KATALOG VINA (skica)

 

Ako doživim duboku starost i u toj uzvišenoj kasnoj

dobi steknem i onu ljupku vedrinu mudrosti za kojom

toliko čeznem, načinit ću iscrpni katalog mađarskih vina

- jer to načiniti, bez golemog iskustva i još veće dražesne

svježine zrelog znanja, gotovo da i nije moguće. Nadam

se da ću dospjeti do tog uzvišenog stanja i da u svojim

zadnjim godinama više neću imati želju da u zadnjem

džepu išta prokrijumčarim na onaj svijet; da nikome

neću zavidjeti na zalogaju u ustima i na ženi u zagrljaju;

da više neće biti skrivene osvete ni dugovanja, niti ću

morati tugovati za propuštenim stvarima. Tada, da, baš

tada ću napisati veliki katalog vina, s usklađenim

okusima, mirisima, uljima, dragim kamenjem, ženama,

krajolicima i podnebljima i vrstama, i pronaći ću jelo,

najprikladnije godišnje doba, pa još i doba dana u koje se

može piti uz glazbu i njoj srodnog pjesnika. Ovaj moj

sadašnji pokušaj, katalogiziranje najvažnijih vina, samo

je predradnja budućem velikom pothvatu. Ništa nije

konačno ni završeno, a ovo naročito može biti samo

nedozrela skica. Ja sam naime za ovako veliku temu još

uvijek premlad.

Počinjem vinima s pijeska.

Kečkemetskom je vrijeme pijenja ljeto i rana jesen.

Može se piti cijelog dana, uz rad, uz jelo, u društvu, čak

i uz doručak. Najbolje je uz kartanje, ali ne kod suviše

ozbiljne igre. Taroku odgovara samo čopačko ili aračko,

s dosta mineralne vode i to one iz Paradija, rosulje ili

firedske kisele vode. Kečkemetsko je vino najbolje kada

je staro dvije do tri godine. Mlado vino je suviše žitko,

dočim starije gubi na svježini.

Vrijeme pijenja kiškereškog vina je od svibnja do

rujna. Uz lagano meso s varivom od povrća. Jednom sam

ga pio uz varivo od mahuna i to je bilo najbolje. Valja ga

piti čista, najbolje u manjem društvu (šest do sedam

osoba, pomiješani muškarci i žene). Zahtijeva glazbu. Ne

trpi samoću. Privlačna snaga mu je u ljupkoj mekoći, koje

pobliža obilježja još uvijek nisam uspio raščlaniti.

Čengedsko vino (njemu je srodno ono iz Soltszentimrea

koje stručnjaci cijene više od prethodnog)

ženstvenije je i popustljivije. To je vino srednjeg razreda.

Dobro podnosi masnija jela. Ima začudnu sposobnost

poticanja na brze odluke. Stoga, kad piješ čengedsko

vino, pazi, ne prenagljuj ni u čemu!

Šoltvadkertsko vino je razuzdanije i bučnije.

Jednoglasno vino, vino za krčme, voli hladna jela,

kobasice, luk. Vrijeme pijenja mu je kasna jesen, kada je

vani magla, pada kiša, duboko je blato. Među mladim

vinima ovo je najbolje.

Nije mi ni na kraj pameti potcijeniti ga zato što je vino

krčme. Dapače. Krčma je za civilizaciju jedna od

najvažnijih ustanova, mnogo važnija, na primjer, od

parlamenta. S jedne se strane rane nanose, a s druge

liječe.

O vinima s pijeska zasada toliko. Još jednom naglašavam,

nema u njima velike zamršenosti. Nije ih

teško raspoznati. Astralna im je oznaka jednostavna:

kada čovjek pije vino s pijeska, ono ga ispunjava sitnim

zvjezdicama i ta sitna zrnca počinju svoj ples u čovjekovoj

krvi poput oživjela Mliječnog puta. Među

pojedinim vrstama pjeskovitih vina nema bitne razlike.

Svejedno je li to rizling, kadarka, muškat, otelo, medeno

bijelo.

Vino s pijeska je lijek za jednostavnije rane života. Ako

u krčmi zapaziš čovjeka izmučenog od bjesomučne i

zlobne žene, taj pije vino s pijeska. Ako je to đak,

melankoličan s tajnovite tuge, taj pije isto vino. Ako vidiš

neobrijano lice u zgužvanoj košulji, i taj pije vino s

pijeska. I dobro čini. Brdsko je pak vino samo za teške

bolesti, kada se netko, recimo, hvata u koštac s grijesima

i želi u sebi pobijediti bespomoćnost pred smrću.

Ponajprije pak onda kada čovjek boluje od boljke

idealizma: živi u vjeri kako je razriješio svoj život ako

znade stvari. Nije dosta znati. Treba ostvariti. Vino je

veliki ostvaritelj.

