12
FRAGMENTARNOST I JEDINSTVO
"Da bi um bio tih, potpuno smiren, potrebna je izuzetna disciplina; ...um tada posjeduje religiozan kvalitet jedinstva; iz njega tada mote uslijediti djelovanje koje nije protuslovno."
Jedan od najvaznijih problema koje treba rijesiti je ostva rcnje potpunog jedinstva, ncceg sto nadilazi egocentricnu zaokupljcnost oniru "ja", bez obzira na kojoj razini to bilo; drustvenoj, ekonomskoj iii religijskoj. "Ja" i "ne-ja", "mi" i "oni" cimbenici su podjele.
Je li ikako moguce nadici tu zaokupljenost samim so
hom? Ako jc ndto "moguce", tada imate silnu encrgiju; no ono sto rasipa energiju je osjecaj da to nije moguce, pa naprosto bivate noseni - vecina nas - od jcdne zamke do druge. Kako je to moguce? - kada znamo da je u ljudskom bicu uvelike prisutna zivotinjska agresivnost i nasilje, mno
. tvo glupih razornih djelatnosti; kada znamo u kolikoj mjcri
jc ono zarobljcno raznim vjerovanjima, dogmama i se paratistickim teorijama te koliko se buni protiv nekog odredenog sustava vladavine iii poretka i zapada u drugi.
Dakle, uvidjevsi covjekovo stanje onakvo kakvo jest, sto
nam je ciniti? Mislim da je ovo pitanje koje svako ljudsko bice koje je osjetljivo, zivo i svjesno onoga sto se oko njega zbiva, mora neizbjdno postaviti. To nije intelektualno iii hipoteticko pitanje, vee ndto sto proizlazi iz zbiljskog zivljenja. To nije ne5to cime se katkad zanimate, vee ne5to sto je prisutno dan i noc, godinama, sve dok ne pocnete zivjeti zivotom u kojem vlada potpuni sklad, koji je lisen sukoba u sebi i sa svijetom.
Sukob, promotrite ga, proizlazi iz egocentricne zaoku pljenosti samim sobom, koja prohtjevima pridaje tako izu zetnu vaznost. Kako nadici ovo nistavno, jadno, malo seb stvo? (Ono jest to, iako ga mozete nazvati dusom, atmanom
- tim milozvucnim rijecima koje izmisljatc kako biste prikrili neku pokvarenost.) Kako nadici sve to?
Buduci da nismo sposobni za unutarnjc, psiholoske promjene, okrecemo se ka nekom izvanjskom cimbeniku - izmjeni svoje okruzje, drustvenu i ekonomsku strukturu i covjek ce se takoder neizbjezno promijeniti! To se po kazalo posve pogre5nim, iako komunisti inzistiraju na to_i teoriji. A religijski autoriteti su govorili: vjeruj, prihvati, prcpusti se necemu sto jc izvan i vcce od tebc. I to jc izgubilo vitalnost jer nije stvarno, to jc tck intclcktualna izmisljotina, verbalna konstrukcija posvc liscna svake dubine. Poistovjceivanje s nacijom jc takoder donijclo grozne ·ratove, bijedu i zbrku - sve vceu podjciu. Uvidajuei svc ovo, sto nam je ciniti? - pobjcci u ncki samostan, nauciti zen-meditaciju, meditirati pa na taj nacin bjczati i hipnotizirati samoga scbe? Mi vidimo svc ovo - zbiljski, nc verbaino iii inteiektualno - vidimo da to nc vodi nikamo; nije ii neizbjdno odbaciti sve to, opovrgnuti svc to, potpuno, u cijclosti'?
Mi vidimo apsurdnost svih obiika poistovjceivanja s nccim obuhvatnijim, ocekivanja dci ec okruzjc oblikovati covjeka; vidimo iaznost svcga toga; vidimo povrsnost vjc rovanja, uzviscnih iii niskih; pa zar ne odbacujcmo svc to, zbiijski, ne teoretski? Ako to cinimo - sto jc popriiican zadatak - onda to podrazumijcva urn koji jc sposoban
cjeiovito sagiedavati stvari, onakve kakvc jesu, bez ikakvog
iskrivijavanja, bez ikakvog tumaccnja s ozirom na nase svidanje iii nesvidanjc; sto sc tada zbiva s kvaiitetom tog uma? Ne nastupa ii neposredno djclov:tnje? - djeiovanjc kojc je intcligcncija; uvidanje opasnosti i djeio; i!
ne djelujemo, otpocinje iudilo, neuravnotezenost; tada kazemo: "Nc mogu to uciniti, suvise je tesko, pa sto mi je ciniti?"
