aše?

Nema kraja stvaranju svijeta; Ahura Mazda je vječan i stvaranje je trajno. Slično tako nema kraja zakonu Aše. Ispravnost ustrajava, a zakon Aše ostaje nepromjenjiv.

Međutim,   Gathe  spominju  «Kraj  Vremena.»  Što  je  kraj  vre­ mena?  Kraj  vremena je  Velika prekretnica -  događaj  koji  označava postignuće  plemenitoga  cilja  ispravnoga  čovjeka.   Ispravni,  putem pojedinačnih i zajedničkih napora, iščekuju taj događaj - uspostavljanje Božjega kraljevstva na zemlji.  Taj će događaj označiti kraj jedne faze  i početak druge u povijesti čovječanstva. Prijelomna točka je vrhunac dugoga procesa postupnoga napredovanja - kako kvantitativnoga tako  i kvalitativnoga - prema savršenstvu.  Savršenstvo (samoostvarenje) i ovjekovječenje  (Hurvatat  i Ameratai)  su  cilj  i  nada  istinskoga maz- dayasnana.  «Osvježenje  svijeta»  ishod  je  gomilanja  pojedinačnih  i zajedničkih činova Ašvana; obilježava ga univerzalni sklad, dobrota i sreća. Hurvatat osposobljava pojedinca da se pridruži Boravištu beskraj­ noga svjetla i da postigne najbolje postojanje; zajednički Hurvatat vodi cijelo  čovječanstvo u Boravište beskrajnoga svjetla.  Osvježenje, Fraš

Kreti, ili «obnova svijeta», kako se naziva u kršćanstvu, idealan je kraj; taj će se kraj ostvariti, jer je to volja Ahura Mazde, Vrijeme dolaska nove faze ovisi o prirodi i snazi čovjekovih svetih (konstruktivnih) napora, koji dobivaju poticaj u dobroj misli. Neizbježna pobjeda dobra nad zlim jedan je vid svemoći Ahura Mazde. Ta svemoć čini božansku Khšatru, prevlast dobroga, na zemlji. Sve je to začeto u Božjoj Vahišta Mani, Uni­ verzalnoj inteligenciji.

Tako  se  «osvježenje»  odnosi  na  konačno  odredište  zajedničkih napora  ispravnih  ljudi,  Ašvana,  u jednoj  fazi  postojanja.  To je  kraj nesklada, protuslovlja, borbe i nelagodnosti; ono proglašava dovršenje sloge, mira i ljubavi. To je kraj relativnosti i vremena i početak bezvre- menosti.  Osvježeno stanje predstavlja apsolutnost, jednost i jedinstvo. Ono označava kraj konačnoga. Riječ osvježenje znači beskonačnost, bes­ mrtnost i vječnost.

Koje su riječi i djela najplemenitija, najbolja, Nauči me, O Mazda, učini da moj život izražava

Putem ljubavi prema Bližnjima, putem potrage za Istinom, čežnje i molitve moga srca;

Osvježi, Ahura, putem Snage za Služenje, Moj život, i učini ga kako Ti želiš - Istinskim.

(Gathe:Yasna 34-15)

Osvježiti znači preporoditi i obnoviti. Osvježenje svijeta najavljuje preporod stvaranja i nepogrješivosti čovjeka.  To nije razaranje jednog stanja i građenje drugog. To je vrhunac savršenstva postojećega svijeta u njegovom razvojnom procesu.

Sastavnice  gathičkoga  osvježenja  svijeta  su:  postupnost  proce­ sa, zajednički doprinos  ispravnih ljudi,  božanski  sud.  Važno je zapa­ ziti iskrivljavanje nekih od tih sastavnicima u kasnijoj zarathuštranskoj tradiciji, osobito osobnosti Saošyanta.

Postupnost označava odsustvo naglosti pri promjeni na prekretnoj točki. To je stalna promjena putem ustrajnoga mentalnoga i fizičkoga pročišćenja, duhovnoga uzdizanja, razvoja i uvećavanja. U tom su pro­ cesu na djelu Spenta Mainyu, Ašvani i Saošyanti.

