KADA PITI, KADA NE?

 

’ Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje

i bilo kako. Ozbiljnom vremenu, ozbiljnom čovjeku i

ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno/ Danas se,

nažalost, taj zakon jako zloupotrebljava. Pričali su mi, na

primjer, kako je netko u ljetni sumrak, ispred klijeti, pio

sentđerđheđsko vino i pri tome čitao novine. Da mi to

nije kazao čovjek kojemu se može vjerovati, posumnjao

bih da laže. U ljetni sumrak, ispred klijeti piti sentđerđheđsko

vino jest najsvečaniji životni trenutak. Za tu

prigodu treba prekriti stol žutim ili ružičastim vezenim

stolnjakom, staviti u vazu cvijeće, i to ciniju ili suncokret,

i čitati nekog od najvećih pjesnika, Pindara, ili Dantea, ili

Keatsa. Onog koji nije u stanju prepoznati ovakav trenutak

trebalo bi smatrati izgubljenim čovjekom.

P ostoji još nekoliko ovakvih očitih primjera. Dok su za

trajanja svečane večere, uz mladu tovljenu gusku, pili

seksardsko vino, jedan je od gospode održao zdravicu

velikom županu. Ovo je danas već, nažalost, moguće.

Isto tako su mi pričali da je u jednom selu viđen bilježnik

kako uz varivo s kobasicom pije staro panonhalmsko.

Ako je to istina, onda je bilježnik bio ili slabouman ili

ateist. Ja sumnjam u ovo posljednje.

’ Zakon ljubavi jednak je zakonu pijenja: bilo kada, bilo

gdje i bilo kako. No, kako ovdje tako i ondje, važne su sve

okolnosti. Narav vinu određuje godišnje doba i doba

dana. Postoji lijeno vino, koketno vino, pričljivo vino

tragično vino. Najveća je neosjetljivost, na primjer, piti

dramatično vino za vrijeme ugodnog obiteljskog ručka,

sti je takav neukus piti na službenoj svečanosti pohotno

vino. Ako si sam i na otvorenom, uvijek traži perspektivu;

vino voli povišenost i vidik, i voli gledati odozgo.

O si pak u sobi, prekrij stol, jer samo barbarin pije s

voštanog platna, nesretnik, ali ne zato što nema vezeni

stolnjak, vec zato što nema srca. U svakom slučaju najprije

jedi, barem nekoliko oraha, lješnjaka ili badema. Na

tom uljevitom plodu okus vina će se sam po sebi razgaliti.

Kasno ujesen neka ti je uvijek na stolu kestenje,

bilo kuhano, bilo pečeno, bilo u kakvu kolaču, i k tomu

pij resko mlado vino. Ne zaboravi krizantemu! Može

žuta, svjetloljubičasta ili bijela, svejedno, samo neka

bude tu. Kesten, krizantema i mlado vino - dobro

zapamti!

Pijenje vina, istina, nema svoju muzu; ako je i nema

P*jaV 0 znade piti samo onaj u čijem je odgoju ona imala"

udjek, tko stalno čita pjesnike, u najmanju ruku sluša

glazbu - ako je već ne sklada, tko uživa u slikama. Takav

čovjek točno zna odabrati vrijeme za posao, za šetnju, za

spavanje, za razgovor, za čitanje, i samo on zna kako idu

ljubav i vino: bilo gdje, bilo kada i bilo kako.

Inače ne trpim pedanteriju. Ona je nespojiva s vinom

i jubavlju. Onaj tko voli vino i žene, taj je bohem. Ljudi

reda su apstraktni i opterećeni brigama. Uvijek nešto s

najvećom pozornošću sređuju, u bjesomučnom strahu

kako to nece biti u stanju ponovo pronaći. Što će im

dođavola, taj strah?

Budalaština je redati vrećice u ostavi poput knjiga, i

glupost je od svega praviti katalog.

Ne podnosim pedanta koji uvijek stavlja čašu na isto mjesto

i ne uzima u ruke pileći batak.

Mušičavi glupan, bio to muškarac ili žena.

Najradije bi i svoje poljupce poredao tako

da mogne izbrojiti koliko ih je  bilo.

Poredati ih prema dužužini, prema vatrenosti, prema slatkoći,

zatim ih poslagati u kutiju, na njih staviti ceduljice

s datumima i mjestima i sve to na kraju

upisati u jednu veliku knjigu.

Pri pijenju, i u istinskoj ljubavi

ovi  manijakalni sređivači i higijeničari

jednostavno su nepodnošljivi.

Primjer za to je vino. Vino ne podnosi pravac.

Zbog toga onaj koji je malo više popio

izvodi vrtoglave kretnje, i kada pođe

kreće se u lijepim parabolama i hiperbolama.

 Kažu, izgubio je ravnotežu pa tetura. Ne vjerujem.

 Vino voli ovo lelujavo gibanje.

Pogledaj samo hod opijenog čovjeka.

Prava je igra to što on radi.

Stara lutalica, ne može ni pretpostaviti

koliko samo draži ima u njegovim kretnjama.

A pogle onog tko je pijan od rakije.

Od vina se neprestano kruži, od rakije se posrće,

kleca, sve dok se otežala glava ne stropošta na pod.

S jedne strane parabolična vrtoglava  igra,

a s druge oštro isprekidano kretanje.

Sve se to može prepoznati kod svih naroda.

Razlika se, dakle, između vinskih i rakijskih naroda

očituje u kretnjama, razmišljanju, osječajima

i cjelokupnom načinu življenja.

To je osnovna razlika između

naroda muza i naroda barbara.