To je u samoj fizičkoj svijesti koje ste postali svjesni; tako je to u gotovo svakome: kada čovjek uđe potpuno ili isključivo u nju osjeća je kao da je životinjska, bilo daje mračna i nemirna, bilo inertna i glupa, i u oba slučaja ona nije otvorena Božanskom. Samo dovođenjem Snage i više svijesti u nju ona se može u osnovi promijeniti. Kada se ovi problemi pojave nemojte biti uznemireni, već shvatite da su oni tu da bi se promijenili.

Ovdje kao i svuda, prvo što je potrebno je smirenost, održavanje svijesti mirnom i ne dopustiti da se ona uznemirava i komeša. Tada, u miru, pozovite Duhovnu ili Božansku Snagu da pročisti sve te zamućenosti i da ih izmjeni.

"Na milost i nemilost vanjskih zvukova i vanjskih tjelesnih senzacija" i "nedostatak kontrole da se odbaci obična svjesnost po volji," "cjelokupna sklonost bića u suprotnom pravcu od Joge" - sve je to nepogrešivo vezano uz fizički um i fizičku svijest kada se oni odvoje kao u većina slučaju i izbiju na površinu, gurajući ostatak u pozadinu. Kada se jedan dio bića iskaže da bi se promijenio, ovakva vrsta potpuno zaokupljenog pojavljivanja, dominantna aktivnost tog dijela kao da samo on postoji, vrlo se cesto događa i uvijek, i na nesreću, to je onaj dio koji se treba promijeniti, neželjene okolnosti, teškoće tog dijela koje prve izrone i tvrdoglavo se drže i pružaju otpor. U fizičkom dijelu bića to je inercija, neznanje, nesposobnost koja raste i njihova upornost. Jedino što treba uraditi u toj neprijatnoj fazi je da budete uporniji od fizičke inercije i da ustrajete u stalnom naporu - upornoj istrajnosti bez ikakve uznemirujuće borbe - da bi se široko i neprekidno otvarali prolaze čak i ovu vrstu stijenu od prepreka.

Promjene u svijesti tokom dana su nešto uobičajeno gotovo kod svakoga u sadhani. Načelo kolebanja, popuštanja, vračanja na normalno ili prošlo niže stanje iz višeg stanja koje smo iskusili, ali koje još nije dovoljno stabilno, postaje vrlo snažno i izraženo kada sadhana djeluje u fizičkoj svijesti.

To je zbog toga sto u fizičkom biću postoji inercija koja ne dopusta lako snazi uobičajenoj za stanje vise svijesti da ostane stalna, fizičko uvijek tone natrag do nečega jednostavnijeg; viša svijest i njena energija treba dugo djelovati i vračati se ponovo i ponovo prije nego što će moći postati konstantne i normalne u fizičkoj svijesti. Nemojte da se uznemirivati ni obeshrabrujete zbog ovih promjena ili usporavanja, ma koliko one bile duge i zamorne; ostanite pažljivi kako bi uvijek bili smireni, sa unutrašnjim spokojem, i otvoreni koliko je to moguće višoj Snazi, ne dopuštajući da vas obuzmu nikakva stvarno suprotna stanja.

Ako nema suprotnih valova, tada je ono što je ostalo samo otpor nesavršenostima kojih svi mi imamo u izobilju; te nesavršenosti i njihovu istrajnost Snaga (atma tatva) mora preraditi i ukloni, a za uklanjanje je potrebno vrijeme.
Ne bi trebalo dopustiti sebi biti obeshrabreni bilo kakvom upornošću aktivnosti iz nižeg vitalnog bića. Neke su sklone ustrajati i vračaju se sve dok se cjelokupno fizičko biće ne promjeni preobražajem materijalne svijesti; sve do tada se njihov pritisak vraća - ponekad oživljavanjem svoje snage, ponekad još mutnije - kao mehanička navika. Oduzimanjem svu životnu snagu odbijanjem bilo kakvog mentalnog ili vitalnog pobuđivanja; tada će mehanička navika biti nemoćna da utječe na misli i dijela i konačno će nestati.