Saošyant

Gathički  Saošyant  nije konkretan pojedinac.  U  svetoj  se knjizi Saošyant  rabi u  generičkom  smislu,  u značenju  «skupina  svetih rad- nika.»   Tako  se u gathičkom mazdaizmu predviđaju brojni  spasitelji. Oni se ne pojavljuju i ne djeluju u određenim razmacima već postoje  i djeluju u svim vremanima. U tom smislu Saošyanti nisu istoga ranga u ispravnosti,  a uloga koju imaju u usavršavanju svijeta razlikuje  se. Neprestana i nesebična služba može samim tim uzdići jednoga Ašvu na položaj  saošyanta.  Saošyanti  su obdržavatelji Zakona Aše, propovjed­ nici istine i promicatelji pravde svojim djelima. Stalni doprinos ispravnih ljudi - uključujući proroka, Ašvane i saošyante - donosi osvježenje svi­ jeta. Ta se zamisao jasno iznosi u sljedeća dva gathička odlomka. Prvi odlomak govori o onima koji se pokoravaju zapovijedima Ahura Mazde  i ustaju protiv lažnosti; drugi odlomak prepoznaje one osobe koje postaju saošyanti, spasitelji zemlje.

Kada će Armaity stići i Aša, također, nagrađujući Službe, donoseći Mir i Odmor? Kada krvavi tirani, koji slijede Neistinu,

nahrupe sa svih strana, tko će stajati uspravno, i krepko, čvrsto u Ljubavi Vohu Mana?

(Gathe:Yasna48-ll)

Takvi su, doista, Spasitelji Zemlje

Oni slijede zov Dužnosti, zov Ljubavi: Mazda, oni slušaju Vohu Manu;

Oni čine ono što Aša naređuje, kao i Tvoje Zapovijedi; Svakako oni su pobjednici nad Mržnjom.

(Gathe:Yasna48-12)

Jedan drugi odlomak otkriva da će Ahura Mazda štititi i voljeti one koji se suprotstavljaju zlotvorima (Daeavi). Prema Gathama, takve su osobe spasitelji. To je određeno u zakonu Aše.

Onaj koji poriče Daeve i njihove ljude

kao što oni poriču njega, koji je Gospodar Svih.

Kao što se oni suprotstavljaju Njemu u svakoj misli i djelu;

Tko se tako pokorava i izražava mu štovanje

Taj je Spasitelj, Gospodar Mudrosti, - on otkriva, O Mazda Ahura, Put Života.

Naš prijatelj, naš brat, otac on postaje.

(Gathe:Yasna 45-11) Prorok je Spasitelj par excellence - Izabrani Spasitelj.

Gospodaru moj, kada će osvanuti dan koji će pridobiti Svijet za ideju Istine?

Kada će mudri Duhovni Vodiči doći s

Uzvišenim učenjima Tvoga Izabranoga Spasitelja?

Kojemu će upomoć oni doći s Dobrim umom?

Što se mene tiče, ja sam izabrao Tebe kao svoga učitelja,

Ahura Mazdo.

(Gathe: Yasna 46-3)

Ni u Starom zavjetu Mesija se ne pojavljuje u smislu pojedinačnog spasitelja. Ta se riječ rabi tridesetidevet puta nemajući ni jedanput me­ sijansko značenje. Među njima su Kir, kralj Irana (Izaija 45:1); kraljevi Izraela i Veliki svećenik (Daniel 9:25-26 i Levitski zakonik 4:3, 6:22). Izraz Mesija znači «pomazan» ili «posvećen». Taj je koncept u skladu s gathičkim Saošyantom. Dva biblijska Mesije, ben Josip i ben David juda­ izma, dolaze kasnije, kao i tri Saošyanta u avestanskoj tradiciji.

Grci  su  poznavali  zarathuštranski  -  ili  kako  ga  oni  nazivaju, magijanski - koncept  obnove  svemira  i  zajedničkoga  suda za duše. Postupak obnove promijenio se u Mlađoj Avesti i pahlavskoj tradiciji, premda je  njegova postupnost  ostala  nedirnuta.  Postupnost  razlikuje zarathuštranizam od drugih religija (na primjer, islama), koje očekuju pojavu spasitelja u doba kada je svijet ispunjen nepravdom i gnjevom, i spasitelj dolazi ukloniti zlo i uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji.

Izrazita razlika između Gatha i Mlađe Aveste  na  području osvježenja odnosi  se na osobnost  Spasitelja.  U Mlađoj Avesti pojavljuju se tri različita spasitelja: Ukhsyat-ereta; Ukhsyat-nemah; i Astvat-ereta. Iznimna mitska priča odnosi se na njihovo rođenje. Njih će roditi majke djevice i biti će Zarathuštrini potomci.  Prema Farvardinu Yaštu, posljed-

njem i najučinkovitijem Saošyantu, Astvat-eretu začet će  djevica naz­ vana Vispataurvi, što znači «najveća pobjednica». Zarathuštrino sjeme nalazi se u jezeru Hamun a nad njim bdiju devedesetdevet tisuća devet stotina i devedesetdevet Fravašija.