Nekoliko vina iz Fejermegye, Somogya, Banata i Potisja

čine prijelaz između vina na pijesku i brdskih vina.

Jedno od najkarakterističnijih u ovoj skupini jest ono iz

Domoszloa, koje je knez blagih brežuljaka i poluravnica.

Bogato sam iskustvo ostvario s fonjodskim i berenjskim

vinima. Tu je već razlika među vrstama zaista velika.

Postoje rijetka vina koja se mogu neograničeno piti uz

kartanje, postoje svečanija vina šireg dna, yspavljujuca

vina. Među njima ima sirovih i tvrdih. Uz jelo je svako

dobro. Odlično podnose masna jela, no uz slatka tijesta

nisu dovoljno dobra. Kada je moguće, uz plemenitije

meso radije pijem drugo. Na ovome mjestu moj će veliki

katalog prozboriti i o bezgraničnim mogućnostima

prijelaznih vina.

Brdska vina:

Počinjem s đenđeškim. Lijepo opremljeno vino. U njemu

je sve što je neophodno njegovoj pojavi. Zahvaljujući

tome, dobar je domaćin, ugodan kao društvo, često puta

duhovit. Kod đenđeškog vina sve značajnija postaje

starost, što je starije , to je vatrenije, kao i sve pravilno

sazrijevajuće duše. Najbolje je uz pogačice i sendviče.

Mlado morsko vino<2) ponekad može prevariti svojom

sličnošću s vinima polubrdovitih pristranaka. Tek

mu se u dobi od pet-šest godina počinje buditi snaga. Ali

ne agresivna. Ima potpuno individualnu i mineralnu

aromu.

Vilanjsko je vino elegantno, za kavalire i za dame. Što

se mene tiče, za balove bih preporučio jedino vilanjsko.

Izuzetno je pogodno za zaruke. Dražesno, bez sklonosti

strogom humoru, čime je, razumije se, daleko od mudre

vedrine čopačkog, ali vilanjsko nikada ne želi biti čopačko,

a čopačko ne želi ići na bal. Svoje prednosti vilanjsko

vino iskazuje kada je čovjek svježe okupan, obrijan i

presvučen od glave do pete. Posebno kad je u fraku ili

smokingu, dame dekoltirane. Pobuđuje upravo toliko

uzbuđenja koliko je potrebno za plesače. Suzdržano je,

fino i dobro odgojeno. Uz sitno pecivo i sendviče s

kavijarom je izvrsno.

Sada bih želio govoriti o vinima s Balatona, posebno o

onom dijelu koji se proteže između Almadija i Revfulopa.

To se područje može podijeliti na pet okružja:

Almadi-Felsoors-Alsođrs-Balatonkoves; Csopak;

Aracs-Fiired; Dorgicse s okolicom; Revfulop s okolicom.

O razlikama o rangu unutar ovoga okruga gotovo

se i ne može govoriti. Sve zavisi od godišta, položaja

vinograda, od ozbiljnosti i savjesnosti gospodara koji ga

(2) Tj. vino iz Mora (grad u sjeverozapadnoj Mađarskoj). Nap. prir.

obraduje. Srce me vuSečopačkome, ali ne bih zaobišao ni

ergicko, a ni za kakav se novac ne bih odrekao aračkoe

ili tihanjskog. Poglavito gorke žile tihanjskoga. Otkrio

sam ga s jednim prijateljem dok smo, pecajući oko

poluotoka, tražili odgovarajuće piće uz šarana i smuđa.

10 je to poseban opatijski vinograd, polegnut na

sjeveroistočnom proplanku, i na kraju krajeva nitko nije

znao otkud tom vinu taj gorkožilni okus. Tko jednom

kusa smuđa na maslacu uz salatu od rajčice s gorkožilnim

tihanjskim vinom, prije će zaboraviti neku sliku iz

Louvrea nego taj doživljaj. Sada bih ponajmanje mogao

smetnuti s uma revfilepsko vino. To je istinsko vino

prijateljstva i braka, vjerno, tiho, spokojno, malo govori

ali stoga vise misli, smiješi se, šutljivo je i harmonično

Bilo je vrijeme kada sam preko cijele zime pio čopačko

pjenušavo, pomalo žućkastoružičasto piće koje svojim

zlatnim cutilom dostojnim divljenja stoji između slatkih

i kiselih vina. Primijetio sam da mu je mjera točno tri i pol

decilitra. To sam iskušao i s drugima, i nije bilo čovjeka

kome to također ne bi odgovaralo. Tri i pol decilitra od

ovog Vina! Takvo je čopačko. Vino egzaktno kao dva

puta dva su četiri.

