GDJE PITI?

 

Kada bi mi prišla žena te me upitala kako se postaje

lijep, odvratio bih joj: iziđi na sunce, draga moja. Lijepo

moze biti samo ono što je na suncu. Pogledaj te svoje

pokrivene dijelove tijela, kao slijepci su. Skineš li s njih

odjeću, nenavikli na svjetlo samo bespomoćno žmirkaju.

Tužna su takva oslijepljela bedra, i nema stvari tako

dostojne sažaljenja kao što je taj lijepi, baršunasti trbuh

koji je držan u mraku. Nisi li već vidjela na kupanju ženu

koja se još uvijek nije usudila razotkriti ni skinuti košulju

prve bračne noći? Kako su samo požudni, kako

razbludni ti dijelovi tijela koje stalno prekriva mnogo

odjeće. Sunca! Sunca svakom malenom djeliću, kako bi

otvorio oči, osamostalio se, postao svjestan sebe. Svjestan

sebe i čedan, jer to dvoje je jedno. Moći se razotkriti

i ostati skriven. Trbuh prekriven mrakom, kada se nađe

na suncu, ne može se, jadnik, odjednom zastidjeti pa se

užasava, i ništa ne može tako pokvariti tek kao takav

zaboravljeni dio koji se otkrio. Sunca! Zbacite odjeću,

izložite se svjetlu i bit ćete poput kipova boginja! Ali

nemojte misliti da je ovaj moderni kult golotinje, da je ta

crveno preplanula put lijepa. To je samo zavaravanje. E

da bi bila lijepa, šetaj svakog dana deset minuta razodjevena,

po mogućnosti pred muškim ogledalom. Tada

ces spoznati da se u tami ne smije živjeti. Isto tako nad

tobom ne smije vladati nesvjesno. Valja se osloboditi. Ne

smiješ živjeti životom bez svjetla. Sunca! Sunca! Zapara

će iz odjeće izvjetriti i ti ćeš postati mirisna, kao more.

Kao vino.

?Piti možeš bilo gdje, samo se nikada nemoj skrivati.

Ako se skrivaš, postat ćeš poput bedra one žene koja čak

ni košulju nije svukla prve bračne noći. Bit ćeš podmukao

i slijep. Možeš piti gdje god želiš, ali svugdje budi svjestan

sebe i čedan, jer to dvoje je jedno. Ljeti pij u vrtu pod

drvetom, ili na verandi, a ako je velika žega, u hladovini

sobe ili podruma. Budi bezbrižan. U tami se ne smije

živjeti. Uvijek kaži: sada pijem vino. Nemoj pred sobom

to poricati i nevolja će sama od sebe nestati. Nemoj piti

poput pijetista ili puritanca, koji usred žderanja govore:

ne jedem, ne jedem. Sve što zaželiš, učini. Ne odriči se,

naročito ne ljubavi. Ni vina. Budeš li tako živio, možeš

sjesti na rub ceste, dohvatiti plošku i piti, i dobro ćeš

postupiti. U zimi pij kraj peći, u kuhinji, vani na brijegu,

u gostionici, ili za pisaćim stolom. Možeš još piti i na uglu

ulice, onako ovlaš potegnuti iz boce, napamet, kako se to

kaže. Isto tako možeš piti i u svojoj samačkoj sobi, u

postelji i u kadi za kupanje. I sve je to u redu.