Mora da je Zarathuštrova doktrina osvježenja uvelike privukla Grke. Plutarh je pisao da Magi (zarathuštrani) vjeruju da će nakon «obnove» svijeta, čovječanstvo govoriti jednim jezikom i imati jednu državu; ljudi će živjeti bez hrane i neće bacati svoje sjene.

Pahlavska djela razrađuju avestansku doktrinu i dalje ju razgranjuju, dodajući joj i vremenski ciklus. Jedna od pahlavskih knjiga govori kako prorok u snu ili viziji vidi stablo s nekoliko grana u zlatu, srebru i željezu, od kojih svaka predstavlja jednu eru!

Iako zadržavaju gathičku postupnost u procesu osvježenja i konačne pobjede dobra nad zlim, pahlavske knjige pridodale su joj nova obilježja. Ona uključuju pojavu osebujnih saošyanta s nadnaravnim događajima pri rođenju u redovnim razmacima; fizičko uskrsnuće svih mrtvih i univerzalni sud; proglašenje najstrašnijih zločinaca za vragove, a pročišćenje drugih grješnika.

Prema kasnijoj zarathuštranskoj tradiciji, Gayomart, Jamšid i Zara- thuštra bili su spasitelji. Gayomart je bio mitološki arhetipski čovjek čije je sjeme prešlo u zemlju; a odatle je izrastao prvi ljudski par. Jamšid ili Yima bio je idealan prototip kraljeva. On je vladao pravedno i izgradio je špilju, vara, po Božjoj zapovijedi, prije Ledenoga doba. U toj je špilji Yima držao najbolja ljudska bića, sjemena svih životinja i biljaka tijekom Tri strašne hladne zime (slično semitskoj priči o Noi i Potopu). S druge strane, Zarathuštra osuđuje Yimu zbog lažnosti. Ljudima je dao jesti goveđe meso i lagao je kada je sebi pripisao božanska obilježja.

U doba pojave Saošyanta čovječanstvo će uvelike uznapredovati putem ispravnosti. Pod takvim duhovnim vodstvom, glad i žeđ, bolest i siromaštvo, gnjev i bezobzirnost bit će uvelike uklonjeni. Saošyant dola­ zi dati završni dodir savršenom djelu za konačnu pobjedu.

Pahlavski pisci tvrde da će tri Saošyanta doći u posljednja tri ti­ sućljeća prije kraja svijeta, u redovitim razmacima, svaki na kraju jedno­ ga tisućljeća. Prvo tisućljeće pripada Hošidaru, što je perzijska riječ za avestanski Ukhšyat-ereta. Drugo desetljeće je ono Hošidar maha, perzij-

ske riječi za avestanskoga  Ukhsyat-nemaha. Treće ili zadnje tisućljeće je

Sošyos,  istinski Saošyant.

Oni  sva tri imaju nadnaravno rođenje  i potomci  su Zarathuštre. Muslimanski ši'iti, za razliku od muslimanskih sunita, vjeruju da će se dvanaesti imam koji vuče svoje podrijetlo od 'Alija ponovno pojaviti kao Mahdi ili Spasitelj. Tri Saošyanta čudesno će se roditi od djevičanskih majki.  Prema  tom prikazu,  kada je  Zarathuštra prilazio  svojoj  ženi, Hvovi, njegovo je sjeme otišlo prema tlu i uhvatio ga je  Yazata Nai- rosangha (Neryosangin na pahlavskom), bog vatre, koji  ga je povje­ rio Yazata Ardva Sura Anahiti, bogu vatre, a koji ga je stavio u jezero Kam.   Sjeme je ostalo u jezeru Kansu do određenoga vremena. Svaki put petnaestogodišnja djevica približila bi se vodi i pijući ili kupajući se u njoj, zatrudnjela bi. Imena djevica bila su Šemik-abu, Šapir-abu i Go- bak-abu. Prema zarathuštranskj tradiciji, Saošyanti će biti začeti na dan Norooz (u doba proljetne ravnodnevice); prema ši'itskoj tradiciji, dvana­ esti imam pojavit će se na taj dan.

Neka čuda također su povezana s nadnaravnim rođenjima. U dobi od trideset godina, tri Saošyanta imaju razgovore s Ormuzdom (pahlav- skim prijevodom Ahura Mazde), kada primaju otkrivenja. Po njihovom povratku na zemlju, oni čine čudotvornu radnju kojom prisiljavaju sun­ ce da se zaustavi kako bi uvjerili ljude u svoje božansko poslanstvo. Hošidarovo čudo traje deset dana, Hošidamahovo dvadeset, a Sošyosovo trideset.  Kako možemo opravdati čuda što su ih činili Saošyanti kada Zarathuštra nije sebi pripisivao nadnaravnu moć?