Almadsko vino podnosi lake ručkove i popodnevno

spavanje. Firedsko je romantično. Aračko je čarobno i

jednostavno. Među njima, dergičko je najlukavije. Od

vina za klijeti, revfilepsko je najistinitije. Prije svega, vino

za klijeti meni znači slijedeće: ponajčešće u rujnu, kada

čovjeku kasno poslijepodne pristigne blizak prijatelj

tada se sjedeći u klijeti s njime pije iz vrlo. malih čaša, ali

cesto. Preporučujem ga i pri pisanju pjesama. Kod ljubavnog

pisma, ovisno o naravi odnosa, dakako, uvijek drugo,

odgovarajuće; za strastvenu ljubav samo seksardsko.

Da, seksardsko. Sve do svog boravka u tom kraju, o

njemu nisam imao nikakvu istinsku predodžbu. Ali

kada sam ugledao među krošnjama skriven grad s

uzvišicom povrh njega, s vinogradima što se gube u

daljini, kada sam udahnuo od njegova zraka, otada

znam da ovakvo vino može nastajati samo tu. Seksardsko

je izrazito žensko vino, najtočnije bi ga se moglo

usporediti s dvadesetsedmo- ili dvadesetosmogodišnjom

ženom, u njenoj punoj snazi i ljepoti, na vrhuncu

ljubavne spoznaje, savršeno oslobođenom, zadivljujućeg

okusa i nepojmljivo slatke vatre. Seksardsko je svadbeno

vino. Ono uzdiže mladu u braku. Potpuno i čisto

Venerino vino. Mlado seksardsko vino nikada nemoj

miješati, a staro nemoj nikada piti čisto, osim ako ne želiš

vlastitu propast.

I heđaljsko vino smatram ženskim, i to kraljicom vina.

Ne bih mogao zamisliti da ga pijem svakodnevno, iako

se ne smatram običnim čovjekom. Cio svijet znade da

heđaljsko vino krase svojstva koja se ne mogu naći nigdje

drugdje. U vinima se može bez ostatka uživati samo

ondje gdje nastaju. To je sasvim prirodno: najsavršenije

je voće tek ubrano sa stabla, jer upravo prijenosom, pri

transportu, iz njega nestaju ona osvježavajuća i

najplemenitija ulja. Ali osebujnost ovog vina, kako kažu,

ne može narušiti ni prekooceanski prijevoz. Najpogodniji

način pijenja: nakon velikih ručkova i večera, u

malim čašama. Na svadbi, prije razlaza gostiju; na

putovanju, kao blagoslov Svetog Ivana putnicima. Kako

kome odgovara, samotak ili samorodno, slatko ili suho.

Ovo je vino javnih druženja. Sjajno je u pauzi koncerata,

u međučinovima opera, već i zbog toga jer je jedno od

najmuzikalnijih vina. Ako je nekoga obuzela tajanstvena

bolest, neka pije heđaljsko vino. Ako žena zaželi imati

ponosno dijete i kraljevsko biće u utrobi, neka pije

eđaljsko vino. Ukoliko je umjetnik dovršio svoje djelo s

uspjehom, neka to proslavi pijući ovo vino.

O jegarskom, posebno crnom vinu, ovdje samo toliko

da se moze piti u svakoj prilici te da je podjednako

savršeno i za blagdana, objeda, u dvoje, u samoći. Po

mom je sudu jegarsko vino uvijek bilo povezano s

herojskim strastima. Kada ga pijem, istog se časa preda

mnom počinju javljati slike velikih herojskih pothvata.

Na koncu o bađačonjskom i sentđerđheđskom. Oba

su muška u svim svojim podvrstama. U njima su sve

nijanse muškarca, od samodopadnog narcisa do asketa;

od kraljevske otmjenosti do bohemstva. Velika stvar. Jer

svako je brdo cjelokupni univerzum. Ovdje rode sve

vrste počevši od rajnskog i talijanskog rizlinga pa do

samotoka. Nadaleko su čuvene vrste sirkebarat i keknj

^ ^ ° St0jeCim razlikama između badačonjskog i

sentđerđheđskog vina predavat ću cio semestar na vinskoj

katedri Univerze, kada budem tamo izabran. Ovo je

školski primjer po čemu dva velika vina mogu nalikovati

, u cemu se jedno od drugoga mogu razlikovati.

Badaconjsko vino je kao umjetnik svjetskoga glasa a

sentđerđheđsko kao umjetnik koji nikada nije provirio iz

svoje sobe, a ipak je stvorio veća djela od onog kojeg

slave. Obojica sadrže veličinu; jedna bi se mogla nazvitf

impijskom, a druga kineskom Tao-veličinom. Čudno

je kako se između ova dva vina nisam u stanju odlučiti

eks to mi izbor padne na sentđerđheđsko, popijem čašu

badačonjskog i ono mi postaje bliže; u nj se pak zaklinjem

samo dotle dok se iznova ne vratim sentđerđheđskom

Uostalom, sto me sprečava da budem i Kinez i Grk?