Muladhare je centar sopstvene fizičke svijesti i sve ispod nje u tijelu je čisto fizičko, koje, što se vise spuštamo postaje sve podsvijesnije, ali pravo sjedište podsvijesti je ispod tijela, kao što je pravo sjedište više svijesti iznad tijela.

Istovrjemeno, podsvijest može osjećati bilo gdje, kao nešto što postoji niže od kretanja svijesti i, na neki način, što podržava iz pozadine ili povlači svijest dolje prema sebi. Podsvjesno je glavna potpora svih uobičajenih aktivnosti, posebno aktivnosti fizičkog i nižeg duha. Kada je nešto izbačeno iz vitala ili fizičkog to se vrlo često spušta u podsvijest i ostaje tamo kao sjeme i opet se vraća kad može. Zato je tako teško osloboditi se uobičajenih aktivnosti ili promijeniti karakter; jer podržavana ili ojačana iz ovog izvora, očuvana u ovom skloništu, vaša svjesna kretanja, čak i kada su potisnuta ili prigušena, opet se penju i vraćaju.

Djelovanje podsvijesti je iracionalno, mehaničko, ponavljajuće. Ono ne sluša razum ni mentalnu volju. Samo dovođenjem višeg Svijetla i duhovne svjesne Sile u nju ono se može promijeniti. Podsvijest je univerzalna isto koliko i individualna, kao i svi drugi glavni dijelovi bića. Ali postoje različiti dijelovi ili planovi podsvijesti. Sve na zemlji se zasniva na tzv. Nesvjesnom, mada to nije uopće nesvjesno nego prije potpuna "pod" - svijest, potisnuta ili zapletena svijest, u kojoj postoji sve ali ništa nije formulirano ili izraženo.

Podsvjesno lezi između te Nesvjesnosti i svjesnog uma, života i tijela. Ono sadrži skrivenu mogućnost svih primitivnih reakcija na život koji se bori da izađe na površinu iz tupih i inertnih niti materije i koji stalnim razvojem oblikuje svijest koja se polako razvija i samo-izražava; ono ih ne sadrži kao ideje, opažanja ili svjesne reakcije, nego kao njihovu fluidnu supstancu. Ali također sve sto svjesno iskusimo tone u podsvijest, ne bas striktno kroz sjećanja koja u nju urone, već kao nejasni uporni utisci iz iskustava koji nam se uvijek mogu vratiti kao snovi, kao mehanička ponavljanja prošlih misli, osjećanja, ponašanja, itd., kao "kompleksi" koji buknu u određeno ponašanje i događaj, itd., itd.

Podsvijest je glavni uzrok zbog koga se sve stvari ponavljaju i ništa se ne promjeni, sem u pojavnom obliku. Zato ljudi kažu da se karakter ne može promjeniti. Ona je također uzrok stalnog vračanja nečeg što smo vjerovali da smo zauvijek odbacili. Svako sjeme je tu i sve Samskare umna, vitala i tijela su tu - oni su glavni podupirač smrti i bolesti i posljednja tvrđava (koja izgleda neosvojiva) Neznanja. Također sve sto se potisne a da ga se nismo u potpunosti oslobodili tone tu i ostaje kao sjeme spremno da nabuja ili da izbije svakog trenutka.

Podsvijest je razvojna osnova u nama, ona nije ukupnost naše skrivene prirode, niti je ukupnost onoga izvjesnog što mi jesmo. Ali svašta se može podići iz podsvijesti ili uobličiti u svjesnom dijelu i mnogo naših manjih vitalnih i fizičkih instinkta, djelovanja, navika, karakternih osobina, ima taj izvor.

