Prana

प्राण, prāṇa

U Rgvedi se kaže da nepropadljivi, nerođeni (aja) dah (asu) — ekvivalent kasnijeg termina prana — preostaje od čovjeka poslije smrti.

Asu dobrog i predanog čovjeka odlazi u područje blaženih kojim vlada Yama (Rgveda) i ostaje tamo zauvijek.

Učenje da je i ovaj status prolazan raz­vija se kasnije (u upanišadskom razdoblju) sa nastankom ideje reinkarnacije, kada se smatra da zasluga kojom je stečeno rajsko naselje poslije nekog vremena biva iscrpljena, te se čovjek ponovo vraća u zemaljsku inkarnaciju. Tom trošenju zasluge podliježu ne samo ljudi nego i bogovi, čiji status također nije trajan.

• Samvarga — apsorpcija, rastvaranje jedne stvari u drugoj. Tj.različitim  psihosomatskim  funkcijama -doslovno: prana pranešu"  — prana (pojedinim) (pod)pranama.

U Atharva-vedi prana (dah, energija, analogno grčkom pneuma) je personificirana i posvećena joj je jedna himna.

U Šatapatha-brahmani, stariji termin asu (dah, život) izjednačen je s pranom.

U drugom odjeljku istog teksta nalazimo temu koju smo već naveli iz drugih tekstova objašnjavajući vayu.

Us­postavlja se analogija između prane i vayua (vjetra) - prana je temelj svih čulnih i psihičkih funkcija, a entiteti prirode nastaju u vayuu i izranjaju iz njega.

Za čovjeka, prana je ono što je vayu za vanjski svijet.

Primat prane, kao energetskog supstrata različitih funkcija (govora, vida, sluha, razuma i seksualnosti) dokazivat će se i okolnošću da čovjek najkraće može opstati bez daha. (Aitareya aranyaka)

To obrazloženje nalazimo i u pojedinim upanišadama. No, stvarni doprinos upanišada je što se u slijedu apstrahovanja preko prane dolazi do atmana, a preko \ayua do brahmana, kao eminentno metafizičkih pojmova koji izražavaju ideju čistog sopstva, odnosno sveobuhvat­nog.

• Nije nam sasvim jasno kako se u upanišadskom shvaćanju vrijednosti došlo do toga da se smatra da i etička dobra podliježu trošenju — možda naprosto iz egzistencijalnog uvida da nijedno ljudsko stanje nije neranjivo i da sve podliježe zaboravu i pro­padanju.
• Jedino je brahman nepropadljiv (akšara) i otuda je znanje brahmana (brahmavidya) najviše dobro.
• U vezi sa tim moramo upozoriti na sljedeće. Kad pranu prevodimo sa ,,dah", a vayu sa „vjetar" ne promašujemo značenje već smisao (sličnu teškoću srećemo u interpretaciji ideja presokratovskih „fizičara").
• Nesporazumi nastaju otuda što kolokvijalno prana i vayu označavaju dah i vjetar. Međutim, u filozofskim iskazima oni označavaju tvarno-energetski supstrat, ili osnovu zbivanja, koja se ne poklapa sa vjetrom ili dahom kao konkretnim pojavama.
• Kad ka­žemo „dah" mi to razumijemo samo kao jednu biološku funkciju. Prana, pak, znači mnogo više— ona je „dah" svijeta koliko i dah u biološkom smislu i označava ukupnu „energiziranost" svijeta.

U pojedinim brahmanama povlači se razlika između vayua i prane (prana tu označava samo dah u smislu energetskog ekvivalenta svih životnih funkcija), dok se u drugima značenje prane proširuje i na vanjski svijet, pa se prana nadređuje vayuu.

Tada vayu naprosto označava vjetar, a prana energiju koja stoji u osnovi svih pojava (tj. i ognja i vjetra i Sunca).

Ovo se odvija usporedo sa tendencijom da se čovjekova svojstva i os­novne pojave u svijetu klasificiraju po analogiji u okviru tročlane, četvoročlane ili petočlane strukture.

Tako se uspostavlja analogija:

zemlja-zrak-nebo (božanstva, Agni-Vayu-Surya).

U drugoj postavi javlja se četvoročlana korespondencija između čovjekovih svojstava i svijeta: govor-vatra, oko-Sunce, duh-Mjesec, uho-strane svijeta.

U Aitareya aranyaki nalazimo podjelu prane u čovjeku na pet različitih ,,pod-prana" ili funkcija:

prana (izdisaj), apana (udisaj), vyana (veza između prane i apane), samana (raznosi hranu po tijelu), udana (omo­gućuje duševnu djelatnost).

Te supstancijalizirane apstrakcije upanišada dovest će u pitanje kasnije, neortodoksne škole mišljenja: materijalizam i budizam, vraćajući interpretaciju na tvarno-energetsku ravan.

Ove simboličko-analoške veze održale su se sve do naših dana, ranije kao principi objašnjavanja (npr. u srednjovjekovnoj medicini), kasnije kao stilske figure (npr. „vatreni govor", oko u kome se ogleda ,,svjetlost duše", duh koji „bludi kao Mjesec").

• Tu se govori i o analogiji pet tjelesnih funkcija sa pet elemenata svijeta: tjelesnoj toplini odgovara vatra (jyotish), tjelesnim otvorima eter (akaša), tjelesnim tekućinama voda, samom tijelu zemlja, dahu vjetar.
• Brojni autori ukazali su na učenje o paralelizmu mikro i makrokozmosa (čovjeka i svijeta) sadržano u staroperzijskom „Bundahišnu" ( u ovom slučaju sedmočlanom), koje u nešto drukčijem obliku nalazimo i u sistemu indijske i grčke medicine. U indijskoj tradiciji srećemo ga u najrazličitijim učenjima.

No, istovremeno, pranu kao opći princip (elan vital) pojedini mislioci izjednačuju sa brahmanom, tra­žeći načina da konkretnije odrede brahman.

Ali Yajnavalkya odbacuje to određenje kao reduktivno i parcijalno.

nastavlja se...