Fizičko usrksnuće svojstveno je pahlavskoj tradiciji. Ni Gathe ni Avesta ga ne priznaju. To je vrlo jasno u Bundahišnu, gdje se navodi da je sam Zarathuštra sumnjao u fizičko uskrsnuće. Prema Bundahišnu, prorok je uzviknuo da raspadanjem tijela i razaranjem tvari, ne bi bila moguća obnova tijela. U odgovoru  proroku, kaže Bundahišn, Ohrmozd je izjavio da je onaj koji je stvorio svemir iz ničega bio sposoban ponov­ no oblikovati nešto što je prije postojalo.  Dadistan-i-Dinik, u potpori tom stajalištu, rasuđuje da kao što je lakše popraviti zgradu nego izgra­ diti novu, tako je Bogu lakše obnoviti tvorevinu kao što je bila nego učiniti nešto novo. Iz tih argumenata možemo zaključiti da je zamisao o fizičkom uskrsnuću bila toliko prijeporna da je pisac Bundahišna morao pribjeći  nevjerojatnim  pričama  kako  bi  tom  konceptu  dao  vjerodos­ tojnost. Dinkard drži da tijela najodvratnijih zločinaca, kao što su sodo-

miti i otpadnici neće uskrsnuti, dok Dadistan govori da će svatko, bio ispravan ili zao, uskrsnuti u svojem tjelesnom obliku. Fizičko uskrsnuće započet će s Gayomartom, Masyom i Masyoijem. Pridodana su i neka mitološka i fokloristička imena kako bi knjiga proprimila mitološki, a ne teološki izgled.

Sljedeća faza je proces univerzalnoga ili kolektivnoga suda koji izriče Ormazd. Sve ljudske duše od Gayomarta do Saošyanta, primaju konačni sud. Skupština služi i kao mjesto okupljanja rođaka i prijatelja. Prema tom scenariju ispravni plaču nad patnjama svojih zlih rođaka i prijatelja; zli se žale da ih ispravni nisu dovoljno upozorili na zlodjela. Moralna poruka toga scenarija vrlo je jasna. Ona naglašava čovjekovu dužnost da vodi druge. Nakon konačnoga suda ispravne duše se odvajaju  i šalju natrag na nebo kako bi uživale u najboljem postojanju; griješnici se šalju natrag u pakao da prime fizičku kaznu. Fizičko kažnjavanje traje tri dana. Prema tim prikazima, zli trpe fizičke i duhovne patnje na ovom svijetu, duhovne patnje u paklu nakon što im se pojedinačno sudi, i opet fizičku kaznu tijekom tri dana nakon univerzalnoga suda. Neki pahlavski tekstovi govore da će neki zločinci, poput Afrasiaba i Zohaka, zbog njihovih golemih grijeha, biti pretvoreni u vragove. Nakon odlučne pobjede dobra nad zlim oni će biti potpuno uništeni i uklonjeni. Drugi pahlavski tekstovi skloniji su stajalištu da će svi griješnici, nakon što dobiju potrebnu kazni, biti iskupljeni.

Posljednja epizoda u pahlavskom  scenariju obnove je bujica vre­ loga metala Šatravana. I ispravni i zli moraju je prijeći. Ispravne duše neće čak osjetiti toplinu. Zle duše bit će očišćene od svojih grijeha pa će biti potpuno pročišćene.   Nakon toga pročišćene duše bit će otpuštene iz pakla i povedene u nebo, gdje će se pridružiti svojim krjeposnim rođacima i prijateljima. Tamo će uživati u sreći i vječnoj  radosti, ali, nedvojbeno, uslijed njihovih patnji u paklu i tijekom tri  dana nakon univerzalnoga suda, njihova radost ne može biti tako duboka kao ona krjeposnih osoba od samoga početka.