Postoje tri okultna izvora našeg djelovanja - nadsvijest, podsvijest, nesvijest, ali ni jednim od njih mi ne vladamo, niti smo ga čak svjesni. Ono čega smo svjesni je na površini bića, koje je samo sredstvo koje vrši raspodjelu.

Izvor svega je u općoj Prirodi - univerzalnoj Prirodi koja se individualizira u svakoj osobi; jer ta opća Priroda postavlja određene navike kretanja, personalnost, karakter, sposobnosti, sklonosti, težnje u nas, i to je, bilo da je to formirano sad ili prije našeg rođenja, ono što obično smatramo da smo mi. Veliki dio toga se sastoji u uobičajenim aktivnostima i koristi se u našem svjesnom dijelu na površini, a mnogo veći dio je skriven u preostala tri nepoznata dijela svijesti koji su ispod ili iza površine.

Ali ono što jesmo na površini stalno se stavlja u pokret, mijenja, razvija ili ponavlja sa valovima opće Prirode koja nam dolazi bilo direktno ili indirektno kroz druge, kroz okolnosti, kroz različite posrednike i kanale. Neki od njih nam teku pravo u svjesne dijelove i tu djeluju, ali nas um ignorira njihov izvor, prisvaja ih i smatra svojim sopstvenom; jedan dio dolazi skrivenim putem u podsvijest ili tone u nju i čeka priliku da se podigne na površinu svjesnog; dobar dio odlazi u nesvjesno i može uvijek isploviti ili ne, može i ostaje tu kao neupotrjebljen sadržaj. Dio prolazi i odbija se, vraća se natrag ili izbacuje, ili ističe u univerzalno more.

Naša priroda je neprestana aktivnost sila koje nas napadaju i iz kojih (ili bolje rečeno iz / njihovog manjeg dijela) činimo ono što hoćemo ili možemo.

Ono što radimo izgleda nam učvršćeno i oformljeno zauvijek  ali u stvarnosti sve je to samo igra sila, strujanje, ništa učvršćeno ni stalno; privid stabilnosti daje stalno ponavljanje i vračanje istih vibracija i oblika.

Znanje kroz iskustvo (anubhavu) je mnogo sire primjenljiv; jer da bi čovjek nešto odbacio iz bića prvo mora postati toga svjestan, imati jasno unutrašnje iskustvo o djelovanju toga i da otkrije njegovo mjesto u djelovanju prirode.

Niži um je veoma mračan plan i može da se sa uspjehom potpuno otvori samo kada su drugi viši planovi već široko otvoreni svjetlosti i znanju. Onaj tko se koncentrira na niži um bez te više pripreme i bez znanja vjerojatno će pasti u mnoge pometnje. To ne znači da iskustva tog plana ne mogu doći ranije, ili čak i na samom početku; ona dolaze sama od sebe, ali ne smije im se dati preveliki značaj.

Istina je da najveći dio sebe - ili, bolje rečeno, najveći dio naših predispozicija, sklonosti da reagiramo na univerzalnu Prirodu - nosimo iz prošlih života. Nasljeđe snažno utječe samo na vanjsko biće; osim toga, čak se ni tu ne prihvaćaju svi efekti nasljeđa, nego samo oni koji su u skladu sa onim što trebamo biti, ili koji u najmanju ruku to ne sprečavaju.

Postoji Joga-Shakti koja leži savijena i uspavana u unutrašnjosti tijela, koja nije aktivna. Kad neko vježba Jogu, ova energija se sama od sebe razvije i podiže da bi srela Božansku Svijest i Silu koja nas čeka iznad nas. Kada se to dogodi, kada se podigne probuđena Joga-Sakti, često je osjetimo kao zmiju koja se razmotala i koja stoji uspravna i uzdiže se sve više i više. Kada gore sretne Božansku Svijest, tada snaga Božanske Svijesti može lakše da se spusti u tijelo i da se osjeti kako tu djeluje i mijenja biće.

Izvornik:,Bazična Yoga, Shri Aurobindo

Girija