VITA ILLUMINATIVA (Posljednja molitva)

 

Konačna pouka anatomije zanosa glasi: zanos je u

odnosu na običnu svijest stanje bezgranično višeg reda,

i zapravo je začetak budnosti. Sve što je u životu lijepo,

veliko, ozbiljno, ugodno, čisto. To je viša svjesnost'

Istinska trijeznost. Entuzijazam, kako su nekada govorili,

iz kojeg izvire umjetnost, glazba, ljubav i istinsko'

promišljanje. To je ono iz čega proizlazi istinsko

vjerovanje. Prava religija je vjera zanosa; a loša religija je

vjera svakodnevne pameti, ateizam. Ključ za vita

illuminative nalazi se u našim rukama; bolje rečeno, tu

u bačvama i bocama. Od vina možemo naučiti što je

zanos, što je viša trijeznost, što je prosvijetljeni život.

Bezbroj puta smo iskusili i kod sebe i kod drugih: ako

smo napravili kakvu veliku glupost, to smo uvijek učinili

stoga što smo htjeli biti jako pametni. Pametni, ali ne

dovoljno. Ne toliko da bismo pamet izbacili kroz prozor.

Proračun nam se nije ostvario. Premda sam bio

toliko pametan! Moram vam, prijatelji i prijateljice moje,

odati tajnu: proračuni se ni nemaju namjeru ostvariti,

nikada. I baš to je osobina računice, i što je čovjek pametniji

računica mu postaje sve nepouzdanija. Što Činiti?

Pa naravno! Što činiti! Pa maloprije rekoh. Treba

biti trijezan. Istinski trijezan, to jest zanesen. Treba piti

vino.

(5) „Prosvijećeni (prosvijetljeni) život" (lat.) Nap. prir.

Koliko god konzekvencije svega ovoga izgledale

krajnje smiono, ja ipak nemam namjeru zaustaviti se

ovdje. Postavljam, naime, pitanje: što je taj nemir koji je

veoma nalik bolesti, ta razdražujuća ograničenost, uzburkana

strka - danas je nazivaju nervozom - koja je

toliko svojstvena ateistima? Bez vjere je život nemoguć.

Stara tvrdnja, ali neoboriva. Postoji prava vjera i postoji

kriva vjera. I to je sve. Čovjek vjeruje ili u Boga ili u nadomjestke.

Nadomjesci mogu biti vrlo raznovrsni: nazivaju

ih principima, svjetonazorima, diktaturom, napretkom,

humanizmom. Kod žena: taštinom, ohološću, samoobožavanjem,

odijevanjem, histerijom, mušičavošću. Ime

današnjeg surogata religije jest: materijalizam. Zašto se

baš tako zove, ostaje zagonetno. Ako je itko materijalist,

dragi moj, onda sam to ja, ja koji se molim punjenoj

paprici i okruglicama od šljiva, ja koji sanjam o mirisima

što izviru ženama iza uha, koji obožavam drago kamenje,

živim u poligamiji sa čitavim zvjezdanim sustavom

i cvijećem, i koji pijem vino - vino, čujete li me? Kao

svugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome: dobro ili loše.

Ja pripadam dobrom. O materiji loših materijalista imam

nehotičan dojam da to i nije materija nego cement. Niti se

može popiti niti pojesti, niti polizati, niti s njom spavati.

To je truplo materije, taj odvratni teški prah, to glupavo

sivilo, simbol svakodnevne pameti, ta masa lišena zanosa,

ta zla i hladna računica (koja se nikada ne ostvaruje),

sušta apstrakcija, ta ateistička materija. *

E sad, ja postavljam pitanje: što je uzrokom nemiru

današnjih ateista? Reći ću. Ateizam je zapravo bolest.

Bolest apstraktnog života. Za nju postoji samo jedan

lijek: neposredan život. Zaljubiti se u prvu lijepu ženu, i

to vrlo brzo, mnogo jesti, šetati u cvijeću, živjeti u borovoj

šumi, slušati glazbu, uživati u slikama i piti vino,

vino, vino, vino piti. Zaista, prava je vjera dar koji živi

samo u dobrom čovjeku, a u nečistoći se isparava i

razrješava. To je rekao jedan naš veliki suvremenik u

naročito prosvijetljenom trenutku. Upravo je ta nečistoća

uzrokom ove sumanute i uznemirene strke, razorene,

bezoblične, prazne i jadne djelatnosti današnjih ateista.

Vjerujte, za tu bolest postoji jedan jedini lijek, vino.

