KAKO PITI?

 

Voda je praelement. Najprije: voda se pretvara u vino, a

zatim: vino u krv. Voda je materija, vino duša, a krv je

duh. Iz materije duša, iz duše duh, ovu dvostruku

pretvorbu svi moramo na zemlji proživjeti.

Toj bi se ozbiljnoj i krupnoj opstojnosti djelovanje

moralo očitavati i u vidljivoj stvarnosti. Piti vino ima

jedan jedini zakon: bilo gdje, bilo kada i bilo kako. U

čovjeku bi se ponovo trebao probuditi stari instinkt da

se to pijenje učini dostojanstvenim, pitanje je

kako? samo:

Prije svega nešto o čašama. Da li da izreknem veliku

tugu svog života? Bilo gdje se nalazio, kod kuće ili u

tuđim, za ručkom bi se uvijek događalo isto. Pojedem

juhu i zatim, u spomen na zakon predaka, popijem

četrdeset kapi. Četrdeset kapi nakon juhe jest takvo

mudro pravilo kakvog se nikada nećemo moći odreći.

ahm bi slijedilo meso s povrćem, prilogom i salatom.

Najpogodnije vrijeme za pijenje je nakon većeg dijela

rugog jela. Tada žeđ doseže svoj vrhunac. A čaša:

lena! Nisam još nikada naišao

mana

čašu od tri i pol do četin

decilitra, u kojoj bih mogao brižljivo pripremiti

mješavinu kušanih vina, i u danom je trenutku iskapiti

do dna. r

Vec znam kako će na to reagirati pojedinci. Kazat ćezašto

s, ne natoćišjos jednom. Eto po eemu prepoznajem

barbar,na, ko,. prema najhitnijim stvarima nema nimalo

osjećaja. Dvije čaše nisu jedna čaša; ako li se prekine

zanos pijenja, nestaje ono Sto je n njemu najvažnije, na

dušak. Kada bih želio piti iz dvije ćaSe, onda bih ih i

s avio pred sebe. Ali ja, naprotiv, želim piti iz jedne i to

u jednom dahu - upravo toliko koliko odgovara mojoj

i, n,ezina dužina ie Iri i pol do četiri decilitra Ni

manje n, vise. Potpuno je istovjetna do dna iskapljenoj

casi. Uzalud objašnjavam?

Preci su nam i tu bili mudriji. Pred sebe su stavljali

pehar i svatko je iz njega pio koliko je god htio. Što se

pak ovoga tice, jedini moj prigovor je što se iz pehara

moze piti samo čisto vino ili samo jedna mješa W Ja

ponekad nakon drugog ili trećeg pijenja zaželim

promjenu.

Neodložmm zadatkom smatram izradbu čaša od čet

a cijela i dvije-tri desetine decilitra koje bi se na cijeloj

emlji, a posebno u gostionicama, uvele u uporabu. To

je, otprilike, onolika količina pića koju popije čovjek u

najvećim trenucima žeđi. I to je mjera. Današnji ateisti,

naravno, prema ovome nemaju nikakva osjećaja. Uzalud

je i tražiti takvo što od ljudi bez srca. Ili onih prokletih

deset dekagrama! Deset dekagrama za mene je od svega

premalo, od mesa, od salame, sira, slatkiša. Petnaest je

opet previše. A ograničeno pak ateističko društvo ni e

ustrojeno na dvanaest i pol dekagrama. Zar se onda još

treba čuditi što je sve izvmuto naopako?

Vino određuje veličinu casi, a ne čaša vinu. To je temelj

moga zahtjeva. Zapravo, u svakoj pravoj kući, gdje se

cijeni vino, trebalo bi biti najmanje dvadeset vrsta čaša,

počevši od pola decilitra (za samotok) pa sve do poldrue

litre. Jedna bi se vrsta trebala koristiti dopodne, a druga

poslije podne. Ako je riječ o podužem zajedničkom savjetovanju,

svaki dobiva vrč od litre i pol i pije kako mu

najviše odgovara. Za manju raspru pogodna je i manja

časa. Ovisno o vrstama vina i mješavinama, mogućnosti

su gotovo neiscrpne. Sve treba povjeriti ukusu. Uz kartanje

ide drukčija čaša nego za kućni koncert. Naravno, za

sedmice drukčija nego za tarot. Isto tako valja misliti na

akvocu stakla čaše, posebno na debljinu. Možete li zamisliti

nekoga kako pije sentđerdheđsko vino iz debele čaše?

Pod pitanje kako piti? pripada i to u kakvu je društvu

najboijepjti Osnovno jepmvi10; pi«, sijogdje, bib kada,

bilo kako. Neka uvijek narav vina određuje broj pilaca

Vrlo je malo univerzalnih vina koja bi čovječanstvo

moglo piti za kakav veliki blagdan, recimo za Svjetski

dan mira. Za takvu prigodu, od naših bih vina mogao

preporučiti ono iz Somloa. Pomalo začudo, jer je to vino

vino usamljenika. Svjetski mir je danas samo zanos

usamljenog čovjeka.

U većem društvu, od dvadeset do trideset osoba, neka

se uvijek pije mlado vino. Najniža kategorija (đaci)

isključivo vino s pijeska; najviša (umjetnici) čopačko ili

aracko. Manje društvo đenđeško. Dva-tri čovjeka

badaconjsko. Zaljubljeni uvijek seksardsko. Istinsko staro

vino neka piju samo prijatelji, iz malih čaša, kako bi

mogli više puta nazdravljati.

Želio bih još podijeliti pravo građanstva i vinskome

natjecanju. Jedno bi od njih, dakako, bilo koliko tko može

popiti. Od ovog je pak mnogo značajnije rješavanje

To se dade primijeniti i u većem društvu. Stotinu vrsta

vina stoji natočeno u bocama, jedino žiri zna koje vino

sadržava pojedina boca, iz kojeg je kraja i koliko je staro.

Onaj tko među tim vinima najvišeputa pogodi odakle je,

koliko je staro i koje je vrste, dobiva lovorov vijenac. Sve

bi se to moglo izvesti pod još strožim uvjetima, u mraku

tako da natjecatelj ne vidi čak ni boju vina. Onoga koji bi

tu pobijedio mirne bi se duše trebalo, sve do smrti

snabdijevati vinomiz nekog glasovitog vinorodnog kraja'