Kada postoji neki pojam prcma kojem se utvrduje djc iovanje, psiholoski, tada postoji i podjeia, pa mora biti sukoba. Sukob izmedu ideje i djelovanja cimbenik je koji uzrokuje najvccu zbrku u zivotu. Nije ii moguee djelovati bez idcacijc? - sto znaci, uvidanje i djelovanje koji se odvijaju istodobno; jer kada nastupi velika fizicka opasnost, kriza, to je ono sto cinimo, djelujemo trenutacno. Je li moguee zivjcti na taj nacin? To jest: jc ii moguee jasno sagledati opasnost, recimo, nacionalizma, iii reiigioznih vjerovanja, koja covjeka postavljaju naspram covjeka, tako da samo uvidanjc toga buclc razumijevanjc njihovc Jaznosti? - ta laznost nijc stvar vjcrovanja. Vjcrovanjc nema bas niSta zajednicko s opaza njcm; vee tome nasuprot, vjerovanje onemogucuje opazanje; ako sc dditc nckc formulc, tradicijc iii predrasudc, ako stc hindu, Zidov, Arapin iii komunist i tome slicno, tada sama ta podjcia rada antagonizam, mr2nju, nasiije, i vi niste u stanju sagiedati zbiiju. U svakoj podjeli izmedu pojma i djc iovanja mora postojati sukob; taj sukob je neurotican, sulud. Moze li um neposreclno uvidati tako da sc u samom tom uvidanju odvija djclovanjc? To zahtijcva paznju, to zahtijeva budnost, hitrost uma, osjetijivost.
Mi vidimo to - da moramo imati ncpomueenu, izostrenu,
osjetijivu, inteligentnu svjcsnost- a tada pitamo: "Kako do nje doei, kako je steei?" - u tom pitanju je vee prisutna podjcia. Tome nasuprot, kada uvidatc zbiljsku Cinjenicu o onome sto se zbiva, tada jc samo to uvidanje djelovanje - nadam sc da jc to jasno.
Svaki oblik sukoba, unutarnjcg iii vanjskog - a u stva
rnosti zapravo nc postoji podjeia na vanjsko i unutarnje - jest iskrivijavanjc. Misiim cia vi to ne uvidate dovoljno jasno. Vi stc toliko naviknuti na sukob i borbu; cak osjeeatc cia, kada borhe nema, nc rastcte, ne razvijate se, ne stvarate, cia ne funkcioniratc bko trcba. Vise zciite opirati, ne uvidajuCi
sto otpor podrazumijeva, a to je podjela. Dakle, moze li urn djelovati bez otpora, bez sukoba, uvidajuci da svaki oblik trvenja, svaki oblik otpora, podrazumijeva podjelu koja do vodi do neuroticnog, kontliktnog stanja?
|
' ' ' b ' |
Srediste je hindu, Arapin, Zidov, krscanin, komunist i tako dalje; kada to srediste odgovara, to je odgovor pro slog uvjctovanja, rezultat tisuca godina propagande, rcli gijske i drustvcne; a kada to odgovara, mora biti sukoba.
|
0 |
Mozc Ji covjck, uvidjcvsi prolaznost svega sto postoji,
pronaci ncsto bezvreml:no? Mozak je rezultat vremcna; bio je uvjctovan tisucama godina. Njegova misao nikada ne mozc otkriti nista novo jer praizlazi iz tc uvjetovanosti; ona je uvijek stara, nikada nijc slobodna. Sve sto misao projicira nalazi se unutar polja vrcmcna; ona moze izmisliti Boga, ona maze izmisliti raj, no sve to je jos uvijek njen vlastiti pro izvo:J pa jc stoga ncsto vremenito, dio proslosti, i nestvarno.
