RES FORTISSIMA41

(PIJETISTIMAIPURITANCIMA)

 

Žene i muškarci, stari i mladi pomiješani, njih

dvadesetak, nalaze se u podrumu sličnoj prostoriji. Ta je

izmiješanost veoma važna. U brojnom se društvu jedva

može zabavljati ako nema starih. Oni su najsmioniji u

izražavanju i najnestašniji. Onaj koji je cijelog života

pravilno pio, u starosti ga je vino već potpuno oslobodilo.

Pred vratima podruma, ispod dva oraha, stol prekriven

šarenim stolnjakom, na njemu kobasice, slanina, šunka,

ogroman kruh, pogačice sa cvarcima. Tu je zelena i

paradajz paprika, ljuta i blaga, kako tko voli. Kraj debla

oraha stoje boce s mineralnom vodom. Deset koraka

podalje, već gori vatra i muškarci izrađuju ražnjeve.

Pečenje slanine. Domaćin nastavlja presudne dogovore

s vijećem staraca, trojicom najstarijih i najiskusnijih

vinopija. Stvar nije jednostavna. S kojim vinom započeti.

Društvo je odlučilo neka to bude najpitkije mlado

kiselkasto vino. Stari je to običaj, teško se od njega može

odstupiti. Lanjski muškat je prvoklasan, oglašava se

jedan starac. Udara u glavu, kaže drugi. Žene će prerano

poludjeti, mišljenja je domaćin. Nikada ne može biti

dostatno rano, dodaje najmudriji.

Silaze u podrum i izvlače muškat. Plemenit i čist

muškat otonel, najžuće vrste, zelenkasto bliještećih

(4) „Najjača, višnja stvar" (lat.) Nap. prir.

vragolastih očiju. Pored njega, bačva puna slatkaste

kadarke. Malinovac, reče jedan matori, okusivši je

jezikom. Ali i njome napune nekoliko boca. Treća vrsta je

prošlogodišnji rajnski rizling. Kušaju ga redom i samo

šutke klimaju glavama. Kušajte i vidite, veli Psalam. S

nijemim štovanjem nalijevaju boce i sva tri vina iznose na

stol.

Sada slijedi prva čaša. Jedan je od suknjolovaca ipak

ženama natočio muškat, to začuđujuće mirisno piće,

koje su one pohlepno ispijale. I kada su se latili pečenja

slanine, žene su već zadigle suknje do koljena,

djevojke zacakljenih očiju zabacile glave, a usne im

nabubrile.

To je ono o čemu želim govoriti. O strahovitoj moći

vina koju sam primoran, htio to ili ne htio, nazvati

kurvarstvom. Nemojte se, prijatelji moji i prijateljice,

uplašiti te riječi. Uopće, kada je vino posrijedi, nemate se

čega bojati. Zamislite što bi bilo kada bi našim ženama

nedostajala ova temeljna životna stvarnost. Zamislite da

nisu izazovne, da ne žele nikoga zavesti, da nisu koketne,

da vas nikada ne upozoravaju nestrpljivim vrelim

glasom da je trenutak da ih razodjenete? Što bi bilo?

Kao i svaka velika stvar, po mom iskustvu, tako je i ova

dvovrsna: dobra ili loša. Loša pripada ateizmu. Usudio

bih se i ovako izraziti: to je ženski ateizam. Loše

kurvarstvo. Čarobnijeg od dobrog kod žene uopće i ne

poznajem. Najdublja je to tama žene, najveća opasnost.

To u njoj može biti najpokvarenije, i upravo stoga, ako je

dobro, nešto što gotovo dodiruje granicu svetosti.

Pogledaj dobro ovu mladu ženu s neuredno

raspuštenom kosom, svaka joj je kretnja zaobljena kao

grudi, kao bedra. Zaobljena glazba, ali od mirisa i okusa.

usajte i vidite, kaže Psalam. Kada se smije, njen glas je

apoteoza. Oči iskre. Proširene joj nosnice podrhtavaju.