Posljednje pitanje na dnevnom redu je uništenje demona. Predstav­ ljanje  obnove u pahlavskim knjigama pobudilo je pozornost mnogih istraživača. Misterij smrti i besmrtnosti predstavlja bitno obilježje svih religija koje vjeruju u neku vrstu besmrtnosti.  Većina njih drži  da je smrt uništenje tijela i početak novoga života. Fizička smrt je put do

različitoga oblika postojanja. Sve vjeruju u konačno pročišćenje duše ili svijesti, bilo kroz krug smrti i ponovnoga rođenja bilo trpljenjem patnji u zagrobnom životu za počinjene grijehe. One se razlikuju u svojim prika­ zima prirode patnje i fizičkoga uskrsnuća. Pitanje smrti-uskrsnuća bitno je pitanje kršćanstva.  Tjelesno uskrsnuće ne spominje se u Gathama. Ono se razvilo u pahlavskom zarathuštranizmu kao i opis prirode ka­ zni. Islamska eshatologija, poput  zarathuštranskih pahlavskih tekstova, živopisno opisuje kažnjavanja u grobu i u paklu. Uključenje likova iz mitova i legendi u scenarije uskrsnuća u pahlavskim knjigama otkriva njihovu pomiješanu mitološko-teološku prirodu. Naravno da oni mogu poslužiti nekoj dobroj moralnoj svrsi za nepismene vjernike. Njihove moralne mudre maksime mogu biti korisne u širenju istine i ispravnosti. Svejedno, važno je  shvatiti da oni nisu gathičkoga podrijetla.

Gathe govore o «božanskoj vatri» koja se rabi kao kušnja na dan suda. Tu božansku vatru ne treba shvatiti kao fizičku vatrenu kušnju. To je vatra koja sjajno sja u srcu svakoga ispravnoga zarathuštranina.  U zarathuštranizmu, Bog je vječno svjetlo, svjetlo je sama priroda Boga. Po riječima Dastur Dhalle, «Svjetlo u svojim različitim iskazivanjima, bilo kao vatra ognjišta na zemlji ili kao žarki žar sunca na azurnom nebeskom svodu, ili kao srebreni sjaj polumjeseca na nebu, ili treperava blistavost zvijezda  na  nebesima,  pa  čak  i  u  obliku  životvorne  energije  raspo­ dijeljene po cijelom svemiru, tipični je znak mazdaizma. Stoga ne čudi što je prorok drevnoga Irana učinio vatru posvećenim simbolom svoje religije, simbolom kojemu po njegovoj uzvišenosti, veličanstvenosti i čistoći, ili po tome što je najbliža zemaljska slika nebeskoga Gospodara, nema premca na cijelome svijetu.»

Spominjanje kušnje božanske vatre nije ništa drugo doli kušnja za­ kona Aše, koji nam otkriva popis čovjekovih djela. Nadalje, zakon Aše određuje prirodu nagrade.

Obje strane, Ispravna i Lažna, stavljaju se na kušnju, O Mazda, uz pomoć sjajne Vatre božanske;

Ta Vatrena kušnja otkriva njihove najdublje Duše, kao što nagrada svakome od njih označuje; Potpuni neuspjeh Lažni će naći,

Puni bagoslov Ispravni će požnjeti.

(Gathe: Yasna 51-9)

Fizička vatra žeže; ona ne donosi neuspjeh zlima i radost krjepos- nima - što ova kitica govori da ona čini. Stoga je jedini zaključak da se riječ vatra, u ovoj i drugim kiticama, koja se odnosi na konačnu nagradu  i kaznu, rabi metaforički i treba je tumačiti kao božansku vatru. Prorok izjavljuje da će tragatelji za Istinom, u kojima tinja ljubav (Armaity) i pravda (Aša), poći putem Aše, a Božanska vatra Mudrosti dat će im zasluženu nagradu.

Uz pomoć toga Tvoga Svetoga Duha Ti zapečaćuješ, O Mazda Ahura, našu sudbinu,

Tvoja Vatra obdarit će nas dužnom nagradom, kako Armaity i Aša tinjaju unutar nas

one će nas tragatelje voditi Tvojim putem.

(Gathe: Yasna 47-6) Moć božanske vatre je u Istini, a ne u njezinom plamenu.

Doista ću te Te držati Svemoćnim Dobročiniteljem, O Mazda!

Jer svojom milom rukom Ti nudiš pomoć Kako Ispravnome tako i zlome,

Kroz plamteći sjaj Tvoje vatre, moćne zbog Istine,

Snaga dobroga uma stigla je do mene, O Mazda!

(Gathe: Yasna 43-4)

Gathe su pune uputa na «duhovnu vatru», Mainyo Athracha, i na «unu- tarnju vatru».

Onaj koji čuje Istinu i živi je u svom životu, Postaje Gospodar mudrosti što dušu liječi;

Da bi širio ispravna učenja, Ahura, njegove riječi su rječite i uvjerljive;

O Mazda, putem Tvoje vatre sjajne i jasne,

Postavi svakoga čovjeka na njegovo mjesto.

