Brahman

(Devanāgarī: ब्रह्मन् bráhman)

Riječ brahman, koja će u upanišadama postati ozna­kom jedne od središnjih tema, ima različita značenja u himnama, brahmanama i upanišadama (i unutar samih upanišada srećemo širok raspon značenja, koja ćemo kasnije istražiti).

U pojedinim himnama brahman označava snagu vedskih izreka (mantri) i molitava, ili moć veda koja počiva na korespondenciji planova (neba i zemlje). Himne uspostavljaju korespondenciju pojedinih razina bivanja i istovremeno je premošćuju.

Brahman se može uobličiti i evocirati za ljudske svrhe, ali je u osnovi to bogomdana (devattam) snaga. 

Ršiji su imali monopol na prizivanje moći bogova nazvanu brahman. Brahman također označava i specifično stanje ršija koji udubljivanjem (dhiti) teži da se vrati ili poistovjeti sa svojim solarnim porijeklom, tj. postigne besmrtnost.

U himnama, dakle, možemo uočiti približno tri značenja brahmana: kvalificirano obraćanje bogovima — moć bogova — status udubljenoga, kroz poistovjećivanje.

Nešto drugačije značenje dolazi do izražaja u brahmanama. Ova promjena u značenju je u sprezi sa promjenom značenja rituala. Dok se računa na suosjećanje bogova u ljudskim poslovima i namjerama, brah­man (ritualno) označava molitvu koja će privoljeti bo­gove za pomoć.

*

(Yama je bio sin Vivasvata (Sunca, kao izvora života i nosioca besmrtnosti). Od Yame potiče sadašnji (solarni)rod ljudi. On je prvi čovjek koji je umro, otišao na nebo i postao vladar mrtvih.) Na početku ni bogovi ne bijahu besmrtni, ali su stekli besmrtnost preko Agnija.

*

Kad se ritual (prije svega prinošenje žrtvi) poima kao samostalna snaga koja djeluje nezavisno od volje bogova, brahman postaje snaga (urečenoga) kojom ritual pečati namjeravani ishod.

Istovremeno (preko prakse rituala) brahman prerasta u metafizički princip prvog reda, kozmološku silu. Brahman se izjednačava sa vajuom, u kome se stapaju i iz koga niču pet božanstava: munje, kiše, Sunca, Mjeseca i vatre (Aitareya brahmana).

U Šatapatha-brah. se veli da nema ničeg ranijeg i ničeg višeg (apurvam, aparavat) od "brahmana. U nekim odjeljcima istog teksta, on se izjednačava sa Prajapatijem, tvorcem svijeta, a drugdje kao samodovoljan princip (svayambhu), stavlja prije njega, kao stvaralac bogova.

No, istovremeno se i dalje provlači tendencija tipična za vedski ritual, vezan za himne: da se brahman može evocirati moćnom izrekom (mantra) ili riječju (vać) - u ovom slučaju to je OM, što nalazimo i u upanišadama.

U upanišadama, osim što nalazimo u raznim varijantama ponovljena značenja brahmana iz ranijih tek­stova, možemo uočiti tri značenja. Najprije brahman kao kozmološki početak, iskon svijeta i bića, zatim kao „transcendens naprosto", neodredljiva osnova i temelj bića, i treće, kao sveobuhvatno, totalitet, ukupnost bića u vremenu i prostoru.

*

(Shematski pregled osnovnih pojmova filozofije upanišada, koji daje Veljačić u Filozofiji istočnih naroda , treba shvatiti sasvim uslovno. Ne samo zbog toga što je broj ovih pojmova znatno veći i odstupa od predložene sheme (npr. tapas je manje važan za oslobođenje, nego znanje), već i stoga što tzv. „subjektivna" i „objektivna" strana nije u upanišadskom mišljenju tako odijeljena, kako bismo mogli zaključiti na osnovu te sheme.)

nstavlja se...