Djevojka zanosa, ona je zaboravila na loše kurvarstvo,

šminku, kinđurenje, zlonamjerne i proračunate draži.'

Sada je najmirisnija i poljubac joj je najvatreniji. Više ne

može ni govoriti, samo zamuckuje, to joj je, vidi se,

dosadno, i usne su joj se napućile kao u dojenčeta, ali ne

zbog mlijeka. Sva je nečistoća u njoj sagorjela. Kada

stucne, takav joj glas kaplje s usana da bi mu čovjek

poželio polizati svaku kap. Raščupanom glavom mahnito

razmahuje, baca se u travu, širi ruke. Suknja joj se

zadigla, ne primjećuje to ni ona, ni ostali.

Grci su znali da je to sakralno kurvarstvo najdublje

ice zene. Ali kada su one, opijene sobom, igrale u

brdima svoje pomamne plesove, za velikog Dionizova

blagdana, muškarcima je pristup u njihovu blizinu bio

zabranjen. Koga bi ipak pronašle, toga bi Menade

raskomadale. Jer kurvarstvo se samo svojim nižim,

rumeno usijanim stanjem, veže za ljubav. A kada to usijanje

dosegne već svoju bjelinu, to s muškarcem nema

ni a ve veze. Onda je to već strasni odnos samozrtvovanja.

Žrtva. To jest religija.

Od ove religije smije se činiti ljubav. I treba se. Ponajviše

tako govorimo mi, muškarci, koji bi bez ove

ženske vatre cijeli svoj život drhturili. Stoga to moramo

objaviti i ženama objasniti da je sve to samo zbog nas.

Dakako, ima žena koje će povjerovati, a ima i onih koje će

se samo nasmijati. Kažem, iz te se religije smije činiti

jubav. Ali sklapati poslove, osvajati vlast, iskorištavati

ovu sakralnu vještinu kako bi žena njome pribavila

haljine, nakit i novac, to se ne smije. Reći ću i što se

ponajmanje smije: nije dopušten pijetizam i puritanizam.

Pretvoriti je u strogost i predrasude, sablazan i lažni stid,

surovi moral stisnutih zuba, neuropatsku pedanteriju,

mušičavost, čangrizavost, histeriju, oholo i tašto

samoobožavanje.

Vino u sebi sadržava sva ona crveno i bijelo usijana

ulja plemenite pa i neplemenite kurvamosti, i ako žena

pije vino, samo će se po sebi očitovati čemu je naklonjena.

Čuo sam kako pričaju na brdu Somlou: jedan je

mađarski grof otputovao u Indiju u lov. Bio je radžin gost

i prije negoli se oprostio, pozvao je domaćina u

Madžarsku. I doista, još iste godine, radža ga je i posjetio.

I tako jedne zimske večeri, uz prijateljsko pijuckanje,

razotkrio je grofu bol svoga srca. Netom se bio oženio,

uzeo jednu mladu lijepu ženu, a on, premda nije imao ni

tndesetpet godina, izgubio je svoju muškost. Zalud je

obilazio sanatorije. Zalud pozivao liječnike svjetskog

glasa. Zalud uzimao tablete, kure, injekcije; izgubljena se

muškost više nije dala povratiti. Jadna žena već bijaše

pala u melankoliju, a jadni radža nalazio se na rubu

ludila. Mađarski grof nije izustio ni riječi, samo je pozvao

ključara da donese šomloškog vina. Zatim je naredio da

se u radžinoj sobi uvijek nađe šomloškog vina, i kada se

opraštao s gostom iz Indije, poklonio mu je jedan sanduk

istog vina. Prošlo je samo nekoliko tjedana, a iz Indije

stiže brzojav. Samo ovoliko: „Zahvaljujem, prijatelju.

Molim još deset sanduka šomloškog".