(Gathe: Yasna 31-9)

Vatra u zarathuštranizmu, kao i u drugim religijama,  simbolički predstavlja Boga.  U Novom zavjetu govori  se da je «Naš Bog oganj koji proždire», a u islamu Bog (Allah) je svjetlo zemlje i neba.           U sinajskom otkrivenju, Bog (Jahve) «spustio se na Sinajsku goru u vatri; a iz nje se uzdigao dim kao dim iz peći, i cijela se planina snažno za- tresla.»                    Sjajna vatra u  gornjim  odlomcima u  Gathama  upućuje  na neizbježne posljedice nečijih djela kao ishod Božjega zakona Aše. To ne upućuje na patnju ili kaznu samo zlih; ona ukazije i na blaženstvo i sreću. Blaženstvo i patnja koji proistječu iz zakona Aše otkrivaju se u svjetlu Božje unutarnje vatre:

Ono što si Ti putem Tvoje Unutarnje vatre otkrio, Blagoslov što nam je putem Aše svima obećan, Božanski zakon za tankoćutnu dušu;

Sve to, O Mazda objasni nam jasno, riječima što iz tvojih usta izlaze,

kako bi nam pomogao da preobratimo sve žive ljude.

(Gathe: Yasna31-3)

Gathe i reinkarnacija

Zamisao o reinkarnaciji ne postoji u Gathama. Povratak čovjeka u ovaj život kako bi okajao svoje grijehe nigdje se ne spominje u Avesti. Obratno, tamo se izričito govori o ideji nagrade i kazne u zagrobnom životu. Stoga bilo kakvu sugestiju glede reinkarnacije u zarathuštranizmu treba odbaciti zbog nedostatka dokaza.

Konačna pobjeda dobra

Gathe obećavaju konačnu pobjedu dobra nad zlom. Gathe govore o «kraju», što znači kraj prve faze stvaranja. Vjerovanje u «kraj» i dola­ zak Mesije ukorijenjeno je u  sljedbenicima tradicije zarathuštranizma, judeo-kršćanstva i  ši'itskoga  islama.  Međutim,  za razliku  od  Gatha, u  židovskim je  izvorima nejasno  podrijetlo  mesijanskoga  vjerovanja.

Kaže se da je ideja Aharith ha-Yamin ili Kraja dana Izaije i Daniela nas­ tala pod utjecajem zarathuštranizma. Gathička zamisao o zadnjem danu kada pobjeđuje dobro prisutna je Mlađoj Avesti. Ali pahlavske knjige, u pokušaju da upotpune utjelovljenje Ahrimana, završavaju planirani pri­ kaz konačnom bitkom  između Ameša Spenta i Yazata s jedne strane i vražjih pandana s druge. Nakon što su uništile zle snage, bića iz dobrih snaga ujedinjuju se i uživaju život bez sukoba. Sva će se ljudska bića ujediniti u dobroj misli, riječi i djelu. Neće biti nesklada, protuslovlja  i borbe. Živeći u savezu s Ahura Mazdom, sva će ljudska bića u svome životu hvaliti i veličati slavu Ahura Mazde.

Da  zaključimo  zarathuštranizam je  religija  djelovanja,  pravde  i nade. Aktivan život znači ispravan život; pravda se ostvaruje tako da svaki pojedinac žanje ono što je posijao; nada je usađena u čovjeka nje­ govom besmrtnošću i najboljim postojanjem u zagrobnom životu. Nema kraja života; postoje različite faze u postojanju. Svjestan konačne pob­ jede dobra nad zlom, čovjek treba u svim fazama života činiti ispravna djela {Asa) i služiti čovječanstvu s ljubavlju (Armaity) kako bi postigao savršenstvo (Hurvatai) i besmrtnost (Ameratat). Svrha je Ušta (sreća) i Vahišta Ahu (najbolje postojanje).

Onaj koji se pokaže boljim od dobroga,

i pomaže stvaranju u svom uspravnom hodu, putem Mazdine snage on postaje naš gospodar; Ali onaj koji ne unapređuje našu Majku-Zemlju, ponaša se gore od bilo kojega lošega,

Njega čega kazna na kraju.

(Game: Yasna 51-6)

EPILO G

Ova knjiga predstavlja gathička načela - trajne postavke zarathuštranskili religijskih tradicija. U početku božanska poruka, zarathuštranska religija u svojoj se dugoj povijesti rabila za razne društvenopolitičke potrebe u raznim društvima, a povremeno je služila kao moralizator, osloboditelj, nacionalni ujedinitelj i zakonodavac. Tlačitelji i potlačeni različito su tumačili njezina načela.