Covjek je, kako mozemo vidjeti, uvicljevsi narav vremcna
- psihaloskog vremcna u kojcm je misao postala tako izuzetna vazna vjccno tragao za necim onkraj vrcmena. On otpoCinje s tom potragom; upada u zamku vjerovanja; kraz strah izmi slja ncka velicanstveno bozanstvo. On tu potragu maze atoo ceti uz pomoc nekog sistema medi.tacije, neprestano po a-
vljajuCi jedno te isto, sto moze urn uciniti donekle mirnim i tupim. On moze beskrajno ponavljati mantre. Kroz takvo ponavljanje urn postaje mehanican, prilicno glup; on moze otplutati u neko misticno, nadnaravno, transcendentalno ovo iii ono, sto sam za sebe projicira. To uopce nije meditacija.
Meditacija podrazumijeva urn koji je toliko zadivljujuce nepomucen da svaki vid samoobmane prestaje postojati. Vi se mozete beskonacno obmanjivati; a takozvana meditacija je najcesce neka vrsta samohipnoze - imanje vizija s obzirom na vasu uvjetovanost. To je tako jednostavno: ako ste krs canin, vidjet cete svog Krista; ako ste hindu, vidjet cete svog Krisnu, iii bilo kojeg od svojih nebrojenih bogova. No meditacija nijc nista od toga: ona je apsolutna utihnulost uma, apsolutna smirenost mozga. Tcmelj meditacije treba biti polazen u svakodnevnom zivotu; u nacinu na koji se ponasate, u onome sto mislite. Ne mozete biti nasilni i meditirati; to nema nikakvog smisla. Ako, psiholoski gle dano, postoji bilo kakav strah, tada je meditacija ocevidno bijeg. Jer da bi urn bio tih, potpuno smiren, potrebna je izu zetna disciplina; ne disciplina potiskivanja, saobrazavanja iii slijedenja nekog autoriteta, vee ona disciplina ucenja koja se odvija cijeli dan, o svakom pokretu misli; urn tada posjeduje religiozan kvalitet jedinstva; iz njega tada moze uslijediti djclovanje koje nije protuslovno.
l takoder, kakvu ulogu imaju snovi u svemu tome? Urn
nikada nije tih; neprestana djelatnost koja se odvija tijekom dana nastavlja se i kada spavamo. Brige, muke, zbrka, tjes koba, strahovi i uzici nastavljaju se za vrijeme spavanja; pre tvaraju se u simbole koji postaju izrazeniji u snovima. Maze li urn biti potpuno smiren dok spavate? To je moguce, no samo ukoliko u svakoj minuti razumijete dnevnu pomutnju taka da s njom svrsite ne prenoseci je dalje. Ako vas se vrijeda iii hvali, svrsite s tim odmah, kako bi urn bio neprestano slobo dan od problema. Tada se za vrijeme spavanja javlja jedan drugaciji kvalitet, urn je potpuno smiren, vise ne prenosite dnevnu kolotecinu u snove, dokidate je svakim danom.
161
Aka ste promotrili sve avo, tada uvidate da je meditacija onaj .kvalitet uma koji je potpuno slobodan ad svakog znanja
- no takav urn koristi znanje; jer je slobodan ad "pozna tog", on maze koristiti to "poznato"; kada ga koristi, on je razu man, objektivan, neosoban, nedogmatican.
U toj tiSini uma javlja se taka svojcvrsna bezvremcnost.
No, kao sto smo rekli, objasnjenjc, opis, nije ono sto se objasnjava ili opisuje. Vecina nas je zadovoljna s objasnje njima ili opisima; covjek mora biti slobodan ad rijeci, jer rijec nije stvar. Kada zivite na taj nacin, zivot posjeduje jednu posve drugaciju ljepotu; postoji velika ljubav koja nije ni uzitak ni zelja; jer uzitak i zelja su povezane s mislju, a ljubav nije proizvod misli.
Sugovomik: Kada promatram samu sebe, vidim vrlo brzo kretanje misli i osjeeaja pa nisam u stanju jednu misao promotriti do kraja.
J_<.RISHNAMURTI: Uvijek postoji nckakav tijek dogadaja. Sto nam je ciniti? Kada motritc i nastojite razumjeti jednu misao, slijediti je do samog kraja, pojavi se neka druga mi sao; to sc zbiva bez prestanka. U tome je vas problem: dok motrite, vi ste mnostvo misli, pa ne mozete dovesti jcdnu misao do kraja. Sto vam je ciniti? Postavite pitanje druga cije; zasto urn beskyrajno brblja - zasto se odvija taj razgovor sa samim sobom? Sto se zbiva aka se on ne nastavi? Je lito brbljanje rezultat vase zelje da budetc necim zaokupljeni? Aka niste nicim zaokupljeni, sto se dogada? Ako ste doma cica, zaokupljeni ste domacinstvom, ili ste zaokupljeni kao poslovan covjek- zaokupljenost je postala manija. Zasto urn zahtijcva tu zaokupljenost, to brbljanje? Sto se zbiva ako on ne brblja, aka nije nicim zaokupljen? - ne krije lise iza toga strah? Strah ad cega?
