2) Kad je riječ o upanišadama, znamo da u jedno vrijeme pada faktički nastanak pojedinih učenja, odnosno životi njihovih autora, a u drugo uobličenje upanišadske predaje kao korpusa određenih ideja.

Pošto ne postoji pouzdana evidencija o kronologiji i autorstvu, istraživa­či najčešće pribjegavaju sistematskom izlaganju, okvirno naznačujući historiografske reference.

U tom smislu, valjalo bi se ukratko osvrnuti na neke od karakterističnih likova koje su nam upanišade sačuvale.

a) Jedan od ranih indijskih „fizičara" je Raikva. Ruben ga stavlja u prvu generaciju (između 700—670. prije n.e.) upanišadskih filozofa.

U Ćhandogyi (IV. 2—3) njemu se obraća jedan drugi lik, Janashruti, i traži poduku obećavajući visoku nagradu.

To bi bio prvi slučaj onoga što u upanišadama povremeno srećemo — obe­ćanje nagrade za neposrednu pouku ili pobjedu u filo­zofskom nadmetanju.

Za ove ljude ta znanja su bila nešto dragocjeno, duboko po značenju i posljedicama — oni su do njih držali kao što se danas drži do pro­izvodnih tajni, ili patenata.

Smatralo se da ona bitno određuju položaj čovjeka: ,,tko zna" oslobađa se bola i zaslijepljenosti — tko ne zna, prepušten je strahovanju i neizvjesnosti.

b) Misao Sandilye pokazuje veći stupanj apstrakcije, poimajući brahmana kao sveobuhvatno i izjednačujući individualni princip (atman) sa sveobuhvatnim.

Njegovo učenje (sandilyavidya) izloženo je i u Satapatha-brahmani, a pripisuje mu se i jedan kasniji tekst (Sandilya-sutra), ali je to, po svemu sudeći, pseudo-Sandilya. Ruben Sandilyu stavlja u drugu generaciju (670—640.  prije n.e.).

Za Sandilyu svijet proistječe iz brahmana, njime je održavan i njime se dovršava. Čovjek je određen svrhom (kratumaya) koju sebi postavlja — kako je ovdje postavi, tako mu biva kad ode (ovo je začetak učenja o karmi).

Atman je ekvivalent brahmana u čovjeku — obuh­vaća sve psihičke funkcije, porive i djelatnosti, ali i nadila­zi svijet — beskrajno je malen i beskrajno velik.

Ovim se već nagovještava karakteristično, kasnije upanišadsko određenje atmana putem negacije: ne to, ne to (neti, neti).

c) Uddalaka (Uddalaka Aruni) je bio porijeklom iz brahmanske porodice Arunija, čuvene po vedskoj učenosti. On je bio Yajnavalkyin suvremenik, a možda i učitelj. Formalno obrazovanje stekao je u Taksasili, u oblasti Gandhara.

Njegova učenja izložena  su  u  Ćhandogyi .Tu nalazimo i (već citirani) dijalog između njega i njegovog sina Sveta-ketua, u kome se podvlači razlika između formalnog, vedskog znanja i posebnih, upanišadskih znanja, koja Uddalaka izlaže.

On se javlja i u Brhadaranyaki u dijalogu sa Yajnavalkyom. Oba autora Ruben svrstava u treću generaciju upanišadskih mislilaca (640—610. prije n.e.), koje naziva genijima realizma i idealizma.

Uddalaka se još spominje u Kama-sutri i Mahabharati, ali kao i u slučaju nekih drugih ličnosti, nije izvjesno koja je od tri alternative najvjerojatnija, tj. da li je posrijedi ista ili različita ličnost istog imena, ili se izvjesne ideje (zbog autoriteta) naprosto vezuju za ime koje je u tradiciji već steklo ugled.

Njegova učenja, zajedno sa Yajnavalkynim, sadrže neke od najvrednijih filozofskih ideja upanišada.

On je bio zanimljiva ličnost i zbog svoje otvorenosti i spremnosti da vazda bude i učenik onoga za koga se u razgovoru uvjerio da o nečemu zna više od njega.

Tako vidimo da se on, zajedno sa drugima, obraća za pouku Asvapatiju, Pravahani i Citri Gangyayani.

To istovremeno pokazuje da upanišadsko znanje nije samo bilo monopol porodica, kako ističe Mukhopadhyaya, već se razmjenjivalo i između ljudi koji su slobodno, u ličnom kontaktu i dijalogu, stekli uvjerenje da je njihov sugovornik kvalificiran da im bude učitelj (ili učenik), bez obzira na društveni položaj (kastinsku ili porodičnu pripadnost), spol ili godine.

Tajnost upanišadskih učenja bila je vezana za kasnije razdoblje kada su upanišade postale vedanta i shruti.

d) Prema obimu i sadržaju materijala kojim raspo­lažemo, najutjecajniji upanišadski lik je Yajnavalkya. Nedoumicu izaziva to što se on javlja u Satapatha--brahmani, zatim u Brhad.-upanišadi, a i kao pretpostavljeni autor relativno kasnog etičko-pravnog teksta, Yajnavalkya-smrti.

Nije toliko riječ o raznovrsnosti sadržaja uz koje se vezuje njegovo ime, već o tome da njihov vjervovatni nastanak nije moguće uklopiti u raspon jednog životnog vijeka.

To bismo mogli razumjeti jedino uz pretpostavku da su neke Yajnavalkyne etičko-pravne ideje bile u opticaju kroz usmenu predaju, pa su tek potom uključene u redakciju teksta koji je obuhvatio i reference iz vremena svog uobličenja, tj. nekoliko vijekova poslije perioda u kome je Yajnavalkya vjerojatno živio.

Postoji i relativno kasna upanišada,  Yajnavalkya-samhita, cijela u stihu, koja predstavlja dijalog Yajnavalkye i Gargi (Gargi).

Po svemu sudeći, to je tekst nepoznatog autora, u kome njih dvoje samo figuriraju kao likovi sa reputacijom (stečenom u čuvenom dijalogu iz Brhad.-up).

Prema upanišadama, Yajnavalkya je živio za vlade Janake), kralja Videhe (današnji sjeverni Bihar). Ne znamo u kojoj mjeri se ono što o njemu nalazimo u pojedinim tekstovima može smat­rati svjedočanstvom o izvjesnom razvoju njegovih ideja tokom vremena.

U Satapatha-br. izriče mišljenje o nepotrebnoj pedanteriji rituala i daje podršku Janaki, sa ciljem da se umanji utjecaj svećenika, a u upanišadama odnosi pobjedu nad njima u pojedinim dija­lozima.

Kasnije, on izlaže i ko­načno ishodište u životu znalca brahmana, a u jednom dijalogu najavljuje svoje povlačenje iz aktivnog života i, opraštajući se od svoje žene Maitreyi objašnjava suštinu žudnje (kama) kao filozofski eros, kao  žudnju  za   sopstvom (atman).

nastavlja se...