Gathička načela utkana su u Gathama. Avestanski i pahlavski tek­ stovi su ih preuzeli, ponovno tumačili, preinačili i iskrivljavali. Posljedi­ ca svega toga bila je da se pojavilo nekoliko tradicija. A ova knjiga bavi se samo gathičkom tradicijom i načelima. Gathička načela preživjela su obrate povijesti i prema njima se još uvijek vode zarathuštrani, i kao takva ona čine trajna obilježja vjere  zarathuštrana po  cijelom  svijetu. Nažalost, ne postoji nijedan standardni prijevod svetih knjiga što su ga ovjerili zarathuštranski religijski autoriteti.

Gathička tradicija je refleksivna. Ona razmatra biće, istinu i mudrost kao jedno i kao izvor. Taj je izvor isključivo dobar, konstruktivan, prave­ dan, odan, velikodušan i moćan. On je praiskonski i vječan. On je izvor života, bit inteligencije i Istine. Zarathuštra je vidio i odredio Izvor samo u njegovim svojstvima i nazvao ga Ahura Mazda.  Za razliku od abra- hamskih religijskih tradicija, Zarathuštra nikada nije fizički stajao pred Bogom. Bog se iskazivao samo u Zarathuštrinom dobrom umu. Osim toga, za razliku od abrahamskih religija, zarathuštranizam je vjerovao da se stvaranje svijeta nije dogodilo iz ničega. Stvaranje je uvijek bilo s Ahura Mazdom. U gathičkoj tradiciji, duhovnost nema protumaterijalnu konotaciju i ne zahtijeva askezu. Međutim, u Mlađoj Avesti duhovnost poprima nove dimenzije i utječe se kako askestvu tako i ezoterizmu.

Zarathuštra je propovijedao pet moralnih načela koja leže u temelju čovjekova  života.  Najvažnija  su  čovjekova  sloboda  izbora  i  načelo

«moralnoga dualizma». Iako je čovjeku dao slobodu izbora, Ahura Mazda definirao je u svojoj pravednosti dobro i nedobro (ili zlo). On je čovjeka također obdario sposobnostima da spozna razliku među njima.

Zarathuštra je također propovijedao načelo besmrtnosti duše i kon­ cept sreće i patnje koje proizlaze iz čovjekovih misli, riječi i djela. On

je nadalje kazao, da takozvana nagrada i kazna proizlaze iz djelovanja vječnoga zakona Aše - zakona stvaranja. Nikakvo posredovanje ili kas­ nije kajanje (osim ako ga prate tolika dobra djela da ona nadmašuju pre­ thodna zlodjela) ne može promijeniti čovjekovu sudbinu. Čovjek je stvo­ ren kao suradnik Ahura Mazde; kao takvome Ahura Mazdina božanska svojstva odražavaju se u čovjeku i u svemiru.

Moralnost, dobrota i konstruktivnost bitni su u zarathuštranizmu. Oni su sinonimi za svetost. Biće, Dobar um (mudrost) i Istina je trojstvo na kojemu se temelji stvaranje. Dobra misao, dobra riječ i dobro djelo moralno su trojstvo o kojemu ovisi sreća u životu.

Sve što je Ahura Mazda stvorio je dobro. Materija nije zlo. Tjelesno (Astvant) i duhovno (Manahya), premda različiti, međusobno su pove­ zani. Međutim, duh ili um, ujteče na tijelo i određuje čovjekov način života. Čovjek kao čuvar svijeta obvezan je brinuti se za zaštitu prirode, okoliša i čistoću prirodnih elemenata. Zagađenje zraka, vode i zemlje je grijeh. Tako se zarathuštranizam predstavlja kao prva okolišna religija.

Gathe govore o jednakosti muškarca i žene. Sloboda i dostojanstvo ljudskih bića uzidani su u Gathama. Jedina podjela je između isprav­ noga (Ašvan) i zloga (Dregvant). Ispravni ljudi uživat će u besmrtnosti i pridružit će se Ahura Mazdi u boravištu mudrosti i istine. Svjetlo pred­ stavlja to boravište. Ono je simbol božanskih atributa.

Zarathuštranizam je utjecao na druge religije. Dualizam i načelo nagrade i kazne uvelike su utjecali na abrahamske religije. Zamisao o izravnom dodiru čovjeka s Izvorom i s onim što se poslije nazvalo misti­ cizam ima svoje korijene u drevnoj iranskoj religiji.