Primite k znanju, jadni moji učenici, ne samo da ste

bogalji, ne samo glupi, idioti, prosjaci životnog iskustva

i ne samo bolesnici, nego ste k tome i nečisti. I to je prvotni

uzrok vašeg velikog nemira. Stoga se osjećate

nesretnima, što i jeste. Prava vjera, neposredan život,

čista savjest, smirenost, razum i sreća ne žive u nečistu

čovjeku. Zbog toga ste nervozni i sebični, apstraktni i

nesretni, nečisti za veliko prosvjetljenje. Vina! Opet vam

ponavljam samo to: pijte vina! A zatim će sama od sebe

slijediti želja za poljupcima, branjem cvijeća, za

prijateljstvom, pravim dubokim snom, za smijehom, i

umjesto novina ujutro ćete čitati pjesnike.

Znam, mnogima će ovo što govorim izgledati

sablažnjivo i glupo. Poznajem one koji tako govore. Oni

su i pred dvije tisuće godina psovali apostola Pavla:

Židovima na sablazan, Grcima glupo. I danas je to

Židovima (puritancima i pijetistima) sablažnjivo, a

Grcima (scijentifistima) glupost. Nemojte misliti, prijatelji

moji, da ćete me nadmudriti; nemojte mislit, zato što

sam religiozan, da sam glup, pun mržnje, mračan i

podmukao čovjek, koji samo onda smije polizati slatke

zalogaje kada ga nitko ne gleda. Ne, takav nisam ja, takav

je pijetist kojeg sam upravo razotkrio i koji s pravom

vjerom nema nikakve veze. I on je baš isti onakav

ateist kao i puritanac i scijentifist. Jedan je Židov, drugi

je Grk. Nisam ni glup čovjek niti sam mračan i podmukao,

nisam ni pun mržnje prema svijetu. Sada si se i

sam mogao u to uvjeriti. I znaj, svi su ljudi prave vjere

takvi. Otud svaki takav čovjek zna da je ova

dvijetisućljetna optužba o sablazni i gluposti - zapravo

ludost bez dna.

Sad ću vam pak reći i nešto drugo: nije ovo sablazan i

glupost kako se ja ponašam, već kako se vi ponašate.

Optužbu ne želim uzvratiti, ona će se i sama okrenuti

prema vama, Židovima i Grcima, dakle apstraktnima,

dakle ateistima. Ne mogu više podnositi kako svijet

nasjeda lažnim glasinama koje se šire o religioznim

ljudima i vjeruje kako su oni tužni, licemjerni, usukani

i lažljivi, a religija da je sablazan i glupost. Kako li je

samo moglo zavladati to praznovjerje koje trese

svijetom?

Vi, ateisti, živite tim glupim načinom i sablažnjivo, ali

se ja poradi toga neću uzrujavati niti ću vas psovati. Čak

ne tražim od vas ni da se bilo čega odričete, jadne duše,

ionako ste u velikoj bijedi. Naprotiv, baš vas potičem: ne

odričite se ničega. Jedite, ljubite, uživajte, i povrh svega

pijte i pijte i pijte.

Ne želim vam manje, već vam želim samo više.

Shvaćaš? Magare! Punim sam srcem govorio, i to

scijentifistima i puritancima i pijetistima. I ako sam vas u

nekoliko navrata propisno izgrdio, shvatite to

najozbiljnije i nemojte se radi toga ljutiti. Bio je to blaspheme

de l'amouT«>, kao što vele Francuzi. Čovjek psuje samo

(6) „Huljenje iz ljubavi" (franc.) Nap. prir.

onog koga voli. Shvati, moj ateistički prijatelju, vjeru ne

nazivaju uzalud nečim što neposredno stoji u vezi s

Bogom. Uistinu božanska stvar, koja i ne zna drugo doli

voljeti, čak i neprijatelja. Ne kažem da od toga ulja ima u

meni previše, ali znam da sam svoj stijenj stavio u nj i

njegovo svjetlo mi je svijetlilo pri pisanju ove knjige.

Dobro upamti (mogu zamisliti preneražena lica

puritanaca koja na ovo priglupo bulje), iako je posljednji

čas, još uvijek nisi potpuno izgubljen. Tu se ne radi o

prokletstvu izvana, nego ti sama sebe držiš u prokletstvu.

Sve, dakle, ovisi o tebi. Svaka se duša rađa cijela i ona

svoju cjelovitost ne može izgubiti. Budi mudar, povrati

svoju cjelovitost. Pij! Ono što ti ja nudim jest ulje čistoće,

ulje zanosa. Pij, a ostalo će već donijeti vino.