Sugovornik: Od bivanja niCim?
162
KRISHNAMURTI: Strah od bivanja praznim, usamljcnim, strah od postajanja svjesnim cjelokupne pomutnje u sebi; stoga on mora biti necim zaokupljen, kao sto je redovnik zaokupljen svojim spasiteljem, svojim molitvama; u trc nutku kada s tim prestane, on je posve isti kao bilo tko drugi, on jc uplast:n. Zato vi zclitc hiti necim zaokupljcni, a to podrazumijeva strah ad otkrivanja tko ste. Svc dok nc rijesite taj problem straha, vi ccte brbljati.
Sugovomik: Dok motrim sarnu sebe strah postaje sve veci.
KRISHNAMURTI: Naravno. Dakle pitanje jc: nc toliko kako zaustaviti uvccavanjc straha, vee prije, moze li strah prestati?
Sto je strah? Vi mazda ne osjecatc strah dok ovdjc sjcdite, pa mozda nistc u stanju usredotoCiti se na njega. ispitati ga i uciti o njemu sada. No mozete trenutacno opaziti da o neccmu ovisite, zar ne? Vi ovisite o svom prijatelju, o svojoj knjizi, o svojim idejama, o svom muzu; psiholoska ovisnost je neprcstano prisutna u varna. Zasto ovisite? Da li zbog toga sto vam ona pruia utjehu, osjecaj sigurnosti i zadovoljstva, druzcnje? Kada vas ta ovisnost razocara, pasta jete ljubomorni, ljuti tc SVC ostalo sto iz toga slijedi. IIi po kusavate njcgovati slobodu ad ovisnosti, postati ncovisni. Zasto um radi svc to? Da li zbog toga sto je u sebi prazan, tup, glup, plitak? - kroz ovisnost osjeca da je ne5to vise od toga.
Um brblja jcr mora biti necim zaokupljen; ta zaoku pljenost se protezc od najvise zaokupljcnosti "religioznog" covjeka do najnize zaokupljcnosti vojnika i tome slicno. Um jc occvidno nccim zaokupljen jer bi u suprotnom mogao otkriti neSto ccga sc strahovito plasi, ncsto sto mazda necc moci rijditi. .
Sto jc strah? - ne odnosi li se on na nesto sto sam ucinlo u proslosti, iii na nesto sto zamisljam da bi sc moglo do goditi u buducnosti? - prosli dogadaj i buducu mogucnost;
163
na minulu bolest i ponavljanje njenog bola. Misao je dakle ta koja stvara taj strah; misao rada strah, bas kao sto misao oddava i njeguje uzitak. Pa maze li misao dokon cati? - moze Ji ona nestati kako vise ne bi produzavala strah ili uzitak? Mi zelimo uzitak, mi zclimo da on traje; no straha bi se zeljeli rije.Siti. Nikada ne uvidamo da to dvoje ide zajedno.
Misaona masinerija je ta koja je odgovorna, koja pro duzava uzitak i strah. Moze·li ta masinerija stati? Kada uocite izuzetnu ljepotu zalaska sunca, gledajte ju; no ne omedujte je mislju, govoreCi: "Ne smijem to zaboraviti, iii moram to opet imati." Vidjeti to i svrsiti s tim, znaci dje lovati. Vel ina nas zivi u nedjelovanju, otuda to beskrajno brbljanje.
Sugovornik: No kada se brbljanje ipak nastavi, da li ga naprosto promatrate?
KRISHNAMU RTI: To jest, postajete svjesni tog brbljanja
- bcz izbora. Sto znaci: nc pokusavajtc ga potisnuti, ne recite: ''to je pogre.Sno, iii ispravno", iii '·moram to nadiCi". Dok motritc to brhljanjc, vi otkrivatc zasto se ono nastavlja. Kada ucitc o hrbljanju, s njim je STScno, ncma otpora brblj
Brockwood Park, 13. rujna 1970.
bglavac
edin.kecanovic