Peto načelo koje je postavljeno u Gathama je konačna pobjeda do­ bra nad zlim. To je poticaj čovjeku da vodi aktivan život i da se uključi u neprestanu borbu protiv zloće. Ono je obećanje da će se uspostaviti svijet bez protuslovlja, gnjeva, nasilja, nepravde i nemoralnosti. Nadah­ nut Ahura Mazdinim stvaralačkim duhom (Spenta Mainyu), uzvišenim umom (Vahišta Mana) i ispravnošću (Asa Vahišta), čovjek će razviti spokoj, poniznost, nesebičnu i svetu ljubav (Spenta Armaity), samoost- varenje (Hurvatat) i dostići besmrtnost (Ameratat) putem savršenstva. Tada će zavladati božansko kraljevstvo (Khšatra). Tada čovjek dolazi u nazočnost Boga - koji je vrhunac duhovnosti.

U gathičkoj tradiciji, stvaranje/emanacija uvijek su pripadali Ahura Mazdi i predstavljaju stalan proces neovisno o vremenu i prostoru.  U svojoj beskonačnosti Ahura je Mazda oblikovao konačno vrijeme i pro­ stor. U Ahura Mazdinoj beskonačnosti ne postoji nikakvo tjelesno biće. Beskonačnost je prvo i zadnje; konačno je u procesu promjene, evolucije  i savršenstva.  S potpunim osvježenjem svijeta,  savršeno i pročišćeno konačno pridružuje se stapa u beskonačnosti. Koncept zla je konačan i zlo nije bilo praiskonsko. Beskonačnost Ahura Mazde je bit Bića, Istine  i mudrosti. Zlo predstavlja potpuni nedostatak inteligencije i neživot. Putem sposobnosti koje mu je podario Ahura Mazda čovjek je dobio mogućnost da se kreće prema savršenosti i beskonačnosti, unatoč svojoj konačnoj  inteligenciji.  Kada  dostigne  savršenstvo  čovjek  postaje  be­ smrtan, bezvremen i bezprostoran. A njegovo boravište bit će boravište svjetla i inteligencije.

Gathe  navode  da je  svaku  dobru  stvar  zamislio  i  stvorio  Izvor

-    beskonačnost.  Svemir je  zamišljen  i  manifestira  se  kroz  augmenta- tivni i konstruktivni duh Ahura Mazde. Iskazivanjem konačnih dobrih stvari, pojava njihovih suprotnih pandana neizbježna je. To označava početak pojave neživota, lažnosti i drugih suprotnosti dobrom stvaranju. Mogućnost stvaranja konačnih tvorevina inherentna je u beskonačnosti i za ishod ima aršnotachin ili sjemensku struju stvaranja svijeta. Dinami­ ka stvaranja dolazi od Spenta Mainyua, a čovjekova primjena slobode izbora, između dva suprotna blizanca, određuje se zakonima Aše.

Zakon Aše - red, ispravnost, pravda i napredak - ključna je točka kozmosa kao i društvenoga poretka. On uređuje gibanje planeta, struk­ turu društva i ponašanja pojedinaca. Odstupanje od Aše vodi prema ne­ redu u društvu i nesrećama za pojedince. U zarathuštranizmu, mudrost i pravda poistovjećuju se s dobrom religijom. A zakon Aše, koji je zakon Ahura Mazde,  upravlja kako  duhovnim tako  i  materijalnim  svijetom. Nered i pretjeranost su odstupanja od Aše i kao takvi su zlo.

U ovoj se knjizi raspravljalo o utjecaju raznih društvenopolitičkih sila na zarathuštransku tradiciju. Ponovno uvođenje nekih indoiranskih bogova u Mlađu Avestu u obliku Yazata - anđela - primjer je promjene uzrokovane društvenim silama. Koncept anđela postojao je u Gathama, ali sporedno. Koncept anđela oblikovao se u Mlađoj Avesti i kasnije je utjecao na druge religije. Ovdje se objašnjava i preobrazba «moralnog»

u «kozmički» dualizam. Također se tvrdi da samo dualizam, bilo moralni ili kozmički, može logički predstaviti teodiceju.

Rasprava o ritualima i liturgiji, unatoč njihovoj važnosti u kurentnoj tradiciji, izlazi izvan okvira ove knjige. Ti rituali i ponašanja predstav­ ljaju svjesni religiozni odgovor laika na vjeru. Izvana oni predstavljaju religioznost  vjernika.   Prevladavajući   rituali   predstavljaju  povijesni razvitak religioznog ponašanja sljedbenika religije u životnoj povijesti tradicije.  Ova knjiga objašnjava drevnu mudrost u njezinoj  modernoj perspektivi. Može ju se držati i jezgrovitim traktatom o zarathuštranskoj filozofiji.  Autor  vjeruje  da  će  biti  zanimljiva  podjednako  običnim čitateljima i znalcima.