Filtrirana stvarnost

Želio bih reci još nešto o našem opažanju stvarnosti. Dopustite mi da se poslužim analogijom. Predsjednik Sjedinjenih Americkih Država mora dobiti informacije od gradana. Papa u Rimu mora dobiti informacije od cijele Crkve. Postoje doslovno milijuni informacija koje bi im se mogle dati, ali teško da bi ih mogli sve primiti, a još je manja vjerojatnost da bi ih mogli sve obraditi. I zato imaju ljude kojima su povjerili obradu informacija: pripremu izvadaka i sažetaka, pregled i filtriranje, i na kraju, nešto od toga dode do njih. To isto se dogada i nama. Iz svake naše pore, svake stanice našeg tijela i od svih naših cula dobivamo informacije iz stvarnosti. Medutim, mi stvarnost uvijek filtriramo. Koji su to filtri? Naša uvjetovanost? Naša kultura? Naša programiranost? Nacin na koji smo nauceni gledati na stvari i doživljavati ih? Cak i naš jezik može biti jedan filtar. Filtriranje je ponekad tako jako da ne vidite stvari koje vas okružuju. Pogledajte samo paranoidnu osobu koja se uvijek osjeca ugroženom od necega što ne postoji i uvijek interpretira stvarnost u okvirima svoje uvjetovanosti i odredenih iskustava iz prošlosti.

Postoji još jedan zloduh koji uzrokuje filtriranje. Zove se navezanost, želja, nastojanje, žudnja. Žudnja je korijen žalosti. Žudnja iskrivljava i uništava opažanje. Strahovi i želje nas progone. Samuel Jonson je rekao: “Spoznaja da ce za tjedan dana visjeti na vješalima cudnovato usredotocuje covjekov um.” Izbrišete sve ostalo i usredotocite se samo na strah, želju ili žudnju. Dok smo bili mladi, omamljivani smo na razlicite nacine. Odgajani smo tako da trebamo druge. Zbog cega? Zbog prihvacanja, odobravanja, pohvala i pljeskanja - zbog onoga što nazivaju uspjehom. To su rijeci koje se ne poklapaju ni sa cim u stvarnosti. To su konvencije, stvari koje su izmišljene, ali ne shvacamo da se ne poklapaju ni sa cim u stvarnosti. Što je uspjeh? To je ono za što jedna skupina ljudi odluci da je dobro. Druga skupina odlucit ce da je to isto loše. Ono što je dobro u Washingtonu, moglo bi biti smatrano lošim u kartuzijskom samostanu. Uspjeh u politickim krugovima mogao bi biti smatran neuspjehom u nekim drugim krugovima. To su konvencije. Ali mi ih smatramo cinjenicama, zar ne? Kada smo bili mladi, bili smo programirani da budemo nesretni. Naucili su nas na to da mislimo da je za srecu potreban novac, uspjeh, lijep(a) ili zgodan(na) životni(a) partner(ica), dobar posao, prijateljstvo, duhovnost, Bog - popis je dug. Receno nam je da, ukoliko ne dobijemo te stvari, necemo biti sretni. To je ono što ja nazivam navezanošcu. Navezanost je uvjerenje da bez neke stvari necete biti sretni. Kada vas jednom uvjere u to, kada vam to ude u podsvijest, kada se nakalemi na srž vašeg bica - doci ce vam kraj. Kažete: “Kako mogu biti sretan bez dobrog zdravlja?” Ali slušajte, sreo sam ljude koji su umirali od raka i bili su sretni. Pitate: “Kako su mogli biti sretni znajuci da ce umrijeti?” Ali bili su. “Kako mogu biti sretan ako nemam novaca?” Netko ima milijun dolara u banci i osjeca se nesigurnim, a netko drugi nema doslovno ništa, ali cini se da se uopce ne osjeca nesigurnim. Bio je drugacije programiran i to je sve. Beskorisno je

prvome savjetovati što da cini - potrebno mu je razumijevanje. Savjeti nisu od velike koristi. Trebate shvatiti da ste programirani, da imate kriva uvjerenja. Shvatite da je to krivo, shvatite da je to fantazija. Što ljudi cine tijekom cijelog svog života? Zaokupljeni su borbom. Borba, borba, borba. Nazivaju to opstankom. Kada prosjecni Amerikanac kaže da se trudi za život, ne radi se o životu. A, ne! Imaju puno više nego što im je potrebno za život. Dodite u moju zemlju i vidjet cete. Za život vam nisu potrebni svi ti automobili. Nije vam potreban televizor. Nije vam potrebna šminka. Nije vam potrebna sva ta odjeca da biste mogli živjeti. Ali pokušaj u to uvjeriti prosjecnog Amerikanca. Ispran mu je mozak; programiran je. Zato rade i bore se da dobiju taj željeni objekt koji ce ih usreciti. Slušajte tu pateticnu pricu o sebi, o meni, o svima: “Dok ne dobijem tu stvar (novac, prijateljstvo, bilo što), necu biti sretan. Moram se boriti da je dobijem i kada je budem imao, moram se boriti da ju zadržim.  Ostvario sam privremeno  ushicenje. O, kako  sam ushicen.  Imam je!” Medutim, koliko to dugo traje? Nekoliko trenutaka, najviše nekoliko dana. Koliko dugo ste ushiceni kada kupite novi automobil? Sve dok vam neka druga navezanost ne bude ugrožena!

Istina o ushicenju je da nam ga je nakon nekog vremena dosta. Rekli su mi da je molitva bitna, rekli su mi da je Bog bitan, rekli su mi da je prijateljstvo bitna stvar. I ne znajuci što je u biti molitva, i što je u biti Bog, i ne znajuci što je u biti prijateljstvo, ucinili smo od njih važne stvari. Ali nakon nekog vremena sve nam to dosadi: dosadi nam i molitva, i Bog, i prijateljstvo. Zar to nije pateticno? I nema izlaza. Iz toga jednostavno nema izlaza. To je jedini uzorak koji nam je dan po kojem bismo mogli biti sretni. Nije nam dan ni jedan drugi uzorak. Ni naša kultura, ni naše društvo, i - žao mi je što to moram reci - ni naša vjera, nisu nam dale niti jedan drugi uzorak. Imenovali su vas kardinalom. Kako je to velika cast! Cast? Rekli ste: cast? Upotrijebili ste krivu rijec. Sada ce i drugi težiti za time. Upali ste u ono što se u Evandelju naziva “svijetom”, izgubit cete svoju dušu. Svijet, moc, prestiž, pobjedivanje, uspjeh, cast, itd. - to su sve nepostojece stvari. Dobijete svijet, ali izgubite dušu. Cijeli vaš život bio je prazan i bez duše. Nema u njemu ništa. Postoji samo jedan izlaz i to je da izbrišete taj program. Kako se to može postici? Morate postati svjesni svoje programiranosti. Ne možete se promijeniti svojim trudom ili voljom, ne možete se promijeniti uz pomoc ideala, ne možete se promijeniti staranjem novih navika.  Vaše ponašanje može se promijeniti, ali se necete promijeniti vi. Promijenit cete se samo uz pomoc svjesnosti i razumijevanja. Kada kamen vidite kao kamen, i komadic papira kao komadic papira, kada prestanete misliti da je kamen dragocjeni dijamant, i kada prestanete misliti da je komadic papira cek na milijardu dolara. Kada to vidite, promijenit cete se. U vašem nastojanju da se promijenite nece više biti nasilja. Inace je ono što vi nazivate promjenom samo premještanje namještaja. Vaše ponašanje se promijeni, ali ne vi.